Kristof Daum - Nesuđeni selektor Njemačke

Kristof Daum preminuo je u subotu uveče, nakon duge borbe sa opakom bolešću u Kelnu, saopštili su članovi porodice novinskim agencijama. Poslednju životnu utakmicu igrao je protiv neravnopravnog protivnika. Kao i uvjek trudio se da izvuče maksimum, da je uvede u produžetke i penale ali je na kraju izgubio bitku u sedamdesetoj godini. Bio je jedan od pionira moderne igre, nesuđeni selektor svoje zemlje i legenda među njemačkim trenerima, uprkos brojnim kontraverzama koje su pratile njegovu krijeru.

Trenersku epopeju započeo je u Kelnu 1986. godine i za svega četiri godine prosječnu ekipu, učinio konkurentnom za osvajanje Bundes lige. Kristof Daum ipak nije imao sreće da se okiti titulom ali je dva puta bio vicešampion, što će mu se često događati u narednom periodu. Ako se drugo mjesto sa Kelnom moglo smatrati uspjehom, pravo čudo priredio je navijačima Štutgarta. U trenutku preuzimanja, ekipa se nalazila na dnu tabele, a već sledeće sezone „švabe“ su pod njegovim vodstvom osvojile titulu u sezoni 1991/92.

Igranje u Ligi šampiona trebalo je da bude velika nagrada za minuli rad, no se Kristof Daum pobrinuo da ljubiteljima fudbala ostane upamćen po katastrofalnom propustu. Tih godina bilo je dozvoljeno četiri stranca na terenu, na šta je njemački stručnjak dodao još jednog. Epilog je izbacivanje ekipe iz Lige šampiona i stavljane trenera na stub srama u čemu su prednjačili ostrvski mediji nazvavši ga glupanom. Uslijedio je neminovan otkaz, pa je sreću po prvi put potražio van granica domovine preuzevši Bešiktaš.

PROČITAJTE JOŠ: Tirel Malasija – Misteriozna povreda ugrozila karijeru

Tokom dvije godine provedene u Istanbulu osvojio po jedan trofej prvenstva i kupa Turske. Nakon otkaza vraća se u otadžbinu, gdje udara temelje modernog Bajer Leverkuzena. Klub je postao ravnopravni konurent Bajernu i Dortmundu u borbi za titule. Za četiri godine tri puta je bio vicešampion, uključujući i vjerovatno najmalerozniju sezonu jednog tima u istoriji fudbala, kada je Kristof Daum izgubio već viđenu tiulu, a zatim bio poražen u finalima nacionalnog kupa i Lige šampiona.

Utočište je ponovo pronašao u Bešiktašu gdje se zadržao samo jednu sezonu, do nove selidbe u Austriju iz Beča sa kojom je oživio karijeru osvojivši duplu krunu. Minuli rad u Turskoj i novi trofeji u Austriji preporučili su ga Fenerbahčeu za trogodišnji mandat, ovjekovečen sa dvije šampionske titule. Ujedno su to bili i poslednji značajni trofeji koje je osvojio Kristof Daum. Kasnije je ponovo vodio Keln, pa još jednom Fenerbahče, Ajntraht Frankfurt, Klub Briž i Bursu.

Već je bilo očigledno da je trenerska magija nestala, a tačku na tridesetogodišnju karijeru stavio je neuspješnim mandatom na selektorskoj klupi reprezentacije Rumunije 2017. godine. Nakon što mu je dijagnostikovan kancer, prvobitna reakcija bila je potpuno povlačenje iz javnog života. Ipak uprkos teškoj borbi, kasnije je odlučio da javno govori o svojim zdravstvenim problemima u želji da pruži podršku, motiviše i ohrabri pacijente širom svijeta, koje je zadesila slična sudbina.

Igračka karijera i trenerska obuka

Sa samo tri godine Kristof Daum je ostao bez oca, a pored majke brigu o njemu su vodili baba i djeda. Samostalni dječak krčio je put na ulicama Duizburga jer je pravi izazov prestavljao dolazak kući pored lokalnih dječijih bandi. Ukoliko nisi bio spreman da platiš putarinu, alternativa je bio obračun i nerjetko razbijena glava. Tinejdžerske dane proveo je igrajući za lokalne klubove okruga Duizburg, što mu je obezbjedilo prelazak u ameterski tim Kelna. Sa njima je 1981. godine osvojio amaterski šampionat Njemačke.

Svjestan da za njega nema budućnosti u ulozi profesionalnog fudbalera, uporedo je pohadjao Sportski univerzitet u Kelnu na kom je stekao zvanje profesora fudbala. Posebno je bio fasciniran psihologijom, koja će mu nekoliko godina kasnije otvoriti nove vidike u načinu vođenja ekipe. Tokom samih početaka Kristof Daum je nailazio na ogromno nerazumjevanje u odnosu na nove metode jer sve što je bilo u vezi sa psihologijom, odudaralo je od standarda i mirisalo na slabost, što nije pokolebalo njegova uvjerenja.

Ljubav prema Turskoj

Umjesto u Španiju na planirano ljetovanje Kristof Daum je sa svojom porodicom 1993. godine otišao na turski Mediteran. Fasciniran ljepotom zemlje, objeručke je prihvatio ponudu da preuzme Bešiktaš 6 mjeseci kasnije. Prijateljski doček navijača, srdačan odnos prema njemu kao došljaku iz Njemačke i oduševljenje nacije fudbalom, impresionirali su trenera. Pored često nerealnih ambicija armije fanova ali i funkcionera Turska će svakako postati njegov drugi dom.

Nakon dugogodišnjeg boravka u Istanbulu od strane turskih zvaničnika imao je ponudu da dobije njihovo državljanstvo. Bio je blizu da privati ponuđeno, kako bi potvrdio duboku povezanost sa ovom zemljom ali se na putu ka pozitivnom ishodu isprječila administracija. Kristov Daum bi se morao odreći njemačkog državljanstava i to je u datom trenutku predstavljalo nepremostivu prepreku.

Kokainska afera

Nakon debakla Njemaca na Evropskom prvenstvu 2000. godine Kristof Daum je viđen kao spasonosno rešenje. Leverkuzen je pokušavao što više da odugovlači sa raskidom ugovora, a najveći protivnik njegovog angažovanja bio je Uli Henes, koji ga je nakon međusobnih sukoba optužio da konzumira kokain. Trener je negirao optužbe i svojevoljno pristao da ustupi vlas kose na analizu. Rezultat je bio pozitivan iako ni do danas nije jasno zašto je samovoljno pristao na vještačenje.

Uslijedio je sudski proces sa optužbom da je kupovao velike količine ovog opojnog sredstva. Kristof  Daum je priznao krivicu, no sudska presuda je bila minorna u odnosu na osudu javnosti u očima koje će biti osuđen na doživotnu robiju i uvjek će s pravom prstom upirati u njega. San o selektorskoj funciji preko noći je raspršen, njemački strateg je nastavio sa radom ali od tog trenutka više nikada ništa nije bilo isto.

Registrujte se uz promo kod SPORT, preuzmite bonus i kladite se na najbolju sportsku ponudu klikom OVDJE.

Kristof Daum na vrhuncu karijere naprosto je blistao u prepoznatljivom svijetlo-plavom odijelu, samouvjereno koračajući uz aut liniju. Bio je odličan motivator, sjajan govornik sa inovativnim metodama treninga, za koga su igrači bili spremni da urade sve što je od njih tražio. Njegovo omiljeno štivo decenijama su bile biografije velikana iz društvenog života, sporta politike. Osim fudbala imao je podjednaku strast i prema slikarstvu, kojim se bavio u svom malom ateljeu.