Željko Obradović se u obraćanju navijačima, koje trajalo 20 minuta, istakao da mu je bilo teško da podnese ostavku i za trenutnu situaciju u klubu kao glavnog krivca izdvojio predsjednika Ostoju Mijailovića.
I pored spektakularnog dočeka na aerodromu, neće promijeniti odluku.
“Prošle srijede sam se odlučio na korak koji je bio izuzetno težak za mene. Odlučio sam da preuzmem odgovornost za sve ono loše što se dogodilo u ovoj sezoni. Naravno da sam ostao pri toj odluci. Dobio sam nebrojano poruka, kojima je Partizan u srcu i zato se i obraćam. Da razjasnim neke stvari”, rekao je Obradović na početku svog obraćanja.
Poslije četiri godine u Partizanu odlučio je da preuzme odgovornost za loše rezultate.
“Odluka je bila veoma teška. Sve ono što se desilo posle toga je nešto na šta nisam mogao da utičem. Mnogo mi je teško u ovom trenutku da se sjetim svega što smo zajedno prošli sa našim Partizanom. Ispisali smo priču koja će teško biti ponovljena. Ali, to će isključivo zavisiti od vas, jer ste vi snaga ovog kluba i vi ste pravili atmosferu koja je prepoznata u cijelom svijetu. Obraćam vas jer sam dobio mnogo poruka i riječi podrške, želja… Iskoristio bih priliku da ponovim ono što godinama pričam, da smo mi porodica i kada se nešto desi u porodici, najbolje da tu ostane. Uvijek je bilo to nešto što me je vodilo. Imao sam priliku da vidim posljednjih dana da se svi ljudi ne ponašaju tako, da se iznose stvari koje treba da ostanu u klubu. Moje obraćanje u srijedu, kada sam riješio da uzmem odgovornost, bilo je tako. Kratko saopštenje i sve što sam rekao stojim i dalje iza toga. Ono što se desilo posle toga, nisam želio da se dogodi. Moram da razjasnim”.
REGISTRUJTE SE i pratite svoju omiljenu ponudu na jednom mjestu.
Taksativno je opisao kako je došlo do ove odluke.
“U utorak uveče posle utakmice sam pričao sa stručnim štabom i rekao da je ostavka moj sljedeći korak. To je bila odluka u koju sam bio siguran da je dobra, prije svega za klub, i za sve ono što slijedi za Partizan. Sljedeće jutro sam odluku saopštio predsjedniku klubu. Razgovor je bio korektan i razumio je moju razloge. Rekao je da me je vidio na utakmici i da je shvatio da je to jedino što mogu da uradim. Dogovorili smo se da ja izađem u javnost, a ne klub. Dogovor je bio da se uradi sljedeći dan. Nažalost, informacije kruže i veoma teško ih je kontrolisati. Otišlo je u etar da dajem ostavku i riješio sam da se istog dana oglasim. Zvao sam PR kluba, rekao da nazove predsjednika. Bili su saglasni sa onim što sam napisao, jedino je predsjednik kluba tražio da bude neopoziva ostavka, jer će njemu biti lakše da izađe pred navijače. Ja sam se složio i to je bio kraj za mene. Onda počinje da se događa sve što se dešavalo. Imali smo pauzu, a Partizan tri naredne utakmice igra kod kuće i zato sam odlučio da tada povučem potez ostavke. Nisam više mogao, nisam više imao snage… Dao sam sve što sam mogao i nemojte mi zamjeriti, jer znate koliko ovo volim i koliko sam sebe davao. Ova moja odluka je mnogo stresna, a vjerovatno najteže trenutke u životu sam doživio kada sam se vratio u Beograd iz Atine i kada su me navijači sačekali. Kada sam izašao iz aviona i kada me je ova moja devojčica čekala, kao što me uvijek čeka kada izlazim iz Arene. Emocije koje sam doživio tada neću moći da zaboravim i sada mi je teško da pričam o tome. Moj prijatelj me je doveo u stan, legao sam u krevet i sat vremena sam gledao u plafon”.
Iznenadio ga je novi poziv predsjednika kluba da su odlučili da ne prihvate njegovu ostavku.
“Nisam želio da izazovem takvu reakciju, ali vi imate pravo na reakciju i odlučili ste da uzmete stvari u svoje ruke i da probate nešto da uradite. Nekoliko minuta poslije moje ostavke, javio se predsjednik rekao da se slaže, zahvalio mi se… Ništa sporno, da je obavestio članove Upravnog odbora. Onda na moje veliko iznenađenje počinje sve što počinje. Dobio sam poruku od predsjednika kluba da su imali upravni odbor i da su odlučili da ne prihvate ostavku. Pozvao me je sljedeći dan da porazgovaramo, da dođem u klub. Naravno, prihvatio sam. To su ljudi s kojima sam radio i koji su doveli zajedno sa mnom do toga da naš Partizan bude tu gdje je. Predsjednik je počeo sa tim da svi članovi UO ne žele da podnesem ostavku. Svi prisutni su ponovili i hvala im na tome”.
Kao glavnog krivca za ovu situaciju naveo je predsjednika Ostoju Mijailovića.
“U mom obraćanju predsjedniku i svima sam rekao da ostajem pri odluci, ali da mi nije jasno šta se promijenilo od trenutka kada je on izašao – zahvalio se i oglasio povodom moje ostavke do tog dana, u ta 24 sata. Promenila se reakcija navijača i nešto mi tu nije bilo jasno. Ali, bez obzira moja odluka je definitivna, ponavljam da ne mogu više i dobro sam razmislio i iza ove odluke stojim. Ovo je prilika da vas zamolim na jedinstvo, da budete ono što jeste – najveća snaga. Da svaku utakmicu bodrite ekipu i pomognete svima u klubu. Ova situacija nije dobra i normalna za Partizan i mislim da odgovornost nosi prvi čovjek kluba Ostoja Mijailović – što sam mu i rekao. Ne znam šta će da uradi, on odlučuje, ali znam da su mnogi iz UO i Skupištine napustili klub. To nije dobro, to su divni ljudi koji su mnogo dali Partizanu. Apelujem na sve da razmisle, da budu jedinstveni i da bodre naš klub. Da nema nikakvih incidenata, da ne dođemo u situaciju da nas Evroliga kažnjava. Vi znate da je moj jedini cilj bio da vratim Partizan u Evroligi. To nam niko ne može oduzeti, kao i ove tri i po godine koje su bile kao san. Hvala vam na svemu što ste radili, za ljubav i snagu, da na svaki trening ide sa istom željom”.
Osvrnuo se trofejni trener i na ljetnji prelazni rok i dolazak Dilana Ostekovskog umjesto Brendona Dejvisa.
“Moram da se vratim na ljeto, neke stvari nisu bile normalne u funcionisanju kluba. Ovo prvi put govorim, ali vi tražite i zbog vas ovo pričam. Zoran Savić nije imao ugovor, a radio se prelazni rok. Bio sam iznenađen kada sam dobio informaciju da je odlučeno da Brendon Dejvis ode iz kluba, a da će Dilan Osetkovski potpisati ugovor, iako sam rekao predsedniku da to nije igrač za nas u tom trenutku. Predsjednik je tada rekao: ‘Pa mi smo ga već potpisali’. Samo da razjasnim situaciju, Osetkovski nije moj potpis, ali pričam o momku koji je izuzetno vrijedan, koji je radio i ponašao se kao pravi profesionalac. Čisto radi istine moram to da spomenem. To nije bila moja odluka”.
Turneja u Australiji nije dobro prošla za klub, a Zoran Savić je u tim trenucima radio bez ugovora.
“Klub je imao potrebu za tim. Nikakav problem nisam imao. Nažalost, igrači su nam se ispovrjeđivali. Otišli smo na turneju, gdje smo igrali sa samo jednim visokim igračem. Tada sam obavio razgovor na terenu. Imali smo trening sa Zoranom i Ostojom. Rekao sam: ‘Da li shvatate u kakvoj smo situaciji? Da li shvatate da odnos koji vas dvojica imate nije normalan. Ne može Zoran da radi na ovakav način, bez ugovora, morate tu situaciju da riješite jer je to dobro za klub, jer je to dobro za nas’. Takođe, rekao sam da moramo da dovedemo visokog igrača prije nego što počne sezona. Nažalost, molio sam ih da ostavimo Ajzeu Majka. Nismo uspjeli u tome, jer smo razgovarali o petici, a petice – visokog igrača, nigdje nije bilo. Na kraju smo uspjeli, poslije mnogo vremena… Treba vratiti film kada je Bruno došao. Da bi doveli Bruna morali smo da otpustimo Frenka Nilikinu, jednog plejmejkera. Takođe delikatna odluka, ali doneli smo jer smo smatrali da je neophodno da imamo još jednog visokog igrača”, rekao je Željko Obradović i nastavio o problemima sa kojima se suočavao:
“Kasnije se desilo, šta se desilo. Povrijedili su se Karlik Džons i Šejk Milton, izvanredna dva čovjeka i igrača. Igrali smo protiv agresivnih timova u Evroligi praktično bez plejmejkera. Veoma teška situacija za mene kao trenera. Morali smo da tražimo rješenja. Moram da se vratim na početak Evrolige, kada smo u prvom kolu gostovali Dubaiju, imajući u vidu da smo sljedeći dan odmah morali da se vratimo. Naredno kolo je bilo protiv Milana u Areni, koji je prethodno igrao protiv Zvezde u Beogradu i bio daleko odmorniji. Tražio sam da se ide čarterom. Rečeno mi je da klub nema novac za čarter. Moramo da se vratimo i na priču o tom velikom budžetu – nije baš logično. Potom sam tražio od kluba da napravi čarter kao i uvijek, da se to izniveliše tako što će ići navijači, da ima 15 mjesta na kojima igrači mogu da legnu u povratku. Nažalost to nije bilo moguće. Potom sam pitao da li je moguće da igračima kupimo karte za biznis klasu, rečeno mi je da u tom avionu ne postoji biznis klasa, a kada smo ušli uverili smo se u suprotno. To me je povuklo da na konferenciji posle utakmice da pričam o tome”.
Nastavio je Obradović sa kritikama na račun predsjednika kluba…
“Predsednik kluba mi je potom poslao poruku, gdje su navijači reagovali, kako su reagovali – protiv njega. Čestitao mi je na pobjedi i sarkastično se zahvalio što sam mu pružio podršku. Nisam znao koji su razlozi za ponašanje navijača protiv predsjednika kluba. Već pred prvu sljedeću utakmicu pozvao sam navijače Partizana na jedinstvo, kao što sam uvijek radio. Uvijek sam govorio da u našoj Areni ne treba niko da se vrijeđa i to mislim i danas. Pet minuta posle te poruke sam okrenuo predsjednika kluba. Nikada mi se nije javio. Od tog trenutka mi nemamo nikakav odnos, do momenta kada smo ušli u problem sa povredama i kada je zakazan sastanak u klubu. To je ono što sam uvijek radio. Naravno, ja sam trener Partizana, idem na sastanak i dogovoram se. To je jedina komunikacija koju imamo. Drugi sastanak je takođe protekao na isti način, gdje smo pričali o timu. Treći sastanak se dogodio nakon utakmice sa Fenerbahčeom, gdje je predsjednik pozvao sve članove stručnog štaba da pita zbog čega tim izgleda kako izgleda. Objasnio sam mu razloge i rekao da bi bilo veoma dobro da on pozove jednog po jednog igrača i čuje njihovo mišljenje. Čuo je i moje mišljenje. Ja naravno nikada neću napadati igrače i reći nešto protiv mojih igrača. Sve što sam imao da im kažem, rekao sam im u lice, kao što sam uvijek govorio sa svima – direktno i otvoreno. To je nešto između nas i njih. Želim da iskoristim priliku, da se zahvalim svim igračima iz prethodnih generacija koji su me zvali, zahvalili saradnju i uslovno rečeno pružili podršku u ovim zaista teškim momentima za mene”.
Obradović ističe da bi u drugim klubovima ostavku podnio dosta ranije.
“Imao sam potrebu da vam se obratim. Svi moraju da funkcionišu kao jedan da bi klub bio uspješan. Mi to nismo imali ove sezone. Bilo je i ranije situacija u kojima se nisam usaglašavao sa predsjednikom kluba, ali kao što je on rekao u svom intervjuu, sve smo radili za Partizan. Molio sam ga prije nekoliko godina kada su strašni napadi bili na mene, njega, Partizan, da klub mora da reaguje, da ima nekoga ko će da se bavi time. Da se lažima koje su izgovorene o svima nama, prvenstveno Partizanu, podmetanjima, tračevima, stane na put. Nažalost to nikada nije urađeno. To je velika greška. Prelazio sam preko mnogih stvari, svi znate da sam neko ko je isključivo posvećen svom poslu – terenu. Ovdje u Partizanu sam imao ogromno breme, da moj rad nije bio samo na terenu, već da sam morao da se bavim nekim drugim stvarima. Vjerujte mi, da sam ovakvu situaciju imao u nekim drugim klubovima, mnogo ranije bih sve to napustio, ali nisam mogao to da uradim zbog Partizana. Zato što je Partizan moja najveća ljubav, to je ono što sam želio da živim. Hvala vam za ono što sam živio ove četiri i po godine. To je bilo nešto predivno. S druge strane, kada imate pritisak koji sam ja počeo da imam od prvog dana na klupi Partizana, prije 35 godina, isti je i danas, nisam imao nikakav problem. Energiju su mi oduzimale sve te stvari na koje nisam mogao da utičem. Znate u kojoj sredini živimo, znate zašto vam se obraćam, razlog je upravo taj da probam da prestanu neke priče”, rekao je Obraodović i istakao veličinu kluba:
“Ovaj klub će nastaviti da živi i bez Željka Obradovića, bez svih velikih imena koja su prošla kroz Partizan u istoriji. Znate da smo ponosni na istoriju Partizana, koliko je fantastičnih trenera i igrača dao, potovo fantastičnih ljudi”.
Nada se Obradović da ovo nije njegov posljednji mandat u Partizanu.
“Da se nađem s generacijom iz 92’ godine, s kojom sam postao prvak Evrope. Mnogo puta sam im se zahvalio jer su me oni napravili. Proveli smo predivno veče. Osam ljudi je bilo prisutno, Željko Rebrača nije mogao da dođe. Ta genracija je ostavila najveći trag u Partizanu. Ali, ne smijemo da zaboravimo druge. Siguran sam da će nove generacije ispisivati nove stranice istorije. Vi ste snaga Partizana, i nemojte nikada da odustanate od Partizana. Ja ću da vam obećam da ću uvijek biti tu. Nadam se i volio bih da ovo nije posljednji put da sam u Partizanu. Kada, kako – vrijeme će pokazati. Nadam se u nekim boljim vremenima, da li će doći – nadamo se. Hvala svima s kojima sam sarađivao, svim igračima, ljudima iz kluba, članovima UO – koji su podnijeli ostavke i molim ih da to ne rade. Molim ih da razmisle. Oni su utakli sebe u Partizan i bili su dio priče koje je zaista fantastična. Na kraju čovjek ima ono jedino što mu je važno – čast i obraz. Ja sam uvijek bio direktan i nadam se da će ovo moje obraćanje imati pozitivan odjek na vas i da ćete sve uraditi da Partizan bude onakav kakav je bio i onakav kakvog ste ga vi napravili. Hvala vam na svemu”, zaključio je Obradović i još jednom se zahvalio navijačima.
Pročitajte i ovo: Juventus je u četvrtfinalu Kupa Italije, Adžić sa klupe ispratio duel sa Udinezeom
