Čovjek sa najdužom karijerom u auto-moto sportu ikada, Valentino Rosi – čuveni “Doctor” danas slavi svoj 45. rođendan.
Nevjerovatno, ali istinito, prošle su samo nešto više od dvije godine od kada se povukao sa MotoGP scene.
Nijedan vozač nikada nije toliko istrajao u bilo kojoj varijanti takmičenja motora sa unutrašnjim sagorijevanjem po kružnim stazama, pa čak ni u Formuli 1 koja je značajno sigurnija.
Strast, želja za pobjedom i neviđeno dobro manevrisanje užasno jakim i opasnim zverkama različitih timova u MotoGP karavanu napravilo je od njega baš ono što mu stoji i u nadimku – DOKTORA!
Kada je 2021. u Austriji na pres konferenciji objavio da više neće voziti trke, u suzama je ostavio sve ljubitelje tog sporta, jer moramo biti iskreni, ogromna većina je tu bila upravo zbog njega…
Borio se do kraja, ali došlo je neko novo vrijeme nekih novih vozača.
Da se Rosiju bliži kraj pomislili smo kada je Mark Markez stigao u kraljevsku klasu, a ono što smo mogli da vidimo i te 2013. godine u tom 20-godišnjem momku bili su obrisi škole Valentina Rosija, za kog je i sam Mark govorio da mu je idol.
No, Vale se ni tada nije predao. Borio se čak i u posljednjim trkama i u posljednjoj sezoni u Petronasu, a njegova želja i entuzijam nikada ga nisu napuštili.
Čovjek iz Tavulje se za svojih 26 godina boravka u MotoGP šampionatu može pohvaliti dostignućima kakvim ne može niko i vjerovatno nikada.
Prešao je ukupno 46 917 kilometara u svim trkama, a tokom tih kilometara upisao je 115 pobjeda (89 u MotoGP klasi), na podijumu se našao čak 235 puta, a čak 199 puta u kraljevskoj klasi uz devet titula šampiona svijeta. Poene je osvojio u 372 trke od 432 koje je vozio.
Posljednja trka u Valensiji 2021. godine bila je 975. u istoriji tog takmičenja što znači da je učestvovao na 44% svih trka ikada održanih…
“U prvom dijelu karijere pobijedio sam na mnogo, mnogo trka i osvojio mnogo, mnogo šampionskih titula. A onda stigneš do određene tačke kada to više nije lako, kada stižu mlađi i jači protivnici. U tom trenutku moraš da odlučiš šta ćeš da radiš. Možeš da ostaneš kod kuće, gledaš svoje trofeje i zadovoljiš se time ili da nastaviš borbu jer uživaš u njoj. Ja sam izabrao ovo drugo”, rekao je Rosi.
Buon compleanno Dottore ⚡️4️⃣6️⃣
— Eurosport IT (@Eurosport_IT) February 16, 2024
Non vediamo l’ora di vedere Valentino Rossi al volante della tua BMW M4 nel Mondiale WEC su Eurosport 🤩🇮🇹#VR46 #ValentinoRossi #WEC pic.twitter.com/vIbUJFEy3n
Osim impresivnih brojki koje stoje pored broja “46“, Rosiju se posebno priznanje daje za prenošenje te trkačke euforije na ljude oko sebe. Kada kažemo od 3 do 103, bukvalno na to i mislimo kada se spomenu navijači Valentina Rosija. Vjerovatno da svima Muđelo i Misano ostaju u sjećanju kao fluoroscentno-žutom bojom obojeni obodi staze kojom je vozio on, ali tako je bilo i na većini ostalih trka.
Strast bez straha. Tako bi mogli opisati njegov stil vožnje. Očigledno je bilo da to voli i da u tome uživa, ali većina trkača je tu upravo zato što voli taj sport, ali rijetki su oni koji ne znaju za strah kao on. Uvijek je mogao više od drugih i bolje od drugih, a cilj mu nikada nije bio trofej, već dominacija nad protivnikom.
Način na koji je slavio pobjede i titule, toliko su ga zbližile sa navijačima da je oko sebe stvorio armiju ljudi spremnih da urade bilo šta za njega na način na koji se to nikada ranije nije desilo u šampionatu.
Godine 2013. stvorio je akademiju za mlade vozače, a prvi upisani učenik bio je Franko Morbideli, ovogodišnji vozač Pramak Dukatija.
Osim njega, članovi su i Marko Beceki, Luka Marini (inače Rosijev polubrat), Nikolo Bulega, Andrea Minjo, Stefano Manci, Nikolo Antoneli, Denis Fođa, Lorenco Baldasari, Ćelestino Vijeti i posljednji, ali i onaj koji je prvi položio sve testove na akademiji – Franćesko Banjaja, dovstuki svjetski šampion MotoGP kategorije.
Nikada Rosi nije i nikada neće zauvijek otići, barem ne dok postoje njegovi učenici, njegov tim u šampionatu i broj “46” fluoroscentno žutom bojom iscrtano u gradovima širom svijeta.
