Šejn Larkin istakao je da mu je iz košarkaškog saveza Turske rečeno da su izrazili ozbiljnu zabrinutost za njegovo zdravlje.
Turska je poražena od Hrvatske u okviru pretkvalifikacija za Olimpijske igre, pa je tako izgubila sve šanse da se takmiči na istim u Parizu 2024. godine.
Tuski košarkaški savez je nakon toga krenuo u potragu za krivcima, a prvi na listi bili su Skoti Vilbekin i Šejn Larkin, koji su se povukli iz trening kampa ovog ljeta.
Oni su suspendovani na pet utakmica Turske košarkaške lige i kažnjeni su sa po 3,140 eura.
”Ostao sam nijem na situaciju sa reprezentacijom ovog ljeta iz poštovanja prema igračima koji su vrijedno radili i spremali se da se takmiče u kvalifikacijama, ali sada osjećam da moram nešto reći.” započeo je Larkin.
Srceparajuće je kako se sve ovo rješava i nepoštovanje prema meni kao osobi.
Istina je da me reprezentacija zamolila da se pridružim timu za kamp, iako se znalo da je moje tijelo umorno i da bi bilo rizično da igram u kvalifikacionim mečevima.
Bio sam u Americi, radeći na svom tijelu i pokušavao da se oporavim od sezone pune povreda.
Reprezentacija me je i dalje zamolila da dođem da se prijavim u kamp i da dođem na magnetnu rezonancu koljena da postavim odgovarajuću dijagnozu.
Letio sam iz Majamija u Istanbul i doktor reprezentacije mi je rekao da sam u lošem stanju i da ću, ako se budem gurao, biti u opasnosti od ozbiljnog oštećenja koljena kratkoročno i dugoročno.” naglasio je Larkin.
Od riječi do riječi, rečeno mi je da ‘Ako se natjerate i ne date mu vremena da zacijeli, potencijalno će vam trebati operacija koja će vas držati van kuće mesecima.’ Obavijestili su me da ne klečim i da prestanem raditi bilo šta na donjem dijelu tijela.
Zatim sam počeo da se liječim različitim ljekovima kako bih sebi pomogao da se izliječim i zamoljen sam da se vratim nedelju dana kasnije na još jednu magnetnu rezonancu.
Uradio sam tačno ono što se tražilo od mene i kada sam se vratio na drugu magnetnu rezonancu, kost je zarasla, ali još uvijek ne na mjestu gdje bih mogao da idem i igram utakmice.” dodao je Larkin.
Povrede su sastavni dio košarke i neke su neizbježne. To je žalosno, ali rizik uvijek postoji.
Jedan od mojih saigrača, Dogus Ozdemiroglu, pretrpio je lom prednje kosti zgloba, a upravo danas je još jedan igrač koji je nedavno potpisao ugovor u Turskoj, Raul Neto, pretrpio polomljenu patelu.
Nijesam siguran kakvo je njihovo zdravstveno stanje uticalo na turnire, međutim, obojica će sada propustiti veliki dio sezone, a takve povrede nikada ne želite.
Obojici želim puno sreće na putu ka oporavku i nadam se da ću ih uskoro vidjeti na terenu.
Kažem to zato što bi moje koljeno trenutno na 70% oporavka i imam mnogo veći rizik od njih ako bih se izložio.
Prošle godine, igrajući za reprezentaciju, imao sam dva pokidana ligamenta na ruci i rečeno mi je da mogu da nastavim da igram.
Odigrao sam još tri utakmice sa tom povredom i do kraja zadnje utakmice nijesam mogao pomjeriti dva prsta na desnoj ruci, ruci koja je šutirala i nijesam mogao osjetiti loptu jer mi je ruka utrnula.
Ipak, učinio sam sve što sam mogao, injekcije, tablete, tretmane, kako bih bio tamo za tim. Nijesam imao šta više da dam, jer sam sa 50% bez desne ruke samo još više povrijedio tim, pa sam odlučio da odem na operaciju.
Tada sam propustio četiri meseca sa Efesom i na kraju smo imali užasnu sezonu, čemu smo svi svedočili.
Zaista mi je žao svim navijačima koji su željeli da me vide kako igram za reprezentaciju ovog ljeta i povrijedilo me što nisam mogao biti tu da pomognem timu.
Uvijek sam bio zahvalan na prilici da budem u reprezentaciji. I vodio sam razgovore sa različitim ljudima unutar federacije o budućnosti i koliko mislim da bismo mogli biti dobri.
Zaista je srceparajuće vidjeti kako me sada bacaju pod autobus kada sam uradio sve što se tražilo od mene osim da odem i dovedem svoje zdravlje u opasnost igrajući sa povrijeđenim koljenom.” priznao je Šejn Larkin.
Zaista cijenim sve što je ova zemlja učinila za moj život.
Osjećam se kao da mi je ovo drugi dom i iskreno se ne mogu natjerati da shvatim kako smo trenutno u ovoj situaciji, ali pretpostavljam da stvari tako funkcionišu. Volim Tursku i uvek ću voljeti Tursku.
I bez obzira na to kako se sve ovo odigralo, i dalje ću dati sve od sebe da vratim zemlji. U ovom trenutku, moja ljubav prema Turskoj prevazilazi košarku. Nikakva novčana kazna to ne može promijeniti.
Moje srce je ovdje i sa ljudima i obećavam da ćete to vidjeti.’‘ saopštio je Šejn Larkin.
I Larkin i Vilbekin igrali su za Tursku u okviru kvalifikacija za Mundobasket, ali nijesu pomogli Atamanu na Olimpijskom pretkvalifikacionom turniru.
Larkin je igrao za Tursku na Eurobasketu 2022. godine, dok je Vilbekin igrao na Mundobasketu 2019. godine.