Fudbaleri koji su u 21. vijeku, sa istim klubom osvojili različit rang nacionalnog takmičenja

Fudbaleri uživaju u igri iz različitih pobuda, atmosfere na utakmicama, povezanosti sa fanovima, osjećaju ponosa ali i značajnih novčanih sredstava koje prihoduju. Napredujući kroz mlađe kategorije, ne bi li konačno stigli do seniorskog tima, većina igrača obično se nadmeće u želji da osvoje makar jedan trofej. Iako su majstori poput Lionela Mesija i Kristijana Ronalda učinili da osvajanje pehara izgleda kao jednostavan zadatak, mnogi vrhunski fudbaleri okačili su kopačke o klin, ostavivši vitrine namjenjene za kolektivna priznanja praznim.

Najbolji primjer u savremenom fudbalu je jedan od najboljih napadača današnjice Hari Kejn, koji nakon više od decenije profesionalnih nastupa i mnogobrojnih individualnih nagrada, još uvijek nije osvojio niti jedan trofej. Trijumf u ligaškim takmičenjima različitih rangova nije rijedak slučaj u fudbalu, međutim ostvariti ovaj podvig sa istim klubom, nije uspjelo velikom broju igrača. Ovakvih primjera kroz istoriju bilo je mnogo više ranije, zbog manjeg finansijskog jaza među klubovima, te se dešavalo i da velikani završe u nižem rangu takmičenja.

PROČITAJTE JOŠ: Mančester Junajted rizikuje kršenje PSR pravila

U prošlom vijeku neki od značajnih fudbalera uspjevali su da ostvare ovo dostignuće osvojivši trofeje sa istim klubom, uglavnom u drugoj i prvoj nacionalnoj ligi. Andreas Breme je 1997. godine sa Kajzeslauternom trijumfovao u Bundes ligi 2, a već sledeće godine sa istim timom osvojio i Bundes Ligu. Najviše sličnih primjera bilo je na ostrvu, gdje je najpoznatiji primjer Gordona Strahama koji je ostvario podvig sa ekipom Lidsa. Čak je i velikan kao što je Milan u jednom trenutku završio u Seriji B, što je pružilo mogućnost legendi Franku Bareziju da pored nekoliko pehara Serije A, ostvari trijumf i u nižem rangu nacionalnog takmičenja. Fudbaleri u novom milenijumu nastavili su da nižu ovakve uspjehe, doduše u manjem broju slučajeva…

Đanluiđi Bufon (Juventus)

Čuvena afera danas poznata kao „kalćopoli“, rezultirala je izbacivanjem Juventusa u Seriju B, zbog namještanja utakmica. Administrativna kaznala uticala je na egzodus najvećih zvijezda kluba, a jedan od rijetkih, koji se odlučio da ostane bio je dugogodišnji reprezentativni golman Italije. Điđi je doprinio osvajanju Serije B u sezoni 2006/07 i ekspresnom povratku u elitni rang nacionalnog takmičenja. Svjetskom šampiona igranje druge lige za voljenu ekipu, nije bilo ispod časti, a tokom godina je sa „Starom damom“ nakupio čak deset pehara namjenjenih osvajaču italijanske Serije A.

Đorđo Kjelini (Juventus)

Kada se sa Juventusom zbog kazne izrečene od strane italijanskog saveza obreo u drugoj ligi, Đorđo nije bio ni sjenka igrača kakvog danas poznajemo. Igranje u Seriji B omogućilo mu je sticanje neophodnog iskustva i mogućnost konačne afirmacije. Usput je 2007. godine sa „Starom damom“ pokorio drugoligaški karavan, a vremenom izrastao u odbrambenog kolasa, ponosnog vlasnika 9 uzastopnih titula prvaka Italije sa crno-bijelima. Takođe je interesantno pomenuti da dugogodišnji reprezentativac Azura u svojoj riznici trofeja, posjeduje i titulu Serije C, koju je osvojio sa Livornom.

Mahmut Tekdemir (Bašakšehir)

Pouzdani štoper, a po potrebi i vezista široj fudbalskoj javnosti najmanje je poznato ime, koje se našlo na ovoj listi. Mahmut je gotovo čitavu karijeru proveo u nekada niželigaškom klubu iz Istanbula. Povremeni reprezentativac Turske najprije je omogućio Bašakšekiru promociju u nacionalnu Super ligu, trijumfujući u nižem rangu takmičenja 2014. godine. Kultni status među navijačima i svojevrsnu nagradu za lojalnost klubu, fudbaler je obezbjedio osvanjem Super lige 2020. godine u konkurenciji gradskih velikana Bešiktaša, Fenerbahčea i Galatasaraja.

Danijel Subašić (Monako)

Hrvatski golman svoju debitantsku sezonu u inostranstvu krunisao je osvanjem francuske druge lige sa Monakom. Tokom osam sezona provedenih u zemlji „Galskih pjetlova“ sa crveno-bijelima uspio je da trijumfuje i u Ligi 1, 2017 godine kada je proglašen za najboljeg čuvara mreže šampionata. U prilog tezi, koliko je teško osvojiti ligaško takmičenje, ide i podatak da su ovo i jedini Danijelovi trofeji uz tri pehara kupa sa Hajdukom u domovini, koji se igra u drugačijem formatu.

Džejmi Vardi (Lester)

Karijera ubojitog napadača može se iskoristiti za scenario nekog budućeg filmskog blokbastera, te nije ni čudo što se Englez okitio sa titulama prvaka Čempionšipa i Premijer Lige. Prepoznatljiv kao niželigaški fudbaler Vardi je u Lesteru doživio preporod predvodeći ih 2014. godine do trofeja u drugom rangu engleskog fudbala. Ubrzo nakon promocije u Premijer ligu uslijedila je epska sezona 2015/16. tokom koje je sa 24 pogotka bio najzaslužniji za osvajanje trofeja „Lisica“ u elitnom rangu takmičenja. Od šampiona do ponovnog ispadanja, uspio je da još jednom osvoji drugu englesku ligu 2024. godine.

Endi King (Lester)

Protagonista još jedne nevjerovatne priče u vezi sa Lester Sitijem je i velški vezista, koji je na King Pauer stadionu proveo četrnaest godina. Baš kao i Vardi postao je dio besmrtne generacije osvajača Čempionšipa 2014. godine i Premijer lige 2016. godine. Ono što ga izdvaja od svih fudbalera sa ove liste i čini praktično jedinstvenim je podatak da je dao doprinos Lesterovom uspjehu tokom osvajanja Lige jedan 2009 godine, trećeg po rangu nacionalnog takmičenja. King je tako postao prvi fudbaler, osvajač prva tri ranga engleskog takmičenja sa istim klubom u eri Premijer lige.

Registrujte se uz promo kod SPORT, preuzmite bonus i kladite se na najbolju sportsku ponudu klikom OVDJE.

4 Komentara

    Svaki od njih je sjajan !

    Nista se manje od njih ne ocekuje

    Odlicni su stvarno

    Zanimljiv tekst.

Komentarisanje nije dozvoljeno.