Ivan Tomić je bio rijetko nadareni fudbaler Partizana 90-ih, baš po ukusu najtrofejnijeg trenera “crno-bijelih” u istoriji – Ljubiše Tumbakovića.
Nije se, međutim, previše naigrao u Humskoj u prve dvije sezone, nakon što je 1993. došao iz novobeogradskog Radničkog. Imao je, doduše, samo 17 godina i kao da mu je trebalo vremena da fudbalski dar i potencijal uklopi u službe tima.
Od sezone 1995/96 postao je standardan, nezamjenjiv – jedan od najvažnijih igrača Partizana u naredne tri sezone. Postao je i reprezentativac SR Jugoslavije.
Ofanzivni vezista, majstor fudbala, plijenio je potezima i kod Tumbakovića je bio zadužen za kreaciju i golove.
Stilom je podsjećao na jednog od najboljih evropskih fudbalera tog vremena, Franćeska Totija.
A onda je 1998. otišao u Romu i zaigrao sa igračem sa kojim su ga poredili, pravim Totijem. Tri titule (1994, 1996, 97) i dva Kupa (1994, 1998) osvojio je sa Partizanom – trofeji su dokaz kakav je ostavio trag.
Registrujte se uz promo kod SPORT, preuzmite bonus i kladite se na najbolju sportsku ponudu klikom OVDJE.
U Romi je njegov potencijal trebalo da bude krunisan, ali neko je, očigledno, pogriješio u procjeni – klub ili igrač. “Vučica”, naime, nije mogla da ima dva Totija – a u Rimu je imao samo jednog, “il capitana”.
Sličnih karakteristika kao sam Princ Rima, Ivan Tomić se nije naigrao u Vječnom gradu. Sa klupe, a vrlo često i sa tribina, gledao je kako igra pravi Toti.
Kod Zdenjeka Zemana, pa Fabija Kapela, nije se naigrao previše, iako je sam rekao da su oba trenera – totalno suprotna po stilu, i po karakteru, ostavili veliki uticaj na njegovu karijeru.
Dok je Roma 2001. osvajala prvu – za sada i posljednju – titulu u 21. vijeku, Tomić je bio na pozajmici, u Alavesu.
Nije to bila loša avantura, jer je sa Baskijcima dogurao do finala Kupa UEFA, i čuvenog duela sa Liverpulom (poraz 5:4).
Vratio se u Romu, no i dalje pored Totija za njega nije bilo mjesta. Konačno je 2003. raskinuo sa “vučicom” i opet otišao u Španiju, u Rajo Valjekano.
Konačno, 2004, obreo se tamo gdje je i počeo profesionalnu karijeru, u Partizanu, sa kojim je osvojio još jednu titulu – ovoga puta država se zvala Srbija i Crna Gora, ali je trofej vrijedio isto: četvrti u njegovoj karijeri.
Kada je 2007. završio igračku, počeo je uspješnu funkcionersku karijeru. Naslijedio je Nenada Bjekovića na mjestu sportskog direktora i sjajno se snašao – selektirao je generaciju koja je osvojila dvije titule prvaka Srbije. Mnogi smatraju da je upravo on najzaslužniji što je Partizan dominirao u Srbiji tih godina.
Otišao je 2009. nakon previranja u klubu – podržao je, naime, kandidaturu Sava Miloševića za predsjednika kluba, kandidaturu poraženog.
Posvetio se trenerskom poslu, bio je selektor mlade reprezentacije Srbije. Bila je 2015. kada se po treći drugi put vratio u Partizan – ovoga puta kao trener. U prvoj sezoni osvojio je Kup Srbije, ali je otišao početkom druge zbog slabijih rezultata.
Tomić je kao igrač upisao pet nastupa u dresu “A” reprezentacije Jugoslavije. Debitovao je 24. februara 1998. protiv Argentine (1:3) u Mar de Plati, a poslednji meč za “plave” odigrao 6. oktobra 2001. protiv Luksemburga (pobjeda 6:2) u Beogradu.
Pročitajte i ovo: Edvards odgovorio Džejmsu i Dončiću, Minesota sačuvala brejk iz Los Anđelesa
Sasa
Eh sta je sve bilo
Mijo
On je odličan
Ivan
Lijepo je prisjetiti se ovako! 👏🏻