Finska - više od jednog vijeka postojanja i prvi veliki turnir

reprezentacija postoji više od jednog vijeka i većinu tog vremena je mirno poslovala – nikad spektakularno uspješno, ali takođe rijetko katastrofalno siromašno.
Međutim, 2020. godine postigli su nešto nevjerovatno kvalifikovanjem za svoje prvo evropsko prvenstvo. Do neke mjere je iznenađujuće što im je trebalo toliko vremena da stignu do velikog turnira – Finska nikada nije učestvovala u finalu FIFA-inog svjetskog prvenstva.
Za navijače koji nijesu previše upućeni u finski fudbal, sada je možda idealno vrijeme da se upoznaju sa spektakularno nespektakularnom istorijom finske reprezentacije.

Finska fudbalska reprezentacija rana istorija

Njihova fudbalska asocijacija osnovana je 1907. Godine 1908. Finska je postala član FIFA-e.

1911. godine Finska je odigrala prvu internacionalnu utakmicu protiv Švedske u Helsinkiju, izgubivši sa 1:0. Finska je učestvovala na fudbalskom turniru na ljetnjim olimpijskim igrama 1912. godine, pobijedivši Italiju i Rusko carstvo, ali izgubivši meč za bronzanu medalju protiv Holandije.

Nakon građanskog rata 1918. finski sport je podijeljen na desničarski finski savez za gimnastiku i sport (SVUL) i lijevičarski finski savez radničkih sportova (TUL). Finski fudbalski savez bio je član SVUL-a.

Iako je svaka strana imala svoju prvenstvenu seriju, samo igrači pod zastavom SVUL-a imali su pravo da igraju za finsku reprezentaciju. Fudbalska reprezentacija Finske radničke sportske federacije u međuvremenu je igrala na turnirima koje je organizovao međunarodni radnički pokret.

Iako igrači TUL-a nijesu mogli da igraju za nacionalni tim između 1919. i 1939, mnogi su ipak pribjegli da igraju međunarodni fudbal. Dva sindikata su se spojila 1956.

Finski nacionalni tim – godine nakon rata

Finska je izgubila od domaćina Austrije u prvom kolu ljetnjih Olimpijskih igara 1952. godine, ali je osvojila nezvanični nordijski šampionat 1964. i 1966. U ranim godinama učešća u kvalifikacijama za evropsko prvenstvo, Finska je bila u dobrom ritmu neophodnom za nastup u finalima turnira.

Finski nacionalni tim krajem 20. vijeka

Sreća u Finskoj poboljšala se krajem sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka. Propustili su kvalifikacije za Euro 1980 sa jednim bodom i FIFA-ino svjetsko prvenstvo 1986. za dva boda.

1989. godine Jari Litmanen je započeo svoju međunarodnu karijeru i postao je najveća zvijezda u finskoj reprezentaciji. Litmanen će nastaviti da bude zvijezda u Ajaksu i nadahnjivati kolege finskih fudbalera da igraju u vrhunskim evropskim takmičenjima, a takođe će igrati za Barselonu i Liverpool.

1966. godine Richard MA, ller Nielsen, koji je šokantnim ishodom osvojio Euro 1992 sa Danskom, angažovan je da vodi Finsku na FIFA-ino svjetsko prvenstvo 1998. Malo mu je nedostajalo da ih dovede do kvalifikacija, a takođe nije uspio da uđe u finale Eura 2000.

Finski nacionalni tim sadašnjost

Antti Muurinen je na mjestu glavnog trenera došao 2000. godine i predsjedavao je finskom zlatnom generacijom, u kojoj su nastupali igrači poput Anttija Niemija, Sami Hiipia-e, Teemu-a Tainio-a i Mikael-a Forssell-a, kao i Litmanen. Međutim, nije bio u mogućnosti da ih odvede na Svjetsko prvenstvo 2002 ili Euro 2004 i platio je svojim poslom za loše rezultate u kvalifikacijama za FIFA Svjetsko prvenstvo 2006.

Roi Hodgson preuzeo je funkciju menadžera u januaru 2006. godine i došao je sa ogromnim pedigreom, pošto je prethodno vodio posao u milanskom Interu, ali je odstupio nakon neuspjeha da odvede Finsku u kvalifikacije za Euro 2008.

Bilo je izvjesnog uspjeha pod Hodžsonovim vođstvom, jer se tim popeo na poziciju FIFA-ine svjetske rang liste, na 33. mjesto. Hodgson je kasnije proglašen vitezom u Finskoj 2012. godine.

“Uživao sam u životu u Finskoj. Ne samo u fudbalu, već i van njega”, rekao je Hodsgon, a prenosi BBC.

„Nadam se da će moj odnos sa Finskom, koji je već sjajan, postati još bolji“.

Hodgsona je naslijedio Stuart Bakter, ali je postao nepopularan do kraja vladavine usred izveštaja o padu sa ključnim igračima i otpušten je u novembru 2010. Finska je pala na 86. mjesto na FIFA-inoj svjetskoj rang listi sa Bakterom na čelu. I to uprkos činjenici da je Bakter imao rodoslov u Skandinaviji nakon herojske pobjede u naslovu sa AIK-om 1998. godine, uprkos tome što je tim postigao najmanje golova u švedskom Allsvenskanu.

Nastupi tokom kvalifikacija za kampanje za Svjetsko prvenstvo 2010, 2014. i 2018. i za Euro 2012. i 2016. bili su razočaravajući. Međutim, senzacionalna forma Teemu Pukki vidjela se nakon što se Finska kvalifikovala za Euro 2020. Turnir je odložen zbog COVID-19, ali to će biti njihov prvi nastup na velikom turniru.

“Tako sam uzbuđen i jedva čekam da igram te igre”, rekao je Pukki prije početka Euro2020, a prenosi Ski Sports. “Najveći san u mojoj karijeri je da odem na veliki turnir sa Finskom. To je bio san za sve finske fudbalere svuda i konačno smo to učinili prvi put ikada.

“To znači puno i čekali smo dugo vremena. Bili smo blizu nekoliko puta prije toga, ali nikada to nismo učinili. Mogli ste vidjeti šta je značilo za Finsku kad smo se kvalifikovali. Bila je to masovna zabava.

Cilj je izaći iz grupe i onda vidjeti šta se dešava u sledećoj fazi. To je cilj “.

Legende Finskog nacionalnog tima

Sami Hiipia, Mikael Forssell i Teemu Pukki su među igračima koji mogu da tvrde da su legende finske fudbalske reprezentacije (ili, tačnije, Pukki može da tvrdi da je legenda u nastanku). Međutim, Jari Litmanen je igrač koji je otvorio put za nekoliko drugih i na njega će većina vjerovatno gledati kao na glavnu legendu u finskoj istoriji.