Hrvatska 2024 – Borba bez plijena

Na bazenu dubrovačkog Juga odigran je sjajan meč, gdje su protagonisti bili reprezentativci. U najkraćim crtama, iz našeg ugla posmatrano, bila je to rovovska borba iz koje smo izašli bez plijena. Takve utakmice sa sobom nose veliko emocionalno i fizičko pražnjenje, ali i spoznaju da smo samom svjetskom vrhu jako blizu i da će te nijanse vrlo brzo biti na našoj strani. Naša ekipa ne prekida da raste.

Dan je počeo u prazničnom raspoloženju. Mnogima od nas, ovo su prvi praznici koje dočekujemo na velikom takmičenju i naboj koji nosi to takmičenje sam po sebi remeti prazničnu atmosferu. U prvom planu je bio jutarnji trening, sastanci i video analize, a sve kako bi se što je moguće bolje pripremili za derbi meč naše grupe.

Aleksa Ukropina

Specifičnost velikih vaterpolo takmičenja je i u tome što rivali često dijele isti hotel, poenkad se usudimo reći da smo skoro pa cimeri. Jako se dobro poznajemo i vjerujem da smo vremenom razvili respekt jedni prema drugima. Tako su se oko 16:15h po našem vremenu, obije delegacije istovremno (ali različitim busevima) uputile ka zajedničkom borilištu. Na licima naših momaka se vidjela odlučnost da pruže još jednu partiju na vrlo visokom nivou i da eventualnom pobjedom obezbijede direktan plasman u četvrt-finale evropskog prvenstva.

Sam meč je počeo tvrdo sa nekoliko promašenih napada na obije strane i odmah je postalo jasno da će to biti fizički zahtjevna utakmica. Rezultatsku tišinu je pocijepao Alvaro Granados i nagovijestio dobru partiju. Do kraja prve četvrtine, mladi golman Španije Unai Agire je pogodio sa gola na gol, odličnim lob udarcem i pokazao zavidan nivo visprenosti. Time je potvrdio da je jedan od najboljih i najspecifičnijih golmana na svijetu.

Aleksa Ukropina

Prva četvrtina je bila jedini period u kom naša reprezentacija nije igrala onako kako je trebalo, tj. onako kako smo željeli. Perone i Granados su bili nerješiva enigma za našu odbranu. Međutim, od početka druge četvrtine, krenulo je bolje i naša ekipa nošena golovima Alekse Ukropine i Stedana Vidovića je došla u egal meč. Po nekom pravilu, Španci bi se odvajali, a mi bi uvijek stizali, do tog momenta kada je početkom poslednje četvrtine na semaforu bio rezultat 10:10.

U tom trenutku, dešava se nešto na šta nijesmo imali odgovor. Napad za napadom, naši bekovi su bili isključivani, tako da smo sredinom poslednje dionice imali čak četiri igrača sa po 3 lične greške. Takav deficit u polju nijesmo mogli neutralisati, centri reprezentacije Španije su konstantno pravili prednost i to je rezultiralo sa konačnih 14:12. U ekipi Španije najefkasniji su bili Granados i Perone, dok su u našoj ekipi trostruki strijelci bili Ukropina, Vidović i Mršić. Napomene radi, u našem timu danas nije bilo Draška Brguljana i Kanstantsina Averke.

Aleksa Ukropina

Nekada najljepši, a nekada najteži momenti u čitavoj ovoj priči su oni momenti kada se velike i teške utakmice završe. Ukoliko rezultiraju pobjedom, sav umor i potrošnja se zaboravljaju, spaja nas pobjednička energija i emocija radosti. Znamo da sve ono što radimo svakoga dana se isplaćuje. Najljepši osjećaj na svijetu. Znamo da svaki preplivani metar i svaki odrađeni duel imaju svoju svrhu. Sa druge strane, kada se mečevi poput današnjeg izgube, isplivava teško objašnjiva emocija. Iako je ta emocija teško objašnjiva, zasigurno znamo da u njoj ima i ponosa, jer smo bili jako blizu pobjede nad vjerovatno i najboljom ekipom na svijetu. Definitivno ima i gorčine, jer rezultatski gledano, u našim rukama nema plijena.

Da previše analiziramo nemamo vremena, jer za svega dva dana, očekuje nas novi derbi meč. Ovoga puta nećemo imati podršku sa tribina, jer igramo protiv domaćina prvenstva, reprezentacije Hrvatske. Igramo protiv ekipe koja je prilično lako večeras savladala Francusku, rezultatom 12:7. Uoči poslednjeg kola, Hrvatska je prvoplasirana sa 5 poena, Španija je na drugom mjestu sa 4, dok našoj selekciji pripada treće mjesto. Na začelju su Francuzi, sa osvojenim jednim bodom. Treba istaći da su u drugoj ”elitnoj grupi” Italijani bili osjetno bolji od Grka, dok je Mađarska bila bolja od Gruzije.

Obzirom da će se ova kolumna u našoj domovini čitati tek 7.1., delegacija reprezentacije Crne Gore ima jedinstvenu poruku za sve čitaoce – Mir Božiji, Hristos se rodi!