Postoje fudbalske priče koje se ne mogu ispričati samo kroz statistiku, golove i klubove u kojima je igrač nastupao. Za neke od njih potrebno je vratiti se na početak, u grad u kojem je sve počelo, daleko od velikih stadiona, tamo gdje se stvarao put ka profesionalnoj karijeri.
Upravo takva priča obilježila je novu epizodu serijala „Iza scene“, u kojoj smo dan proveli sa Ilijom Vukotićem, povremenim crnogorskim reprezentativcem i momkom sa Cetinja.
Naš domaćin poveo nas je u svoj grad, tamo gdje je odrastao i gdje se nalazi njegova porodična kuća, nedaleko od stadiona na kojem smo razgovarali o fudbalu, životnim odlukama, uspjesima, ali i trenucima koji su ostavili poseban trag u njegovoj karijeri.
Bio je to povratak na mjesto sa kojeg je krenuo put dug nekoliko hiljada kilometara, od crnogorskih terena do portugalskog fudbala i dresa nacionalnog tima.
Trenutno u potrazi za novim angažmanom, a mi smo iskoristili priliku da se malo družimo.
Vukotićeva seniorska priča počela je u Grblju, gdje je veoma mlad dobio priliku da pokaže talenat. Već tada upisao je mjesto u istoriji crnogorskog fudbala. Postigavši pogodak protiv Berana , postao je najmlađi strijelac u istoriji crnogorskog prvoligaškog takmičenja.
Bio je to trenutak koji je nagovijestio da se radi o igraču čiji potencijal prevazilazi okvire domaćeg prvenstva. (!)
Nakon perioda u Grblju, uslijedio je odlazak u Portugal i potpis za Benfiku. Za mladog fudbalera iz Crne Gore, dolazak u jedan od najpoznatijih evropskih klubova predstavljao je veliko priznanje, ali i početak zahtjevnog dokazivanja u novoj sredini.
“Nije bilo lako, došao sam mlad, učio novi jezik, i tek malo kasnije shvatao sam koliko je Benfika zaista veliki klub. Jedina žal na neki način iako sam stigao i do titule u mlaðim kategorijama u jednoj paklenoj konkurenciji, jeste činjenica da su me minuti djelili i od zvaničnog debija za prvi tim. Igrao sam u prijateljskim, trebao poslije toga da odigram i za A tim, pošao sam čak i na zagrijavanje ali povreda mog saigrača promjenila je okolnosti i ja sam ostao na klupi”.
Ipak, Idžo kako nam je i sam naglasio više puta ništa je bi promjenio. Da može da bira izabrao bi baš isti put.
Nakon Benfike, Vukotić je fudbalski put nastavio u Boavisti, prvo kao pozajmljen igrač, a potom i kao regularan član kluba iz Porta. U crno-bijelom dresu proveo je nekoliko sezona, upoznajući iz prve ruke zahtjeve portugalskog elitnog fudbala. Nije uvijek bilo lako, ali je on iz godine u godinu sve više sazrijevao kao fudbaler.
Posebno mjesto u Vukotićevoj karijeri zauzima reprezentacija Crne Gore. Debitovao je u novembru 2021. godine, u kvalifikacionom meču za Svjetsko prvenstvo protiv Holandije, a teško je zamisliti bolji način da se predstavi u dresu sa državnim grbom.
U trenutku kada je ušao u igru, Crna Gora je gubila 2:0. Samo nekoliko minuta kasnije, Vukotić je zatresao mrežu i smanjio zaostatak, nagovijestivši veliki povratak naše selekcije. Crna Gora je na kraju stigla do remija (2:2), a mladi vezista postigao je gol na svom debiju za seniorsku reprezentaciju.
Za njega najljepši trenutak u karijeri i sigurno osjećaj koji se teško može nadmašiti čak i da nastavi da igra fudbal narednih 20 godina.
Nakon portugalskog poglavlja, Vukotić je u septembru 2025. godine karijeru nastavio u grčkom OFI-ju sa Krita. Novi klub donio je drugačije okruženje i priliku za novi početak, ali i period koji, iz njegove perspektive, nije u potpunosti ispunio očekivanja.
Ipak, fudbal često piše priče u kojima lični osjećaj o sezoni i konačan rezultat nijesu nužno isti. OFI je u sezoni 2025/26. osvojio Kup Grčke, čime je klub stigao do značajnog trofeja. Vukotić, međutim, nije bio u sastavu za finalni susret, pa taj uspjeh za njega ima i drugačiju dimenziju.
Ipak, „Iza scene“ nije zamišljen kao još jedan klasičan fudbalski intervju. Cilj je da upoznamo osobu koja se krije iza sportskog imena, zbog čega smo dio dana posvetili i temama koje nijesu direktno vezane za teren.
Uz fudbalske priče, prisjetili smo se odrastanja na Cetinju, razgovarali o uspomenama iz rodnog grada i pokušali da kroz opuštenije teme približimo Iliju publici koja ga uglavnom poznaje kroz utakmice i reprezentativni dres.
Bilo je vremena i za fudbalske igrice, zanimljiva pitanja i rubriku „Brzi izbor“, u kojoj smo dobili priliku da čujemo njegove odgovore i izvan uobičajenog sportskog konteksta.
A upravo je taj dio druženja potvrdio utisak koji smo imali i prije snimanja. Vukotić je ostavio utisak izuzetno kulturnog, pristojnog i odmjerenog momka, koji je, uprkos iskustvu igranja u inostranstvu i nastupima za reprezentaciju, ostao vezan za svoj grad i ljude sa kojima je odrastao.
Možda je upravo u tome i posebnost ove epizode. Iza fudbalera koji je još kao tinejdžer skrenuo pažnju na sebe, stigao do Benfike, proveo godine u Portugalu i postigao gol na debiju za Crnu Goru, nalazi se momak koji se u svom gradu osjeća kao kod kuće.
Dan sa Ilijom Vukotićem zato je bio mnogo više od razgovora o fudbalu. Bio je to povratak na početak, podsjećanje na put koji je prošao i prilika da upoznamo čovjeka čija se priča ne završava na fudbalskom terenu.
Nova epizoda serijala „Iza scene“ donosi priču o Cetinju, fudbalskim snovima, neostvarenim željama, velikim trenucima i životu iza scene – iz ugla Ilije Vukotića.
PROČITAJTE VIŠE: Iza scene sa Marijom Vuković – crnogorska atletičarka otvorila dušu a onda pokazala kulinarsko umijeće
