“Kovači zlata”, “Plava dominacija”, “Karijeva ekspedicija”, samo su neki od epiteta koji su davani prije mjesec dana kada su “orlovi” započeli svoj let prema zlatu koje se čeka pune 24 godine!
Sva ova očekivanja došla su sa opravdanim razlogom jer je Srbija, kao u najsjajnim danima, vezala dva velika takmičenja sa medaljom oko vrata, a na samom spisku, za divno čudo, nije bilo nijednog otkaza.
Smiraj srebrne generacije i nada da će se konačno Bogdan i Stefan, prije svih, okititi zlatnom medaljom (i jedan i drugi imaju po četiri srebrna odličja), uz nesebičnu pomoć najboljeg košarkaša svijeta, Nikole Jokića.
Deža vi se dogodio baš kao i 2022. godine. Osminafinala i rapsodija, ali ne Italije već Finske, koja je došla do istorijskog četvrtfinala.
- Neviđeni šok i debakl Srbije, prvi favorit Evrobasketa ide kući, Finska je u četvrtfinalu
- Pešić: Nismo potcijenili Fince, polomili smo se, moralo je da budemo agresivniji
Kada reprezentacija ostvari 20 skokova u napadu šanse da izgubi meč su manje od 5 posto. Finska je dominirala pod oba koša kao da ima Dejvida Robinsona i Denisa Rodmana iz najboljih dana. To se dogodilo iako je Srbija među najvišim reprezentacijama. To otvara prvi problem – forma!
FORMA – NEZADOVOLJAVAJUĆA!
I na samom presu po okončanju meča Svetislav Pešić je ukazao na problematičnu formu. Spomenuo se i virus koji je poprilično desetkovao igrače, ali i dok se virus nije pojavio bilo je zapanjujuće da Srbija u mnogim mečevima završi četvrtinu, a da, pritom, ne izađe iz bonusa. Ako izuzmemo mečeve protiv autsajdera iz grupe nejasno je da se nije ušlo u “tuču” sa fincima kao sa australijancima prošloga ljeta.
Podsjećanja radi, Australija je pogađala apsolutno sve na krilima legendarnog kombo-beka, Petija Milsa. Na tajm autu Svetislav Pešić je tražio da se Milsu onemogući šutiranje, već da svaki poen zaradi, ako treba, sa linije za slobodna bacanja. Od tog tajm auta, pa do kraja meča, a ostale su cijele dvije četvrtine, Mils je ubacio jedva šest poena!
“Hoćete da dobijemo utakmicu, a ne pravite faul!”
Nije bilo reakcije. Nije bilo ni timske, ali ni individualne. Igra jedan na jedan u odbrani, liše Dobrića i Stefana Jovića, nije postojala, a ni specijalista za defanzivu, Aleksa Avramović, nije bio na svom nivou. S’ obzirom na virus, te povredu protiv Turske, njemu se ne može zamjeriti. Kao ni Jokiću za koga se zna da je odbrana njegova jedina slaba tačka.
Srbija je (pre)malo poena postizala iz kontranapada, što ranije nije bio slučaj, posebno na Mundobasketu 2023. godine. Čak su i dobro poznati defanzivni kvaliteti Ognjena Dobrića, za kog je sam Pešić rekao da je “britka sablja”, u nekim mečevima premalo korišćeni odlukom, upravo selektora. Najčešće ovakve odluke bivaju donešene sitnicama. Nekada je čak dovoljno da se igrač nije dovoljno naspavao ili da na samom zagrijevanju nema dovoljan fokus, a da selektor, trener, to primjeti mnogo prije početka zvaničnog prenosa.
HARMONIJA
Ko zna da li bi Jugoslavija bila na tronu Evrope i svijeta da je 2001. ili 2002. godine u grupnoj fazi Dejan Bodiroga doživio povredu i završio prvenstvo. Kao što je 2001 i 2002. godine Predrag Stojaković bio prva zvijezda, sada je taj epitet, bez dileme, imao Nikola Jokić, ali je lidersku, kapitensku, ulogu imao Bogdan Bogdanović.
Njegovim odlaskom nestao je dobar duh i harmonija, a pojavio se strah, ali i panika jer lopta nije svaki put mogla u Jokićeve ruke, a Bogdana bilo nije. Mimo toga, Neša Ilić, nezamenljivi tim menadžer, imao je smrtni slučaj tokom grupne faze (preminula mu je majka) i to je sigurno dobrim dijelom uticalo da se fokus igrača pomjeri sa jasnog kursa zvanog titula prvaka!
Sve ostale sitne povrede koje su nastajale dodatno su ljuljale samopouzdanje do konačnog nokauta od Finske.
IZNENAĐENJE “VISILO” U VAZDUHU
Kompletan prvi dan nokaut faze je slutio na senzaciju! Turska, koja je po bukmejkerima imala 99 posto šansi za prolaz, izvukla je pobjedu protiv Švedske, selekcije koja je na mala vrata ušla u osminufinala.
Portugal je dugo odolijevao aktuelnim šampionima svijeta, a Litvanija je u vječitom derbiju sa komšijama i domaćinom, Letonijom, rastužila cijelu naciju, iako lišena pomoći Rokasa Jokubaitisa.
Više nije prazna fraza već činjenica da košarku svako igra, ali i da u nokaut fazi Evrobasketa nema slabih protivnika! Put do zlata na svjetskom prvenstvu obavezno vodi preko predstavnika Azije, Afrike, a nekada i Srednje Amerike gdje je nivo košarke mnogo slabiji. Na olimpijskom košarkaškom turniru možete odigrati maksimalno šest utakmica, a na Evrobasketu šesta utakmica je tek osminafinala.
FIBA – DEFINICIJA SAMOUNIŠTENJA SOPSTVENOG SISTEMA
Klupska sezona u Evropi donosi skoro 100 mečeva, kada se uzmu sva takmičenja (Evroliga, Evrokup, domaće prvenstvo, domaći kup) i nakon jedne takve sezone igračima je neophodan psiho-fizički odmor! Međutim, FIBA ostaje “gluva” za apele i vapaje onih koji joj i donose zaradu i gledanost, a to su reprezentacije (ko još gleda njihovu Ligu šampiona ili ne daj Bože Evrokup?).
Još 2022. godine Serđo Skariolo je među prvima izneo predlog da se na završni turnir umjesto 12 vodi 14 igrača zbog brojnih povreda koje se dešavaju tokom samog prvenstva. FIBA je odbila i ovaj predlog uz obrazloženje znatno većih troškova (dodatna soba, smještaj, hrana itd), ali je takođe odbila da se povrijeđeni igrači mogu zamjeniti tokom prvenstva sa igračima koji su zadnji precrtani na spisku.
Alibi se ne traži ni kada su arbitri u pitanju, ali je degutantno da osam godina prelomne mečeve Evrobasketa, od osminefinala, pa do borbe za zlato, sude anonimusi iz Portorika, Japana, Burkine Faso (hipotetički), a ne sudije koje dijele pravdu u Evroligi! Time se nastavlja beskonačni rat i besmileni rat koji FIBA vodi sa sudijama koje su odabrale Evroligu, s’ obzirom da je FIBA već dozvolila igračima koji igraju ovo da igraju i njena takmičenja. Ostaje pitanje zašto su sudije u podređenom položaju?
BUDUĆNOST?
Očekuje se da ova generacija svoj Last dance odradi na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 2028. godine. Tu se prije svih misli na Bogdanovića i Jokića, ali i na još neke igrače koji će zakoračiti u veteranske godine (Avramović, Dobrić…), s’ tim da bi i 2029. godina došla u obzir, ako ih zdravlje sve posluži, kao idealna prilika da se konačno osvoji deveta titula prvaka Evrope.
Nikola Topić, koji je tek napunio 20 godina, bez dileme biće jedan od lidera Srbije na tom putu, ko god da bude selektor. Nikola Jović je već neizostavni igrač, iako ima samo 22. godine, a djeluje da je i igranje za reprezentaciju pomoglo Tristanu Vukčeviću u igračkom sazrijevanju. Naravno i za Vukčevića i za Topića potrebno je strpljenje koje naša javnost, nažalost, nema.
Iako nisu bili u žiži javnosti ne treba zaboraviti ni juniorske bisere, Savu Drezgića i Andreja Kostića koji su započeli studije u SAD-u, a do Olimpijskih igara već će izaći iz tinejdžerskih godina.
Svetislav Pešić teško da će nastaviti ovaj ciklus. Već se licitiraju razni nasljednici, a sve se češće spominje i povratak tvorca ove srebrne generacije, Aleksandra Đorđevića koji je trenutno bez angažmana.
Naredna 2026. godina je slobodna u FIBA kalendaru, bez seniorskih takmičenja uz kvalifikacione “prozore” u kojima ponovo neće moći da igraju ni igrači iz Evrolige.
Tačno smo na dvije godine od novog velikog takmičenja, Mundobasketa u Kataru. Dovoljno vremena da se mnogi užele reprezentativne košarke, kako igrači, tako i navijači. A sad adio…
Registrujte se uz promo kod SPORT, preuzmite bonus i kladite se na najbolju sportsku ponudu klikom OVDJE.
