Sa 15 godina su današnji klinci jedva sposobni da elementarno vode računa o sebi. Par decenija unazad, sa 15 godina, Jan Torp je postao prvak svijeta.na 400 metara slobodnim stilom, kao ulazna karta u svijet besmrtnih. Tog dana, zvijer iz Sidneja je postala najmlađi muškarac svih vremena koji se popeo na krov svijeta u nekom od individualnih sportova. Sa pravom ili bez njega, mislilo se da je nebo granica.
Život Jana Torpa je oku običnog posmatrača izgledao kao bajka. Mlad, planetarno poznat, idol nacije, čovjek koji je osvojio i osvajao sve što se moglo osvojiti. Brojke su tu bajku činile samo realnijom. 9 puta se Jan Torp peo na Olimpijski podijum, od čega se 5 puta, zbog njega svirala himna Australije. 5 zlatnih, 3 srebrne i jedna bronzana medalja za jednog od najtrofejnijih australijskih Olimpijaca svih vremena. Kada se na to doda 11 zlatnih medalja na svjetskim prvenstvima i 13 obaranja svjetskih rekorda, postaje jasno da je Jan Torp istinska legenda istorije cjelokupnog sporta.
Valja napomenuti da je Torp, sa 5 medalja (3 zlata i 2 srebra), bio najuspješniji sportista ljetnjih Olimpijskih igara u Sidneju 2000.
Međutim, nositi se sa tolikom slavom u kontinuitetu je sve sem jednostavan proces. Učestale povrede i brojni skriveni lični razlozi su šampiona naveli da se povuče u novembru 2006. godine, sa tek navršene 24 godine. Nekoliko godina kasnije je pokušao da se vrati i kvalifikuje za Olimpijske igre 2012. Ali u toj namjeri nije uspio i to je bio definitivni kraj.
Mnogi sportisti svoj zenit traže u godinama između 25 i 30. Torp je uspio da izgradi i završi jednu veliku karijeru prije 25 rođendana. Isprva se činilo da su rani počeci na visokom nivou napravili zamah za najveću karijeru ikada u plivačkom sportu, a ispostavilo se da je on platio previsoku cijenu tako ranog uspjeha. Spekulacije su bile brojne, a istina je isplivala u godinama nakon penzionisanja.
Jan Torp je bio samo jedan od velikih sportista koji su u sebi nosili još veću tugu. Modernim ili naučnim rječnikom rečeno, ispostavilo se da se dugi niz godina borio sa depresijom i udruženim mentalnim problemima. Borbu sa depresijom je vodio i uz pomoć alkohola, pa se tako našao i na klinici za odvikavanje od zavisnosti. Cjelokupnu priču oko njega su upotpunili skandali oko homoseksualizma. Dugo se spekulisalo na tu temu, a tačku na cjelokupnu priču je stavio upravo Jan Torp, u intervjuu za ugledni časopis Gardian, gdje je objelodanio svoju sklonost prema istom polu.
Njegova karijera je bila jedan relativno kratki spektakl. Put do raja, sa skretanjem put pakla. Dinamičan koktel radosti i tuge, uzbuđenja i razočarenja, nadanja i strepnje. Karijera zanimljiva svima, od samih plivača, trenera, medija, pa sve do onih koji se sa naučnog aspekta bave mentalnim zdravljem u sportu. Svaka od pomenutih kategorija je mogla izvući svoju pouku.
Na kraju, čini se da su takmičarski izazovi i način života šampiona došli ranije nego što je to jedan dječak mogao da podnese. Naporni treninzi u kontinuitetu, konstatna trka sa samim sobom ali i opasnom konkurencijom, borba sa ličnim demonima su uslovili da se depresija pojavi rano u njegovom životu. Nažalost, riječ je o bolesti koja ljude ne dijeli prema kriterijumu uspješnosti. U tom kontekstu, prvak svijeta je samo čovjek ili u ovom slučaju, samo dječak. Sličnu sudbinu je doživio i njegov veliki rival Majkl Felps, koji ga je čak i preskočio u plivačkom smislu.
Uspomenu na Jana Torpa iz njegovog ‘’prime time-a’’ niko ne može ukrasti. Čovjek koji je dotakao najljepši dio plivačkog neba. Idol mnogih, očigledno ne i sam sebi. Upravo zbog te konstatacije ostaje nada da će ovaj šampion u zrelim fazama svog života dostići sreću običnog čovjeka koju nije imao kao Olimpijski i Svjetski prvak.
Zule
Veliki sampion !
Brajan
Svaka čast, odgovoran dečko!!!!
Milan
Prezanimljiv tekst zaista!
Mitar
Prva recenica toliko tacna nazalost
Mitar
Jeste prerano, steta sto je sve prosao kasnije.
Marko
Ne slažem se uopšte s njegovim mišljenjem. Današnja omladina je puno bolja