Kada se u svijetu sporta izgovori ime Kepler da Lima Fereira, vrlo je vjerovatno da bi se malo ko u tom trenutku okrenuo. Sa druge strane, kada se kaže Pepe, mnogo toga je stalo u samo 4 slova. U ovom momentu, jedan od najvećih fudbalera u istoriji fudbala u Portugalu, što je veliko priznanje za čovjeka rođenog u Brazilu prije 31 godinu. Pepe može biti mnogo toga, ali jedno definitivno nije. Običan fudbaler. Pepe nije bogata statistika, nije gomila trofeja. Pepe je jedna specifična karakterna kolona u svijetu sporta, koja ga čini unikatnim i teško ponovljivim u skorijoj budućnosti. Jedan od onih koji nijesu univerzalno omiljeni, ali svakako jedan od onih o kojima će se dugo pisati kolumne iz pera sportskih analitičara.
Zašto je Pepe kao pojedinac zanimljiviji za različite analize u odnosu na mnoge druge centralne bekove, od kojih vjerovatno ima i kvalitetnijih?! Zbog toga što Pepe sa sobom nosi više različitosti i zbog toga što je u njegovoj krvi da bude Bad boy. Da je Pepe slučajno košarkaš i da se rodio par decenija ranije, savršeno bi se uklopio u Detroit Pistonse Čaka Dejlija, i bila bi to mrtva trka između njega i Bila Lembira oko toga ko bi na sebe ponio veći teret glavnog negativca.
Obzirom da je rođen i da je odrastao u Brazilu, donio je sa sobom u Portugal atipičan fudbalski arsenal. Ne toliko lepršav defanzivac, ali itekako čvrst, prgav i spreman na duel do krvi. Mnogi mladi fudbaleri danas imaju problem da se adaptiraju na nove sredine i na zahtjeve koji im postavljaju novi treneri. Pepe nije imao taj problem. Seniorsku karijeru je počeo u Maritimu i gdje god da bi kasnije pošao, svuda je igrao važnu ulogu. Bez obzira da li govorimo o Portu (2 mandata), dekadi u Real Madridu ili sezoni provedenoj u Bešiktašu. Ista je priča i u reprezentaciji Portugala gdje je debitovao 2007. i do danas nakupio 136 nastupa, pri čemu je postigao i sasvim solidnih za defanzivca, 8 golova.
Zašto je Pepe uvijek bio potreban ekipama za koje je igrao?! Zbog toga što im je donosio nešto što drugi nijesu, a to je stavka koja tim podiže na veći nivo. Tim se zapravo zasniva različitim doprinosima pojedinaca koji teže ka istom cilju i što je više specifičnih doprinosa, to je tim snažniji. U tome se krije Pepeova vrijednost, jer malo je ko u svijetu fudbala spreman da ide preko svih granica kako bi svom timu osigurao pobjedu. Pepe to zaista jeste bio, jer za njega nijedna cijena nije bila previsoka, samo da se trguje pobjeda.
Agresivnost često i preko granica dozvoljenog, ali agresivnost koja protivnika plaši. Ne uvijek popularno, ali ta agresivnost i spremnost na duel maksimalnog intenziteta često znaju dobiti utakmicu prije njenog samog početka. Možda u godinama najveće moći Real Madrida to nije tako izgledalo, ali danas je potpuno jasno. Ubitačan napad predvođen Kristijanom Ronaldom i Karimom Benzemom, nestvaran vezni red u kom su Luka Modrić, Kazemiro i Toni Kros, uz odbranu kojom gospodare takva dva karaktera kakvi su Serhio Ramos i Pepe. Sa današnje tačke gledišta, nepobjedivo.
Pepe je zaista u svojoj karijeri bio pobjednik. Kada se po strani stave kupovi i titule u domaćim prvenstvima (4 titule u Portugalu i 3 titule u Španiji), Pepe je pobijedio u 4 svoja velika finala. 3 puta u Ligi Šampiona i jednom na Evropskom prvenstvu. Njegove individualne titule i priznanja nijesu možda toliko brojne kao u slučaju Serhija Ramosa, ali će zauvijek ostati zabilježeno da je Pepe bio Man of the match u finalu Eura iz 2016. kada je Portigal slavio i svojoj naciji obezbijedio veliku radost.
Pepe je čovjek koji je u dosadašnjem toku karijere odigrao preko 800 zvaničnih utakmica na klupskom i reprezentativnom nivou. Postigao oko 50 golova, što ga čini ne samo beskrupuloznim centralnim bekom sa agresijom u zubima već i predatorom u protivničkom šesnaestercu. Broj crvenih i žutih kartona takođe nije zanemarljiv u svim tim fudbalskim ratovima.
Ono što je njegova posebna vrijednost jeste to što tokom cijele karijere radio na sebi i svom tijelu. To ga je načinilo dugovječnim u fudbalskom smislu. Sa svojih 41 godinu, još uvijek je britak i još uvijek je važan kako svom klubu tako i reprezentaciji. U nedavno održanom duelu osmine finala Lige Šampiona između Arsenala i Porta, i dalje je to bio onaj gladni i budi Pepe, odlučan i spreman da u petoj deceniji povede svoju ekipu u 8 najboljih u Evropi. Nedostajalo je malo sreće, Arsenal je nakon penala slavio.
Ipak, u svemu tome postoji nešto specifično lijepo. Pepe je još uvijek tu. Mršti se i prkosi, tuče na terenu i brani ono svoje. Na jedini način kako umije.
