Za 20 godina nezavisnosti Crna Gora bilo je mnogo sportskih uspjeha ali je jedna generacija ostvarila rezultat kao niko do sad – osvojenom srebrnom medaljom na Olimpijskim igrama u Londonu rukometašice Crne Gore su ispisale istoriju.
Bila je to prva i do sada jedina olimpijska medalja za crnogorski sport.
Nakon Islanda, postala je Crna Gora druga najmanja država koja je osvojila medalju u rukometu na Olimpijskim igrama.
Turnir koji je trajao do 28. jula do 12. avgusta, za “lavice” je bio poseban.
Finale u Londonu dočekale su izabranice Dragana Adžića nakon solidno odigrane grupne faze, gdje su se sa Hrvatskom, Brazilom, Rusijom, Angolom i Velikom Britanijom izborile za četvrtu poziciju.
Pobjede nad Velikom Britanijom i Angolom, remi sa Rusijom, uz poraze od Hrvatske i Brazila bilans je “lavica” u grupnoj fazi.
Četvrto mjesto već je u četvrtfinalu donijelo susret sa liderom grupom B – selekcijom Francuske.
Ni to nije indisponiralo hrabre “lavice” pa je uz pomoć raspoloženih Sonje Barjaktarović, Bojane Popović, Katarine Bulatović, Jovanke Radičević i ostalih, naša reprezentacija uspjela da neutrališe tri gola minusa i u dramatičnoj završnici dođe do pobjede nad Francuskom (23:22).
Pobjeda u polufinalu protiv Španije (27:26) otvorila je “lavicama” vrata velikog finala.
Medalja je bila osigurana, a da nije bilo spornih odluka sestara Bonaventura ona bi sigurno bila zlatnog sjaja.
Norveška je ovaj susret dočekala kao veliki favorit. Aktuelne evropske, svjetske i olimpijske šampionke predvođena Lin Jorum Suland, Hajdi Loke, Katrin Lunde, Idom Alštad išle su ka odbrani zlata, ali su motivisane bile i crnogorske rukometašice.
Maja Savić i Bojana Popović igrale su posljednji meč u dresu reprezentacije, a veče za pamćenje, uz njih, imale su i Katarina Bulatović i Sonja Barjaktarović.
Sa 10 golova Katarina Bulatović je prednjačila u našem timu, dok je Sonja Barjaktarović bila sjajna na golu sa 16 odbrana.
Ni to nije bilo dovoljno jer je rukometna velesila pored kvaliteta imala i veliku pomoć sudijskog para, čuvenih sestara Bonaventura.
Imala je Norveška tokom većeg dijela meča prednost, ona je početkom drugog poluvremena dostizala i maksimalnih plus četiri (15:11), ali je poslije gola Mare Jovanović za 20:20, posljednjih 10 minuta naša reprezentacija dočekala u rezultatskom egalu.
Uslijedile su sjajne odbrane Sonje Barjatarović, ali su Suland i Ida Alštad vratile Norvežanke na plus dva.
Uz nekoliko spornih odluka sestara Šarlot i Žili Bonaventura, koje su bile prve ženske sudije u finalu Olimpijskih igara, Norvežanke su imale vjetar u leđa na ovom susretu.
Gol Alštad i isključenje za Katarinu Bulatović na tri minuta do kraja otvorilo im je put ka novom zlatu.
Bojana Popović je nakon toga golovima održavala “lavicama” minimalni zaostatak, ali ni to nije bilo dovoljno.
Sve dileme oko pobjednika riješila je Suland svojim 10. golom na 46 sekundi do kraja.
Ironično aplaudiranje sestrama Bonaventura od strane naših rukometašica, u trenucima kada Snoregen u posljendjoj sekundi postiže gol za konačan rezultat 26:23, ostalo je u sjećanju, kao dokaz koliki su sudijske odluke uticale na “lavice”.
Ipak, u Beogradu ovu generaciju ništa nije moglo da zaustavi na putu da skine sa trona superiorne Norvežanke.
Na kraju utakmice u Londonu, 12 “lavica” su se poređale u tri reda i formirale natpis „Maja, Bojana, hvala vam”.
I pored kasnog leta, veliki broj Crnogoraca je u tri sata poslije ponoći dočekao “lavice” na aerodromu u Podgorici, a nakon toga uslijedili su dani visokog napona u našoj državi.
Slavilo se, a ujedno Crna Gora je rekla veliko hvala i Bojani Popović i Maji Savić.
Žensku rukometnu reprezentaciju Crne Gore predvođenu selektorom Draganom Adžiće su u finalnom meču u Londonu predstavljale:
Marina Vukčević, Sonja Barjaktarović, Radmila Miljanić, Jovanka Radičević, Ana Đokić, Mara Jovanović, Ana Radović, Anđela Bulatović, Maja Savić, Bojana Popović, Suzana Lazović, Katarina Bulatović, Majda Mehmedović i Milena Knežević.
Oproštaj legendarnih rukometašica nije toliko oslabio našu reprezentaciju, pa su iste godine u Beogradu izrabranice Dragana Adžića ispravile nepravdu, osvojivši zlato na Evropskom prvenstvu pobjedom upravo nad Norveškom u finalu.
Najbliži olimpijskoj medalji pored rukometašica bili su vaterpolisti, koji su poraženi u polufinalima igranim 2008, 2012. i 2016. godine.
Za 20 godina ova medalja je za ponos, ali i veliki izazov za sve crnogorske sportiste koji će 2028. godine imati priliku da ponove ili nadmaše ovaj uspjeh na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu.
Pročitajte i ovo: Legendarni Dragan Adžić za Meridiansport: Lavice su dokazale da je gen naših majki i baka pobjednički
