Selektor ga nije prepoznao jutro nakon najvažnijeg gola u karijeri, gladnim saigračima kupio pečeno prase od 100 kila

Kada je SR Jugoslavija na Evropskom prvenstvu u Belgiji i Holandiji 2000. igrala odlučujući meč u grupi za prolaz protiv Španije, napad “plavih” predvodili su igrači top-evropskog kalibra, Predrag Mijatović i Savo Milošević.

Postavljen formacijski iza njih, igrom je dirigovao Piksi Stojković, sa boka se kao osica probijao Ljubinko Drulović, vezista Vladimir Jugović već tada je bio jedan od najtrofejnijih evropskih fudbalera, uz njega i Slaviša Jokanović, visoki “dirigent”, cijenjen i priznat na Starom kontinentu.

Iz pozadine, uvijek je mogla da doleti neka “bomba” Siniše Mihailovića, bek Komljenović znao je da pogodi protivničku mrežu, Đorović i Đukić bili su uvijek prijetnja nakon prekida…

Ukratko, malo je ko očekivao da će tog ljetnjeg, oblačnog popodneva u Brižu “crvenoj furiji” nauditi – Dejan Govedarica.

Ko zna da li bi i igrao da se na poluvremenu nije lakše povrijedio Vladimir Jugović. Govedarica je ušao, i sam pet minuta kasnije, na povratni pas Drulovića, preciznim udarcem sa ivice šesnaesterca od prečke zatresao mrežu Satnijaga Kanjizaresa.

Registrujte se uz promo kod SPORT, preuzmite bonus i kladite se na najbolju sportsku ponudu klikom OVDJE.

Bio je to gol koji je proslavio Dejana Govedaricu – neumornog, zahvalnog vezistu; pogodak po kojem se najviše pamti. Iako mu je to bio pretposljednjih od ukupno 29 mečeva odigranih u “dresu sa najdražim grbom”.

Govedarica je pogodio za 2:1, za, vjerovalo se – siguran prolaz, jer je i bod igrao “plavima”, Španci su na kraju u rijetko viđenoj drami preokrenuli i slavili 4:3, no SR Jugoslavija je prošla dalje, jer su Norveška i Slovenija u drugom meču grupe odigrali 0:0.

Dejan Govedarica je rođen 2. oktobra 1969. u Zrenjaninu. Krenuo je u lokalnoj ekipi Radnički Sutjeska, afirmisao u Proleteru iz Zrenjanina, a 1992. je prešao u Vojvodinu. Za “lale” je odigrao 75 utakmica i postigao 16 golova.

Tri i po sezone sezone nosio je dres Vojvodine da bi u zimskom prelaznom roku 1996. otišao u holandski Volendam.

Sjajne partije u Holandiji preporučile su ga Lećeu, no na stadionu “Via del mare” zadržao se samo jednu sezonu. Nije mogao bez “lala”, vratio se u Holandiju, zaigrao za RKC Valvijk gdje je ostavio najdublji trag – odigrao je 78 mečeva i dao sedam golova. Igrao je potom još dvije godine za NEC iz Nijmegena, da bi se 2004. vratio u Vojvodinu. Nakon jedne sezone završio je igračku karijeru, 2005.

Za reprezentaciju SR Jugoslavije debitovao je 23. decembra 1994. u Porto Alegeru, u prijateljskom meču protiv tadašnjih svjetskih prvaka, Brazilaca. Stariji ljubitelji fudbala pamte taj meč kao kao prvi koji je Jugoslavija odigrala nakon skidanja embarga.

Govedarica je u plavom dresu igrao na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. i već pomenutom Euru 2000, kada se i oprostio od plavog dresa, teškim porazom 6:1 od Holandije u četvrfinalu.

Za njegovu karijeru vežu se i dvije anegdote.

Prva je vezana za oproštajni Euro 2000. i gol koji je postigao Španiji. Jutro nakon meča, pričali su oni koji su svjedočili događaju, legendarni selektor Vujadin Bošković, tada već u godinama – nije ga prepoznao.

“Sine, odakle ti ta trenerka? Znaš li da to mogu da nose samo reprezentativci Jugoslavije?”

Bio to 100 odsto istiniti događaj ili samo urbana legenda, gest koji je napravio 2005. godine zabilježili su svi mediji.

Pošto se na zalasku karijere vratio u Vojvodinu, zapanjen očajnom finansijskom situacijom u klubu, odlučio je da svojim izgladnjelim saigračima kupi svinju od 100 kilograma.

Govedarica je bio rezigniran činjenicom da su u sportskom centru “Vujadin Boškov”, u kojem su igrači “lala” imali organizovanu ishranu, potrošene sve zalihe hrane.

Nakon povlačenja, bio je član stručnog štaba mlade reprezentacije Srbije koja je pod vođstvom Miroslava Đukića na EP 2007. godine osvojila drugo mjesto, a kasnije je samostalno vodio reprezentacije Srbije do 19 i 17 godina.

Njegov brat Zoran bio je trener u Crnoj Gori, vodio je Budućnost, Grbalj i OFK Titograd.

Pročitajte i ovo: Prosinečki okupio “sokole”: Stanje je uglavnom dobro, bez pritiska nema ništa