Onog trenutka kada je postalo jasno da svjedočimo ekspanziji informacionih tehnologija, počelo se spekulisati da li će jednog dana vještačka inteligencija zavladati svijetom i bukvalno, istisnuti čovjeka. Gari , kao najbolji šahista svijeta sa kraja prošlog milenijuma je bio jedna vrsta ”prijemnog ispita”, nad kojim bi se probala dokazati moć kompjutera. Zamišljeno je bilo da se organizuje veliki šahovski dvoboj između najkompetetnijeg čovjeka i najmoćnijeg specijalizovanog računara na svijetu. Sa jedne strane Gari Kasparov, sa druge Deep Blue ili u prevodu Duboko Plavo. Mjesto održavanja Filadelfija, tokom najkraćeg mjeseca u toj prestupnoj 1996. godini.
Meč koji je predviđen da traje 6 epizoda je sam po sebi bio atraktivan, po prvi put u istoriji direktan sudar moćnog čovjeka i moćne mašine. U godini Olimpijskih igara, ovaj događaj je opčinio planetu, posebno zbog toga što je u prvom od 6 mečeva pobijedilo Duboko Plavo. Gari Kasparov je u tom trenutku pronašao najbolju verziju sebe i u narednih 5 mečeva ostao neporažen uz 3 pobjede i 2 remija. Konačan rezultat 4:2 u korist najboljeg na planeti.
Kasparov je kao nagradu za ovaj istorijski triumf dobio 400 000 američkih dolara. IBM-ov računar je bio poražen, ali organizatori su dobili ono što su htjeli. Kompjuter je parirao najvećem protivniku i pokazalo se koliko zapravo vještačka inteligencija može da bude moćna.
U analizi tog duela, Gari Kasparov je isticao nešto što je ekstremno važno za svijet sporta i što je u suštini i osnovni povod pisanja ovog teksta. Kasparov se prisjećao kako duel nije bio nimalo lak, jer je kompjutar raspolagao sa svim mogućim podacima i kombinacijama. Ono što računar nije imao, a što će zauvijek čovjek moći imati, jeste intuicija. Kasparov je tvrdio da je ovaj duel dobio zahvaljujući intuiciji, koja odvaja čovjeka od mašine, a intuicija je svo naše životno iskustvo, akumilirano u najčistijem obliku. Intuicija je neobjašnjiva, vrlo apstraktna i nemjerljiva varijabla, u koju zapravo staje sve ono što smo mi kao pojedinci i sve ono što možemo da postanemo.
Jednako kao što je to slučaj u šahu, u svim drugim oblastima sporta, intuicija je premoćno oružje, jer iz nas izvlači sve ono što je produkt najveće posvećenosti i cjelokupnog našeg bavljanja sobom. Intuicija nas tjera da iskočimo iz šablona i da se odlučimo za određene poteze koje uglavnom logika ili formula ne mogu objasniti. Vrlo često ni mi sami ne možemo objasniti takve odluke i poteze. Oni iz nas naprosto sami od sebe izađu.
Zanimljivo je da je svega godinu dana kasnije, ovoga puta u Njujorku organizovan revanš meč. Ponovo u svojih 6 epizoda i ponovo je sa jedne strane bio Gari Kasparov, a sa druge Duboko Plavo, samo u svojoj naprednijoj verziji. Ovoga puta, dvoboj je otvoren pobjedom Garija Kasparova, ali je završen konačnim triumfom računara, rezultatom 3.5 : 2.5. Mašina je pobijedila i počelo se govoriti kako će šah kao igra neminovno izgubiti na svojoj popularnosti, jer čovjek u njoj ne može previše napredovati, dok je pitanje dana kada će na mjesto Dubokog Plavog doći neka još naprednija mašina.
Gari Kasparov nikada nije istinski priznao poraz u ovom revanšu i tražio je ”majstoricu”, koju je IBM bez razmišljanja odbio. Kasparov je uložio proteste jer se mašina ponašala ”izvan logike”. Činila je tokom partija neke nepredviđene poteze, na prvi pogled greške koje su atipične za računar, a tipične za čovjeka. Na neki način, optužio je računar da se koristio intuicijom, što bi dovelo do zaključka da je računarom upravljao skup vrhunskih svjetskih šahista, te da to zapravo nije bio čist duel čovjeka i mašine. Ljudi iz IBM su se pravdali time da je Duboko Plavo dosta vremena potrošilo na sparinge sa najboljim šahistima svijeta, te da je u tim sparinzima naučilo te neočekivane poteze. Šta je zaista istina u svemu tome, nikada se nije definitivno dokazalo.
20tak godina kasnije od prvog okršaja u Filadelfiji, računari su postali sastavni dio života svakog od nas. Može se reći da dobrim dijelom i upravljaju našim životima. Priča o meču Garija Kasparova i kompjutera po imenu Duboko Plavo se tek ponekad ispriča, ali ideja o intuiciji kao najmoćnijem oružju ljudske vrste, ne smije da se zanemari.
