Misija će se u našem taboru definitivno pamtiti po povratku naše selekcije u sam vrh vaterpolo svijeta. Prošlog ljeta, Crna Gora je put ka medalji na evropskom i svjetskom prvenstvu završila u četvrtfinalu ali generalni utisak nije bio poput ovog koji nosimo sada iz Japana. Možemo zaključiti da je ova mlada ekipa odrasla, napravila neke važne korake ka stvaranju moćnog tima koji svakome na svijetu može skinuti skalp. Respekt koji osjećamo u svijetu našeg sporta je veliki, a to poštovanje su ovi momci ”oteli” u bazenu.
Dani kakav je bio ovaj 25. jul su dani za koje svaki sportista živi. Energija, naboj, elektricitet u vazduhu i disanje jedne ekipe za isti san. Ta stanja i te emocije su bili itekako prisutni u našem taboru, sa vjerom da ova utakmica može otići u našu korist, a sve bez prepotencije i nekog velikog uzdizanja. Znali smo da preko puta nas stoji moćna reprezentacija, koja iako oslabljena izostankom Vlahopulosa, važi za favorita u ovom meču.
Sam duel su Grci otvorili bolje, nakon peterca i kontre poveli 2:0, ali smo golom Ukropine smanjili zaostatak i to je bio konačan rezultat prvog perioda. U drugom periodu smo bili efikasniji u napadu, ali i manje tvrdi u odbrani, pa se na poluvrijeme otišlo rezultatom 6:4 u korist Helena. U prethodnim utakmicama, treća četvrtina je bila krizan period za naš tim, kada su se protivnici mahom vraćali (Srbija i Hrvatska) ili pravili razliku (Španija). U ovom meču, treća četvrtina je bila naša najbolja dionica, koju smo dobili rezultatom 3:1, pa se u finiš meča ušlo sa nulte tačke (rezultat 7:7).
Poslednji period je bio kulminacija drame. Po par golova na obije strane, promašeni napadi sa igračem više i u poslednjih par minuta se ušlo u čistom egalu. Na semaforu je rezultat bio 9:9. U poslednjem napadu Grčke je sve mirisalo na krah, mali semafori su odbrojavali i baš u trenutku kada se mislilo da smo se odbranili, potez utakmice beka Novog Beograda, Skumpakisa. Šut niotkuda sa lijevog krila, skoro iz mrtvog ugla, u kontra ugao za neopisivu radost Grčke. U sledećem napadu smo imali igrača više, sjajnu poziciju, ali je šut našeg centra Perkovića završio na okviru gola. U tom trenutku je postalo jasno da su naši snovi o medalji sa ovog prvenstva gotovi.
Šteta je što ovakvu energiju, ovakvo zajedništvo nijesmo krunisali još većim iskorakom. Činjenica je da je Grčka u dosadašnjem dijelu prvenstva imala samo 1 težak meč, sa selekcijom Amerike, te da su imali pauzu od tri dana odmora. Sa druge strane, nama je ovo bio četvrti meč ekstremne emocionalne i fizičke potrošnje uzastopno i vjerovatno se tu negdje sakrio taj milimetar koji nam je nedostajao danas. Taj momenat nakon ovakvog poraza je gorak jednako koliko je slatka bila pobjeda u prošlom kolu, iako znamo da smo dali što smo imali.
Okrećemo se narednom protivniku i borbi za plasman od 5. do 8. mjesta. Tamo je cijeli vaterpolo svijet već unaprijed pozicionirao Srbiju, obzirom da su se susreli sa selekcijom Italije, koja je ovih godina superiorna i koja je važila za jednog od najvećih favorita na takmičenju. Ipak, dogodilo se veliko iznenađenje i nakon peteraca, Srbija je ponovo slavila, ušla u polufinale i zakazala duel sa Grcima. Nama ostaje novo dokazivanje sa Italijanima i lijepa prilika da pobijedimo još jednu super silu.
Ispostavilo se da put na ovom prvenstvu je sastavljen od najtežih mogućih stanica. Nakon što smo poraženi od prvaka svijeta Španije, remizirali pa izgubili na petrce od olimpijskog prvaka Srbije i skinuli skalp prvaku Evrope Hrvatskoj, poraženi smo od olimpijskog viceprvaka Grčke, a za plasman igramo sa svjetskim viceprvakom Italijom. U nekim drugim sportovima, ovo bi bila naučna fantastika, ali nama je to trenutna realnost i sjajan momenat da učvrsimo sve što smo ispekli u dosadašnjem dijelu ovoga ljeta.
Jovan
Vi ste naš ponos!
Ranja
Nista im se ne moze zamjeriti. Izgubili su ali su se srcem borili.
Stefan
Steta, bas mi je zao zbog njih.