Peđa Stojaković #16 – Docent šuterskog zanata

Vijest da se igrači sa ex-yu prostora probijaju na američkom tlu i da igraju zapažene uloge u ligi više nikoga ne iznenađuje. Postalo je sasvim uobičajeno da bilježe sjajne brojke, probijaju vlastite limite i da mijenjaju košarkašku paradigmu o Balkancima. Međutim, u vremenu kada je to radio Peđa Stojaković, to je bila umjetnost. Svakako da nije prvi ”Jugosloven” koji je ostavio neizbrisiv trag u najboljoj ligi svijeta, ali je to u tom periodu bila rjetkost.

Još od vremena Tonija Kukoča i Čikago Bulsa, malo je ko radio posao kao tandem iz Sakramenta, Stojaković – Divac. Uz dužno poštovanje starijem kolegi, ipak treba konstatovati da je mladi Stojaković bio atraktivniji, specifičniji, što su između ostalog i pokazali njegovi All-Stars nastupi.

Njegova seniorska karijera je počela veoma rano, sa punih 15 godina kada je zaigrao za prvi tim Crvene Zvezde. Danas je teško zamislivo da se epilozi poput toga dešavaju na našim terenima. Ipak, Peđa je rano demonstrirao klasu i nagovijestio izuzetno svijetlu budućnost. Obzirom da je zemlja bila pod sankcijama, Zvezda nije uspjela zadržati svoju mladu zvijezdu, pa je uslijedio transfer u Paok, gdje je igrao pune 4 sezone. Taj period je bio u znaku pravog ljudskog i košarkaškog sazrijevanja. Peđa je bio dominantan, toliko dominantan da je bio MVP grčke lige, a u međuvremenu je dobio i njihovo državljanstvo. Malo ko zna da njegovo grčko prezime glasi Kinis. Tokom boravka u PAOK-u je draftvovan od strane Sakramento Kingsa i tu počinje jedna izuzetno lijepa košarkaška priča.

Peđa je u NBA ligi igrao i za Indijanu, Nju Orleans, Toronto, sa Dalasom čak i osvojio prsten namijenjen NBA šampionu, ali sve su to zanemarive epizode u odnosu na ono što se dešavalo u Kingsima. To je bila ekipa za pamćenje, pored njega sa Kris Veberom, Majk Bibijem, Dag Kristijem, Vladem Divcem, koja je u sezoni 2001/02 dominirala NBA ligom, igrala finale Zapada, ali su se u tom finalu ispriječili Los Anđeles Lejkersi i heroj iz sjenke, Robert Ori, koji je u četvrtoj utakmici postigao koš za pobjedu svog tima, što se kasnije ispostavilo krucijalnim u seriji koja je imala 7 epizoda. Kasnije su Jezeraši iz Grada anđela, predvođeni ubitačnim tandemom Brajant – O'Nil stigli do još jedne titule.

Vrijeme u Sakramentu je bilo specifično lijepo. Iz noći u noć dobre partije, za to vrijeme nestvarne utakmice za jednog Balkanca, veliki broj mečeva sa 30+ poena. Radio je nešto što nijesu bili blizu ni Đorđević, ni Danilović ni Bodiroga. Taj period je krunisan sa 3 All Stars nastupa, gdje je dva puta i pobijedio u takmičenju šutiranja trojki. Taj segment igre je nešto po čemu je bio prepoznatljiv i što je radio ponajbolje u cijelom NBA karavanu. Inače, jedan je od najboljih trojkaša u istoriji NBA lige, a jedan od 5 najboljih šutera slobodnih bacanja sa procentom od blizu 90%.

Nagrade za velika postignuća u sportu dolaze van nekog plana. Pojave se nekada i kada pomislimo da su zauvijek prošli vozovi koji ih donose. Nagrada za Peđu Stojakovića je stigla u dresu Dalas Maveriksa, kada je osvojena titula prvaka NBA lige. Jasno je da to  nije bilo vrijeme u kom je bio prva napadačka violina, gro posla je odradio vječni Dirk Novicki, ali Peđa je imao svoju zapaženu ulogu, posebno u nekim utakmica plej-ofa kada je okrenuo utakmicu šutevima za tri poena. Tako je njegova epizoda u NBA ligi završena na najbolji mogući način, a ovim prstenom se ujedno i oprostio od aktivnog igranja košarke.

Paralelni košarkaški život koji je vodio u dresu reprezentacije Jugoslavije je donio mnogo uspjeha i mnogo radosti. Negdje se možda i vjerovalo da će odlaskom trofejne generacije devedesetih nestati i neki veliki uspjesi, ali Peđa je bio taj faktor koji je na individualnom nivou doprinosio za nekoliko igrača. Kruna života u reprezentaciji su zlatne medalje sa evropskog prvenstva u Turskoj iz 2001. i zlatna medalja sa svjetskog prvenstva u Indijanapolisu iz 2002. To je ujedno i poslednje zlato koje je donijela neka košarkaška reprezentacija Jugoslavije, Srbije i Crne Gore, a potom i Srbije. Posebno se pamti ta pobjeda protiv Amerike na njihovom terenu, gdje je Jugoslavija odigrala frenetičan meč i šokirala cjelokupnu košarkašku svjetsku javnost.

Danas, Peđa sa svojom porodicom živi u Grčkoj i osnivač je humanitarne organizacije koja se bavi pomaganjem djeci sa Balkana. Kralj na terenu, kralj izvan njega.