Nani - Komadant portugalske ofanzive

Kao kalendarsku godinu na izmaku, prije dvadesetak dana u igračku penziju ispratili smo Luisa Karlosa Almeidu da Kunju. Virtuoz sa loptom, slavu na fudbalskim terenima širom planete, sticao je pod nadimkom Nani, koji mu je nadjenula sestra još dok je bio dječak. Portugalac je od voljene igre, fanova i svih koji su mu tokom karijere pomagali da ostvari snove, odlučio da se oprosti putem društvenih mreža, biranim riječima i emotivnim porukama. Iz obraćanja se može zaključiti da će vjerovatno ostati dio fudbalske pozornice ali da ćemo ga u budućnosti gledati u nekoj novoj ulozi.

Mada su početkom karijere poređenja sa sunarodnikom Ronaldom bila neizbježna, Nani se vremenom profilisao kao potpuno drugačiji tip igrača. Napadački talenat i dar poboljšan radom, da podjednako dobro koristi obije noge, omogućili su mu da bez problema pokriva lijevu i desnu stranu terena. Urođena brzina, lukavstvo i nepredvidljiv dribling otvarali su mu prostor za precizne centaršuteve, a nisu mu bili strani ni udarci sa distance jer je posjedovao razoran šut, koji je otvarao protivničke odbrane.

PROČITAJTE JOŠ: Igrači slobodni da na ljeto bez obeštećenja promjene klubove

Nani je umjetnost uličnog fudbala savladao na betonskom terenu u srcu Santa Filamene, gdje je kao dječak jurio za loptom sa svojim vršnjacima. Afrički emigrant Mustafa okupljao je djecu iz lokalne zajednice formirajući tim i organizujući takmičenja između naselja, pa ga Portugalac smatra ključnim za svoje fudbalske početke. Omladinski staž odradio je u Real Masami i ubrzo su svi skauti u zemlji uvidjeli njegov raskošni talenat. Sa 16 godina uporedo je trenirao sa Benfikom i Sportingom, te je prevagu da potpiše za „Lavove“ iz Lisabona donijelo društvo sa treninga i njihov tadašnji trener.

Nakon dvije godine u mlađim kategorijama, Nani je 2005. godine promovisan u prvi tim Sportinga. Sa „Lavovima“ je osvojio kup Portugala i zahvaljujući Karlosu Keirošu tadašnjem pomoćniku legendarnog Ser Aleksa Fergusona u transferu vrijednom 25.5 miliona € obreo se na Old Trafordu. Osam godina sa „Crvenim đavolima“ najbolje su i najplodonosnije u njegovoj karijeri. Ekipa sa „Teatra snova“ sa njim u sastavu četiri puta bila je osvajač Premijer Lige. Trofejnu salu obogatio je sa tri pehara FA i dva Liga kupa. Kruna karijere je osvajanje Lige šampiona u sezoni 2007/08 i trofej namjenjen Svjetskom klupskom prvaku.

Poslije odiseje na ostrvu karijera je krenula silaznom putanjom. U dva navrata vraćao se u voljeni Sporting, sa kojim je u povratničkim mandatima oba puta trijumfovao u nacionalnom kupu. Fudbalski globtroter tokom devetnaest godina profesionalnog igranja, nasatupao je još za Fenerbahče, Valensiju, Lacio, Orlando, Veneciju, Melburn Viktori, Adanu, a putovanje je završio u rodnoj Amadori. Nani je za nacionalnu selekciju odigrao 112 mečeva i postigao 24 pogotka. Dio je slavne generacije Portugala osvajača Evropskog prvenstva 2016. godine, a sa ostatkom tima odlikovan je Ordenom za zasluge reda Komadanta, kao priznanjem za njihovo dostignuće.

Izuzetno teško djetinjstvo

Siromašna porodica emigranata sa Zelenortskih ostrva, 17.11.1986. godine u Amadori  postala je bogatija za deseto dijete. Nani je odrastao u prilično ozloglašenom kvartu, gdje 30% stanovništva do trideset godina starosti posjeduje krivični dosije. Porodica je živjela u straćari, pa se kovrdžavi dječak brzo navikao na društvo guštera i miševa. Jedino na šta se nije mogao navići, a o tome je govorio godinama kasnije, bila je činjenica da su on i njegova porodica bili konstantno gladni. Otac ih je napustio kada je imao 7 godina otišavši na odmor u domovinu, mada navodno nije mogao doći nazad zbog problema sa papirologijom. Majka se odselila u Holandiju kada mu je bilo 12 godina, te je brigu o njemu preuzela tetka, dok je najstariji brat nadomjestio očinsku figuru.

Nevjerovatna upornost i naporan rad

Nani je u mladosti bio opsjednut fudbalom i željom da postane igrač. Rano bi ustajao kako bi odradio trčanje i onda svo slobodno vrijeme provodio na terenu, šutirajući lijevom i desnom nogom, ne bi li lijeva postala jednako dobra. Ubrzo su svi čuli priču o kovrdžavom dječaku, koji ne jede, ne pije i bez obzira na vremenske uslove samo trenira i ništa drugo ga ne zanima. Na treninge je putovao vozom, svakodnevno izbjegavajući stroge konduktere jer nije imao novca za kartu. Drugovi iz kluba nerijetko bi ga ugostili u svojim domovima, a često je od njih na poklon dobijao odjeću i opremu za trening, koju nije mogao da priušti.

Prepoznatljiva proslava golova

Nanijeva druga omiljena zabava nakon fudbala bila je kapuera, kombinacija borilačke vještine i muzike, nastala među afričkim robovima u kolonijalnom Brazilu. Akrobatski okret salto, kojim je proslavljao svoje golove, bio je uobičajan prizor na ulicama u kojima je odrastao. Spekulisalo se da je Ferguson svojevremeno Portugalcu zabranio ovakav vid proslave plašeći se eventualnih povreda. Igrač je ovu informaciju odlučno demantovao, nastavljajući da slavi na karekterističan način, odajući počast kraju u kom je proveo svoje djetinjstvo.

Registrujte se uz promo kod SPORT, preuzmite bonus i kladite se na najbolju sportsku ponudu klikom OVDJE.