Košarkaški savez Crne Gore danas se oprostio od prvog selektora, Duška Vujoševića, koji je preminuo osmog aprila, a juče sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Na današnjoj komemoraciji od Duška Vujoševića oprostili su se: predsjednik KSCG, Dragan Bokan, gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, selektor Zvezdan Mitrović i njegova sestra od ujaka – Jelena Pavićević.
“Ima trenutaka kada sve ono što bismo htjeli da kažemo ostaje zarobljeno između bola i zahvalnosti, između gubitka i sjećanja. Ovo je jedan od tih trenutaka. Duško Vujošević, naš Dule, napustio nas je 8. aprila ove godine, tiho, u Beogradu, gradu u koji ga je sudbina dovela kao petogodišnjeg dječaka iz Titigrada. Rođen 3. marta 1959. godine u Titogradu, bio je Podgoričanin i Crnogorac po rođenju, Beograđanin po odrastanju, a po izboru i duhu građanin svijeta. Po načinu mišljenja i života aristokrata. Pasionirani čitalac, zaljubljenik u umjetnost, posebno u slikarstvo”, rekao je Dragan Bokan.
Korijeni Duška Vujoševića su iz plemena Kuči…
“Iz tog roda ne izlaze obični ljudi. Rađaju se borci, vaspitači, graditelji. I upravo to je bio Duško. Četiri decenije posvećenog rada oblikovale su ga u mnogo više od trenera. Bio je pedagog, filozof, autoritet i oslonac. Čovjek koji je razumio da se trofeji ne osvajaju samo na parketu, već u glavi i u srcu i da se ni jedno ni drugo ne može izgraditi bez karaktera. Otišao je prerano čovjek kojem sam se divio, ali i kojeg sam poštovao upravo zato što je bio svoj i jedinstven. Iza njega su stajali talenat, ali još više rad — težak, svakodnevan, beskompromisan. Fanatična posvećenost i gotovo iracionalna pripadnost timu. Takva odanost izaziva”.
Pored rezultata ostaće upamćena i njegova posvećenost obavezama i pedagoški pristup…
“Vujošević nije bio samo strateg pored aut-linije. Bio je učitelj i mentor koji je svoje igrače tjerao da čitaju klasike, uvjeren da vrhunski sportista mora biti kompletna ličnost. Njegovi treninzi nijesu bili samo priprema za utakmicu, bili su priprema za život. Govorio je da „sport treba da bude pravedan, jer na ovom svijetu nema dovoljno pravde“, i u toj rečenici staje njegova suština. Sa Partizanom je ostvario rezultate koji su ušli u istoriju, ali ono što je još važnije stvorio je sistem i generacije igrača koji su obilježili evropsku i svjetsku košarku. Posebno mjesto u njegovoj karijeri i našem sjećanju zauzima njegova uloga u reprezentaciji Crne Gore. Bio je prvi selektor reprezentacije Crne Gore. Odveo je našu reprezentaciju na Evropsko prvenstvo 2011. godine, prvo veliko takmičenje u istoriji naše države. To nije bio samo sportski rezultat. To je bio temelj. Temelj identiteta, samopouzdanja i vjerovanja da pripadamo evropskoj košarkaškoj mapi”.
I pored brojnih ponuda, prihvatio je da bude prvi selektor Crne Gore, a u trenerskoj karijeri radio je i u KK Budućnost.
“Uspostavio je standarde rada, discipline i odnosa prema reprezentaciji koji su ostali i poslije njega. Njegov uticaj nije bio kratkoročan – bio je sistemski i trajno ugrađen u temelje crnogorske košarke. Nije morao da prihvati tu ulogu. Imao je ime, reputaciju i ponude. Ali je izabrao Crnu Goru jer je znao odakle dolazi. I zato njegovo mjesto u istoriji naše reprezentacije nije samo važno, ono je neizbrisivo. Značajan i dubok trag ostavio je i u crnogorskoj klupskoj košarci. Kao šef stručnog štaba KK Budućnost, nije radio samo na rezultatu prvog tima, radio je na budućnosti kluba. Posebnu pažnju posvećivao je mlađim selekcijama, razvoju igrača i stvaranju sistema koji traje. Njegov pristup bio je sveobuhvatan: od tehnike i taktike, do karaktera i odgovornosti”.
Posljednje radno iskustvo veže ga za SC Derbi gdje je bio stručni konsultant.
“Za SC Derby predstavlja posebnu čast što je Duško Vujošević tri godine bio dio kluba u ulozi stručnog konsultanta. Njegovo iskustvo, savjeti i samo prisustvo imali su ogroman značaj ne samo za tim i stručni štab, već i za organizaciju u cjelini. Bio je orijentir, mjera i korektiv. Njegove riječi su imale težinu, nije samo davao odgovore, učio je kako se dolazi do njih. Ali Duško nije pripadao samo sportu. Bio je čovjek kulture. Strastveni kolekcionar umjetnosti, zaljubljenik u slikarstvo, posebno u djela Voja Stanića, ali i drugih velikana. Njegova kolekcija nije bila stvar prestiža, već duboke unutrašnje potrebe, potrebe da razumije, da osjeti i da sačuva vrijednost. Kao što je prepoznavao talenat kod igrača, tako je prepoznavao i ljepotu u umjetnosti. U vremenu koje razdvaja sport i kulturu, Duško ih je spajao prirodno i iskreno”, rekao je Bokan i zaključio:
“Čekali smo ga da u Košarkaškom savezu bude član stručnog savjeta. Na njegovu i na našu žalost to se nije ostvarilo. Došle su borbe koje nijesu sportske. Godinama se suočavao sa teškim zdravstvenim izazovima. U maju 2025. godine prošao je i transplantaciju. Borio se onako kako je živio – tiho, uporno, dostojanstveno. Bez odustajanja. Onako kako je i govorio: Borba, bre. Te dvije riječi danas nijesu samo sjećanje. One su zavjet. Mi koji smo imali privilegiju da ga poznajemo, da radimo s njim i da učimo od njega nosimo taj zavjet u sebi. Draga porodico Vujošević, znamo da je vaš gubitak nenadoknadiv. Ali znamo i da je Duškov trag u vremenu poseban, drugačiji i trajan. On ostaje u temeljima naše košarke. U reprezentaciji koju je podigao. U klubovima koje je oblikovao. U ljudima koje je izgradio. U svakoj svlačionici. Na svakom terenu. Odmori se od duge i teške borbe, treneru. U ime Košarkaškog saveza Crne Gore i svih nas koje okuplja ljubav prema košarci – hvala ti Dule. Za znanje. Za snagu. Za sistem. Za ljude. Za nezaborav. Neka ti je vječna slava”.
Od Duška Vujoševića oprostio se i selektor košarkaške reprezentacije Crne Gore Zvezdan Mitrović.
“Zapala mi je velika čast a ujedno tuga i odgovornost da se oprostim od čovjeka koji je bio jedan od najvažnijih ljudi u mom životu. Čovjek koji me je učio i formirao i oblikovao kao trenera i danas bih u ime svojih kolega i u svoje ime se oprostio od našeg Duleta. Intelekualac, košarkaški alhemičar, genije, strateg, tako bi se opisao Duško. Želio bih u ovom trenutku da mu se zaista zahvalim za sve ono što je uradio. Da mu se zahvalim za sve one igrače koje je oblikovao košarkaški a i ljudski. Za sve one knjige koje im je dao da pročitaju. Bio je učitelj i košarke i života. Bio je jedan od najposvećenijih ljudi u svom poslu. Nije mogao da zaboravi na sve svoje ideale i momente. Nije mogao da ne kaže ono što misli. Nije živio da udovolji nego da prosvijetli, da nas nauči i usmjeri na neke prave puteve. Jednom riječju bih samo rekao “Zdravo učitelju blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi”.
Govor je spremio i gradonačelnik Glavnog grada, Saša Mujović…
“Napustio nas je veliki sin Podgorice i veliki košarkaški znalac Dušan Dule Vujošević. Njegovo poimanje igre pod obručima bili su jedinstveni i drugačiji od svega. Od košarke je pravio umjetnost i uspio u tome. Nije tražio igrače, već ljude, moralne ljude, vaspitane ljude. Duletova košarka nikada se nije bazirala ni igrača za pojedinca, ma kako kvalitetan bio. Duletovu košarku igrao je tim, a tu se znala uloga svakog pojedinca. Nije moglo biti anarhije”, rekao je Mujović i dodao:
“Nije važilo koliko para toliko i muzike, nego koliko rada, toliko znoja i uspjeha. Dule Vujošević nije tražio skupa pojačanja, ta pojačanja je pravio. Samo je Dule Vujošević mogao instistirati i dovesti Predraga Danilovića u to vrijeme, dovesti Harisa Brkića, otkriti jednog igrača u skromnom klubu, Jana Veselog. Čast svim imenima trenera, ali tri su košarkaška genijalca, profesor Aleksandar Nikolić, Slobodan Piva Ivković i Duško Vujošević“.
U ime porodice obratila se njegova sestra od ujaka, Jelena Pavićević.
“Duško Vujoševiću, brate moj, za nas nisi bio general, za nas si bio sin, otac, muž, brat, sestrić, unuk. Za nas nisi bio idol, mi nismo gajili idolopoklonstvo. Mi ti se nismo divili, nego smo razumijevali, poštovali. Pošto u našoj se ništa ne preuvelivačava, niko se ne šlepa, ništa se ne podrazumijeva, svako se trudi da radi svoj posao onako kako najbolje zna i umije. Bio si čovjek časti, strast, čovjek integriteta i taj sistem vrijednosti nam je zajednički. To je ono što nam je dato, to smo živjeli. To je jedino što je tebi bilo dato, jer si ostalo stvarao sam. Bio si intelektualac, bilo je važno da se šire vidici, da se prepoznaje svijet, bilo je važno mnogo toga, da bi na najbolji način znao da radiš ono što radiš”, kazala je Jelena Pavićević.
REGISTRUJTE SE i pratite svoju omiljenu ponudu na jednom mjestu.
Pročitajte i ovo: Veliki korak za crnogorskog sudiju: Koljenšić sudi finale Evrokupa
