Los Anđeles Klipersi 2023/24 – Promašen voz za prsten?!

Iz dana u dan, ne prestaje biti aktuelna ona izreka koja kaže da ako odaberemo i uđemo u pogrešan voz, sve stanice će nam biti pogrešne. Čini se da je u takav voz, relativno skoro, ušla franšiza Klipersa, prevashodno transfer politikom kojom nijesu ispoštovane osnovne zakonitosti timske dinamike i podjele uloga unutar izgradnje jednog tima. Vremena za popravku štete uvijek ima jer je sezona tek počela, ali ako se zaista po jutru dan poznaje, 2023/24 će biti sezona bačenih nadanja, snova i neispunjenih ciljeva.

Los Anđeles ili Grad anđela je oduvijek bio košarkaški vezivan za Lejkerse i teško će se ikad takva činjenica promijeniti jer skoro je nemoguće nadvisiti ”legacy” koji su nam ostavili Karim Abdul Džabar, Medžik Džonson, Vilt Čemberlen, Kobi Brajant, Šekil O’Nil, LeBron Džejms i drugi. Ipak, poslednje godine su bile godine uzdizanja Los Anđeles Klipersa do tog nivoa da su u gotovo svim gradskim derbijima bili uspješniji od ”poznatijeg komšije”. Dolaskom prvenstveno Kavai Lenarda iz Toronta i dolaskom Pola Džordža iz Oklahome se stvorio snažan tim koji gravitira ka završnici plej-offa u zapadnoj konferenciji.

U prošloj sezoni nijesu uspjeli učiniti ništa specijalno, a neki rezultatski dekrešendo je možda imao korijene u trejdu sa upravo Lejkersima, kada je redove Klipersa pojačala ”tripl-dabl” mašina, Rasel Vestbruk. Rasel Vestbruk je čovjek koji sem individualnih nagrada, nije osvojio išta krupno. Preciznije rečeno, statistički biser koji dokazano svojim timovima ne donosi najveće rezultate i generalno čovjek-argument da je statistika ponekad najveća laž.

džejms harden

Dolaskom Rasela Vestbruka je poremećena hijerarhija u timu, jer to je već previše zvijezda u jednom timu, previše All-Stars minuta u jednoj svlačionici. Kada bi stvarna košarka bila video igrica, Klipersi sa Lenardom, Džordžom i Vestbrukom bi bili jedan od ”prvih pikova”. Kako stvarna košarka nije video igrica, onda višak egocentrizma koji sa sobom donose zvijezde nije zdrav za cjelokupni ambijent u kom se priča odvija.

Ni Vestbruk, ni Lenard, ni Džordž nijesu ljudi koji su naučili sklanjati se nekom, podrediti se nekom i po potrebi potpuno zapostaviti sebe zarad kolektivnih interesa. Da jesu, Kavai Lenard bi se vjerovatno danas borio za prsten sa San Antoniom i bio novi Tim Dankan u mašineriji Grega Popoviča, a Pol Džordž bi se utrkivao sa Redži Milerom oko oreola najvećeg igrača Indijana Pejsersa u istoriji franšize.

džejms harden

Početak ove sezone je bio obilježen promjenljivim igrama, sa po par uvodnih poraza i pobjeda. U tom trenutku, Klipersi dovode pojačanja, po svom receptu da je 1+1 = 2. Dolazi ni manje ni više nego Džejms Harden, po mnogim karakteristikama psihološki blizanac Rasela Vestbruka. Nekada možda najbolji napadač na svijetu, statistička mašinerija, ali čovjek koji se neće bespogovorno i apsolutno podrediti nijednom kolektivu. Takođe, još jedan lutajući MVP bez prstena. To što je u istom trejdu stigao i veteran ratničke krvi PJ Taker, nije dovoljno da bi se uspostavio balans u timskoj dinamici.

Istina je i to da su poslije bitke svi generali i da je lako analizirati situaciju kada je poznat ishod, ali 6 vezanih poraza Klipersa, od čega 5 nakon dolaska Hardena je jasan znak da nešto nije kako treba. Uz sve to, Klipersi nijesu napadačka mašinerija i u najvećem dijelu mečeva djeluju konfuzno, baš kao što su djelovali Lejkersi za Džejmsom, Dejvisom i Vestbrukom.

džejms harden

Ovakvi primjeri jako lijepo opominju da realni savremeni sport nije video igrica i da sabiranje ne donosi uvijek pozitivan epilog. Da gomilanje zvijezda u svlačionici nije dobar recept za uspjeh. Da jeste, prsten bi već davno osvojio Bruklin sa Hardenom, Djurentom i Irvingom, baš kao što se ne bi gradile franšize oko jednog lidera ili jedne zvijezde koja eventualno na terenu ima svog jednog zamjenika, što je slučaj sa Jokićem i Marejom, Janisom i Midltonom, Karijem i Klejom, Džejmom i Dejvisom.

Uzorak ove priče stanuje i nama blizu, u redovima Crvene Zvezde Meridianbet. Na početku sezone, u momentima kada se više gubilo nego dobijalo, prvo poentersko ime crveno-belih je bio Šabaz Nejpir. Napadački biser reklo bi se, najbolji pojedinac u porazima Zvezde. U trenutku kada je upravo Nejpir predao dirigentsku palicu Teodosiću i Iagu Santosu, stvari su počele da se mijenjaju. Tim je bio povezan, tim je prestao da se oslanja na pojedinca, a počeo je da bude oslonjen na cjelinu. To je počelo da donosi rezultate.

Sport je sam po sebi magičan i nepredvidiv, što ostavlja dovoljno prostora Klipersima da popeglaju svoje unutrašnje nemire, slože svoje snagu i izađu na pobjednički put. Ipak, za takav epilog, neko će morati da pobijedi sebe. Na način na koji nije navikao da pobjeđuje.

11 Komentara

    Placaju sad greske koje su itekako svjesno pravili!

    Bas me zanima kako ce proci do kraja sezone

    Prokockali su sansu

    Imali su priliku, nisu umjeli da je iskoriste, vidjecemo konacan ishod

    Ima jos vremena..

    Vise srece drugi put.

    Svaka greska se placa nazalost..

    Sta reci…. nije im se dalo.

    Mozda jos nije kasno da se poprave. Ako krenu sto prije.

    Mogu oni bolje

    Bice bolje

Komentarisanje nije dozvoljeno.