Prošlo je 8 godina od kako su sve zvijezde padalice iznad Kopakabane, pale za istu želju. Prošlo je 8 godina od kako su sve molitve pred kipom Hrista Spasitelja u Riju de Žaneiru otputovale u jednom smjeru. Da Brazil, na svom Mundijalu, postane prvak svijeta.
Godina je uvijek magična, puna euforije, puna treptaja. Ipak, te 2014, u susret Mundijalu, miješale su se suze i osmijesi. Gladna djeca iz favela, sirotinja, bolesni, posmatrali su kako Brazil iz bijede organizuje, gradi i priprema glamurozan Mundijal. Mimo logike, mimo zdravog razuma, stavili su fudbal, po ko zna koji put, ispred života. Bilo je teško srcu da polomi racio, a jedini lijek je bila nada. Nada da će Brazil postati prvak svijeta. San o tituli, branile su fudbalske vedete poput Žulio Cezara, Majkona, Dantea, Marsela, Luis Gustava, Oskara, Neimara, Hulka, Dani Alveša, Fernandinja, sa klupe predvođeni Luis Felipe Skolarijem.
Upravo u grupi A, Brazil je triumfalno završio prvu fazu, u vrlo neugodnoj konkurenciji, sa drugoplasiranim Meksikom, Hrvatima i Kamerunom. Grupa B, još i neugodnija sa aktuelnim prvakom Španijom, Holandijom, Čileom i Australijom. Prokletstvo Mundijala je nastavljeno, jer je branilac titule sa super snažnom ekipom zakočio već u prvoj fazi. Prolaz dalje su obezbijedili Holandija i Čile.
Sa druge strane, grupa C i ne tako konkuretna, a prolaz dalje su izborili Kolumbija i Grčka, dok su ranije letove za domovinu uhvatili Japan i Obala Slonovače. Kolumbija je bila hit šampionata predvođena Rodrigesom, Martinesom i Kvadradom. Ljubitelji fudbala će se sjetiti da je baš na tom Mundijalu, Džejms Rodriges u novinarskoj naraciji postao Hames Rodriges. Isti igrač će biti upamćen i kao najbolji strijelac ovog prvenstva.
Grupa D je prozvana grupom smrti. Italija i Engleska sa svim svojim zvijezdama, Urugvaj predvođen Forlanom, Suarezom i Kavanijem i Kostarika koja je bila projektovana za popravljanje gol razlike. Ni najluđi među nama nijesu vjerovali da će nakon prve faze kući Italija i Engleska, a da će sa pol pozicije u doigravanje Kostarika. Na Mundijalu iz 2014. jedna zvijezda je rođena. Kejlor Navas, golman Kostarike, čovjek koji je svojim bravurama rastužio najveće fudbalske nacije.
U grupi E, dominirali su Francuzi predvođeni novom generacijom majstora, a prolaz su osigurali i Švajcarci, u konkurenciji Ekvadora i Hondurasa. Grupu F je predvodila Argentina, sa sjajnim Mesijem, dok je kao drugoplasirana završila reprezentacija reprezentacija Nigerije. Kuriozitet je da je ovo bio prvi Mundijal na kom je nastupila reprezentacija Bosne i Hercegovine, koja je takmičenje u grupi završila na trećem mjestu, ispred Irana.
Što se tiče grupe G, dominacija Njemačke i vrlo dobre partije reprezentacije SAD. Prokletstvo Portugala i Kristijana Ronalda se nastavilo. Povratak kući u ranoj fazi, u paketu sa reprezentacijom Gane. Njemačka je igrala sjajan fudbal, ekipa u kojoj su se savršeno spojili mladost i iskustvo. Na ovom prvenstvu, Miroslav Klose je prestigao Luis Nazaria Ronalda i postao najbolji strijelac u istoriji svjetskih prvenstava. Konačno, u grupi H, sjajna mlada ekipa Belgije, drugoplasirani Alžir kao jedno od najvećih iznenađenja turnira, ispred reprezentacija Rusije i Koreje.
Domaći Brazil je na putu do polufinala pobijedio Čile (u drami nakon izvođenja penala) i Kolumbiju rezultatom 2:1. U polufinalu su ih čekali stari znanci, hladnokrva mašinerija Joakima Leva, reprezentacija Njemačke. Sudar vatre i leda u borbi za finale. Njemci su u doigravanju najprije eliminisali neugodni Alžir 2:1(u produžecima), potom u derbiju četvrtfinala Francusku rezultatom 1:0.
U donjem dijelu kostura, Holandija je put do polufinala osigurala preko Meksika (2:1) i Kostarike (nakon boljeg šutiranja penala). U polufinalu su se sastali sa Mesijevom četom, koja je minimalnim rezultatom savladala Švajcarsku i Belgiju.
Polufinalni mečevi su bili pravi spektakl. Teško je bilo odrediti šta je najbolji scenario. Većina nas je priželjkivala u finalu južnoamerički klasik, sudar Mesija i Nejmara u borbi za trofej. Ipak, nije se dalo. Argentina jeste savladala Holandiju, nakon boljeg izvođenja penala, ali su Njemci pokvarili planove. Cijeli Brazil je sanjao jedan san, koji se pretvorio u naveći košmar u istoriji svjetskih prvenstava. Rezultat koji je više ličio na vaterpolo, 7:1 u korist Njemačke, za rijeku suza. Rijeku koja bi potopila Amazon. Skrhani Brazil je rastavljen i u meču za treće mjesto, rezultatom 0:3.
U paralelnom univerzumu, postavljalo se samo jedno pitanje. Da li će se Leo Mesi okititi titulom prvaka svijeta i svoju prebogatu karijeru krunisati titulom koja mu nedostaje?! Da li će uzeti ono za šta mnogi kažu da je imperativ za najboljeg svih vremena, jer nijesi najbolji ako tvoje ruke nijesu dotakle Boginju …
Finalni susret je bio mješavina šaha i rata. Obazrivo, ali ne i pretjerano pasivno. Tako punih 90 minuta, kada je na semaforu pisalo 0:0. Rezultat se održao do 113. minuta, kada je na radost svoje nacije, a na tugu Argentine, pogodio Mario Gece. Slavlje je moglo da počne, jer Mesi i ekipa nijesu imali snage za preokret.
Njemci su slavili svoju četvrtu titulu, a južnoamerički giganti Brazil i Argentina, ušli u četvorogodišnji tunel tuge.
