Rašford: 'Vjerovao je da može, pa je i uspio'

‘Vjerovao je da može, pa je i uspio’. – riječi stoje ponosno pored slike mladog Markusa Rašforda iz jednog od ranijih engleskih nastupa. Britanski mediji su bili pozvani u Rašfordov dom, pa su bili u mogućnosti da vide koliko daleko može da te odvede vjera da možeš, za samo četiri godine profesionalnog fudbala.

Mladi napadač Mančester Junajteda već je sakupio zapanjujući broj uspomena sa svojih važnih mečeva, kao što su kopačka sa njegovog trijumfalnog prvog izlaska u finale FA kupa, medalje za osvajanje lige Evrope, engleske nagrade za igrača utakmice i veliki broj ‘caps’ .

Rašford je već predstavljao svoju zemlju 38 puta. Ako bude mogao da nastupa jos 12 puta do kraja marta 2021, on će postati najmlađi igrač ikada da osvoji 50 ‘caps’ za Engleze.

Već sada je četvrti po redu najmlađi igrač koji ima 200 utakmica za Mančester Junajted, iza Rajan Gigsa, Džordž Besta i Norman Vajtsajda. Predstavljao je ‘crvene đavole’ više puta nego Erik Kantona.

Uprkos svemu tome, posjeta Rašfordu kući je podsjetnik da je, sve nagrade sa strane, on kao i svaki drugi 22godišnjak – spreman da uživa na fotelji posle napornog dana na poslu, nosi ležernu odjeću, i ‘svađa’ se sa svojom braćom.

Rašford voli fudbal od malena. To je strast koja ga je dovela do toga gdje je sada. Takođe je volio Mančester Junajted od malena, bio je na prvoj utakmici sa 5 godina.

“Real Madrid na Old Trafordu.” – to je prva utakmica na kojoj sam bio, sjeća se Rašford. “Bilo je 4:3 i Ronaldo je postigao hat-trick. Biti dio takve atmosfere je nevjerovatno.”

“Junajted je uvijek bio moj tim. Kada sam imao 8 ili 9 godina, počeo sam da idem na skoro svaku utakmicu kada su bili domaćini.”

Gledao je i utakmice na youtube, takođe. “Uživao sam da gledam utakmice na koje nijesam mogao da idem. 2008, polu-finale protiv Barselone je moj favorit – sama atmosfera. Uvijek sam volio da gledam istoriju kluba.”

Rašford je imao samo 10 godina kada je Mančester Junajted osvojio Ligu šampiona te godine, tako da nije iznenađenje da su timova dva najbolja igrača postala njegova inspiracija.

“Moji idoli su bili Vejn Runi i Kristijano Ronaldo. Oni bi svakako bili moji omiljeni igrači, ali pomoglo je to što sam mogao da ih gledam izbliza i da vidim kako postaju odlični igrači kakvi su danas. Bio sam dio njihovog puta.”

Na početku, on je trenirao kratko sa Mančester Sitijem, ali kada je Junajted postao opcija, bilo je sigurno da ih neće odbiti.

“Trenirao sam sa Sitijem oko nedelju dana. Prije nego što sam potpisao za Junajted, trenirao sam sa nekoliko različitih akademija. Ali kad sam posjetio Junajted, bilo je nešto specijalno na tom mjestu, odluka je već bila donešena, nije bilo ni potrebe za pričom. Nikada neću zaboraviti dan kada sam potpisao za Junajted. Prvi tim je trenirao i gledao sam ih kratko, a onda sam potpisao.”

Rašford je imao jedan cilj, kako piše u pismu koje je napisao sa 11 godina, a kasnije je objavljeno u medijima:

“Imam jedan cilj u životu a to je da postanem profesionalni fudbaler, nadam se u Mančester Junajtedu. Želim da moja porodica bude ponosna na mene. Obećavam da ću dati sve od sebe.”

“Sjećam se kada sam napisao to pismo, bio je školski projekat. Za mene su takvi bili najlakši jer samo pišeš ono što proživljavaš. Kada sam imao 11, 12, 13 godina znao sam šta želim da postignem. Tada, u Junajtedu, blizu terena si i vidiš starije igrače kako su predani, tako da to nije bili teško za mene, čak ni tada tako mladom.”

Zahvalan je ljudima koji ga okružuju. Oni su mu bili konkurencija kao i podrška. Kao najmlađi od tri brata, Rašfordu nije bio samo cilj da postane dobar kao i oni, već da bude bolji.

“Uvijek smo bili takmičarski nastrojeni. Oni bi igrali fudbal sa njihovim drugovima, i ja i nekoliko mojih vršnjaka bi pokušali da ih pobijedimo.”