Prije tačno godinu dana, tog 15. juna, želio sam da provedem dan u dobrom raspoloženju, ali sve je promijenio zvuk telefona.
Poruka i notifikacija o smrti Matije Šarkića ostavila me je skamenjenog.
“Nije moguće, šta je moglo da se desi…”, govorio sam uporno odbijajući da prihvatim ovu vijest i povlačio se u tišinu.
Kroz glavi su mi prolazile slike njegovih odbrana i osmjeh ljudske gromade koja je stavljala na muke fudbalske velikane, a suze u očima bile su neizbježne.
Ta utakmica u Briselu, odigrana svega devet dana ranije, kada je zasjenio sve zvijezde reprezentacije Belgije na “Kralj Beduen” stadionu, a umjesto velikog transfera mladog golmana Milvola, nedugo nakon toga, dočekala nas je vijest koju još uvijek teško prihvatamo, Matija.
Bravure na golu ukazivale su da Crna Gora ne mora da brine o budućnosti, kada je pozicija golmana u pitanju.
Ipak, život je još jednom pokazao koliko surov može da bude…
Kevin De Brujne, Luj Openda, Janik Fereira Karasko, Leandro Trosar, Žeremi Doku i ostali ni sa pet metara nijesu mogli da savladaju crnogorskog golmana.
Izgledalo je kao da je na golu “hrabrih sokola” stajala hobotnica, pored koje je nemoguće proći…
Bacio je Matija Šarkić u drugi plan čak i jubilej i 100. utakmica za reprezentaciju velikana, kakav je Kevin De Brujne.
Svi smo pričali o njegovoj partiji, ne sluteći da će to biti posljednji put da ga gledamo na golu naše reprezentacije, uživamo u golmanskim bravurama i pojavi – kako na terenu tako i van njega.
Legende nikada ne umiru, a jedna od njih je i momak koji je bio pravi reprezent porodice, države, fudbalske reprezentacije Crne Gore, Milvola i svih klubova za koje je nastupao.
Matija Šarkić, zauvijek sa nama!
Pročitajte i ovo: Vučković spreman za veliki izazov: Uz maksimalan pristup do vrha svjetskog vaterpola
Registrujte se uz promo kod SPORT, preuzmite bonus i kladite se na najbolju sportsku ponudu klikom OVDJE.
