Ana Ivanović - Kraj karijere nije završetak svega (biografija)

Ana Ivanović, rođena 6. septembra 1987. godine u Beogradu, je priznata srpska teniserka koja je nadaleko poznata po forhendu.

Od 5. godine počinje Anino interesovanje za tenisom. Sa 11 godina, Ana Ivanović je dobila prvu ozbiljnu ponudu od jedne menadžerske kompanije koja je sa njom željela da sklopi sponzorski ugovor.

Pošto su njeni roditelji insistirali na obrazovanju, morali su zajedno da nađu način da ne zapostavi ni školu, a ni tenis. Tada je majka Dragana prestala da radi kako bi mogla da putuje sa Anom na turnire.

1999. godine za vrijeme bombardovanja, Ana Ivanović je trenirala u praznom bazenu sportskog centra u Beogradu.

Zajedno sa Đokovićem, koji je prijatelj od ranog djetinjstva, bila je član TK Partizan.

2001. godine zbog teških uslova, Ana Ivanović napušta Srbiju i odlazi u Švajcarsku. 2003. godine počinje profesionalno da se bavi tenisom.

2004. godine skrenula je na sebe pažnju došavši u juniorsko finale Wimbldona koje je izgubila od Katarine Bondarenko.

Ostvarila je 26 uzastopnih pobjeda i osvojila 4 turnira.

Na turniru u Cirihu je poslije velike borbe i nekoliko set lopti izgubila od Venus Vilijams rezultatom 7:6 7:6. Nastavila je sa dobrim rezultatima na turniru u Luksemburgu i napredovala je sa 705. mjesta na 97. mjesto VTA liste.

2005. godine, Ana Ivanović je osvojila prvi VTA turnir u Kanberi i zabilježila pobjede protiv igračica koje su tada bile među 10 najboljih na svijetu.

Stigla je do polufinala turnira u Lincu, ali ju je povreda spriječila da pruži svoj maksimum. Godinu je počela na 97. mjestu, a završila ju je na 16. mjestu VTA liste. Dobila je nagradu kao teniserka koja je ostvarila najveći napredak.

2006. godine je sa Novakom Đokovićem učestvovala u Hopman kupu gdje im je malo falilo da dođu u finale.

Na turniru u Sidneju je u četvrtfinalu izgubila od Svetlane Kuznjecove. Osvaja turnir u Kanadi pobjedom nad Martinom Higins, ali nije zabilježila dobre rezultate na Australijan Openu, u Baliju i Luksemburgu.

Odlučila je da napravi pauzu kako ne bi obnovila povredu desnog ramena koje ju je mučilo 2005. godine.

U Lincu je došla do četvrtfinala, ali je izgubila od Marije Šarapove. Godinu završava kao 14. teniserka na VTA listi u singlu, dok je u dublu na 51. mjestu sa partnerkama Marijom Kirilenko i Sanjom Mirza.

Dodeljena joj je nagrada US Open serije. Postala je dio adidasovog programa “Player Development“ i povremeno je trenirala sa Svenom Groeneveldom.

2007. godina bila je veoma uspješna i značajna u Aninoj karijeri.

Poslije poraza na otvorenom prvenstvu u Australiji, Ana prekida saradnju sa trenerom Dejvidom Tejlorom.

Ostvarila je dobre rezultate u Tokiju, a turnir u Berlinu je osvojila. Na Rolan Garosu je došla do svog prvog Grend slem finala pobijedivši Mariju Šarapovu i Svetlanu Kuznjecovu, ali ju je porazila Žastin Enan.

Tada je Ana Ivanović postala jedna od 10 najboljih erki svijeta. Na Vimbldonu je došla do četvrfinala, ali u Rodžers kupu, Štutgardu i Cirihu gubi na samom startu od kvalifikantkinja. U Madridu joj je zapala teška grupa i igrala je protiv Žastin Enan koja ju je porazila.

Uspjesi na ovom turniru donijeli su joj dodatnih 300 poena što je uticalo da razlika između nje i Jelene Janković bude samo 14 poena.

Iste godine postala je i nacionalni ambasador UNICEF-a uz Jelenu Janković, Sašu Đorđevića i Emira Kusturicu. Dobila je nagradu Karen Krancke za sportski duh i fer-plej, kao i za teniserku koja je najviše napredovala.

2008. godina joj je istovremeno donijela najveće uspjehe i najveća razočaranja u karijeri.

U Sidneju je došla do polufinala, a u finalu Australijan Opena porazila ju je Marija Šarapova. Ovi rezultati su joj omogućili plasman na 2. mjesto VTA liste.

Igrala je za Srbiju u Fed kupu protiv reprezentacije Rumunije gdje je zabilježila pobjede u singlu i u dublu sa Jelenom Janković. Prvi VTA turnir u 2008. godini osvojila je na Pacifik Openu u Indijan Velsu.

Najveći uspjeh Ana Ivanović je ostvarila na Roland Garosu osvojivši prvi Grend slem turnir u karijeri. Savladala je Jelenu Janković u polufinalu i Dinaru Safinu u finalu.

Od 9. juna 2008. godine bila je na prvom mjestu VTA liste gdje se zadržala narednih 9 nedelja. Tada su obje srpske teniserke zauzimale prva dva mjesta na svijetu što se prije toga samo desilo SAD-u i Belgiji.

Poslije ovoga slijede rane eliminacije u Montrealu i Los Anđelesu. Anine loše partije i povreda palca omogućili su Jeleni Janković da zauzme prvo mjesto na VTA listi. I sama navodi da joj je najteža odluka bila da propusti učešće na Olimpijskim igrama u Kini.

Na Otvorenom prvenstvu SADa, poražena je već u drugom kolu zbog čega od 9. septembra pada na treće mjesto, poslije Jelene Janković i Serene Vilijams. Takođe, u Tokiju je završila takmičenje u drugom kolu pa pada na četvrto mjesto.

U Pekingu dolazi do četvrfinala, nakon čega zauzima 5. mjesto na svijetu na kojem je i završila ovu burnu sezonu.

2009. godinu, Ana Ivanović je loše počela ranim eliminacijama u Brizbejnu i Otvorenom prvenstvu Australije.

Dobro se pokazala u Fed kupu donijevši svojoj reprezentaciji dva poena protiv japanskih erki. Serena Vilijams ju je porazila u četvrtfinalu Dubaija, pa Ana Ivanović nalazi novog trenera, Krega Kardona. Ova odluka joj je donijela dobre rezultate u Indijan Velsu gdje je došla do finala, ali već je u Majamiju poražena u trećem kolu.

Na Roland Garosu je izgubila u četvrtom kolu od Viktorije Azarenke što ju je odvelo na 13. mjesto VTA liste. Dodatno ju je omela povreda butine pa je sezonu završila porazima na Otvorenom prvenstvu SADa i u Tokiju ne osvojivši nijednu titulu u 2009. godini. To se odrazilo i na njene poene pa je pala na 21. mjesto.

Proglašena je za najhumaniju teniserku godine. Nagradu su joj dodijelili njemački magazin Tenis i ženska teniska asocijacija. Krajem godine za fitnes trenera je izabrala Damiana Prasada.

2010. godinu počinje četvrtfinalom u Indijan Velsu, ali već na Otvorenom prvenstvu Australije gubi u drugom kolu.

Upala tetive u ramenu ju je naterala da preda meč u Dubaiju, dok je u Indijan Velsu eliminisana u drugom kolu što ju je sa 28. mjesta dovelo na 58. mjesto VTA liste.

Ponovo mijenja trenera i počinje saradnju sa Hajncom Gutartom. U Rimu, Ana Ivanović je postigla veliki uspjeh pobijedivši teniserke koje su među prvih 10 u svijetu, ali je u polufinalu izgubila od Marije Hose Martines Sančes.

Poslije poraza na Vimbldonu, pada na 64. mjesto što je, ujedno i njen najgori plasman u karijeri. Poslije osmine finala na Otvorenom prvenstvu SAD i četvrtfinala u Tokiju dolazi na 29. mjesto.

Poslije dvije godine, osvojila je turnir u Lincu, a ubrzo i u Baliju čime je zbir njenih trofeja iznosio 10. Ovu sezonu je završila kao 17. teniserka svijeta.

2011. godinu je započela povredom koja joj nije dozvolila da postigne dobre rezultate na Hopman kupu, Australijan Openu, u Sidneju i Dubaiju.

U Majamiju, Ana Ivanović je došla do četvrtfinala gdje ju je zaustavila Kim Klajsters. Sezonu je spasila titulom turnira koji se odigrao na ostrvu Bali, a za koji je dobila specijalnu pozivnicu. Ovu godinu je završila plasmanom na 21. mjesto VTA liste. Časopis Tajm svrstao ju je u 40 legendi ženskog tenisa.

2012. godine nije osvojila nijedan trofej što se i moglo očekivati nakon loših partja koje je pružila u Brizbejnu, Dubaiju, Majamiju i na Otvorenom prvenstvu Australije.

Nakon toga, igrala je za reprezentaciju Srbije u Fed kupu u Moskvi gdje je ostvarila polovičan uspjeh. Slijede rane eliminacije u Rimu, Madridu, Roland Garosu, Vimbldonu i na Olimpijskim igrama u Londonu.

Na turnirima US serije mučila ju je povreda pa nije zabilježila značajne rezultate. Uprkos tome, sezonu je završila kao 13. igračica na svijetu. Dobila je nagradu za najbolju teniserku u Srbiji i „Ponos nacije“ od TSS-a, a novinar Metju Kronin svrstao ju je u 100 najboljih teniserki svih vremena.

2013. godinu je započela dobrim partijama u Hopman kupu gdje je sa Đokovićem imala 7 pobjeda i samo 2 poraza.

U finalu ih je porazila Španija za koju je igrao Anin bivši momak, Fernando Verdasko. Ni te godine nije uspjela da osvoji titulu, niti je na turnirima imala dobre plasmane. Sa 13. mjesta pada na 16. mjesto.

2014. godine, Ana Ivanović je osvojila svoju 12 titulu na turniru u Oklandu pobijedivši Venus Vilijams.

Na Australijan Openu je došla do osmine finala, ali se povrijedila pa u Dohi, Majamiju i Indijan Velsu nije pružila dobre partije.

Osvojila je turnir u Montereju i sa reprezentacijom pobijedila Rumuniju. U Birmingenu je osvojila 14. titulu, ali je rano ispala na Vimbldonu. Posle američke turneje, vratila se u prvih 10 teniserki svijeta.

Do kraja sezone nije ostvarila značajan uspjeh, ali je popravila plasman za 11 mjesta i postala peta igračica na svijetu.

2015. godinu počinje finalom u Brizbejnu koje gubi od Marije Šarapove.

Igrala je i dubl sa Anželik Kerber, ali su već u drugom kolu predale meč. Na samom startu Australijan Opena, doživjela je povredu nožnog prsta zbog čega je pauzirala 3 meseca.

U 2016. godini odigrala je samo 31 meč, od čega je ostvarila 15 pobeda.

Mučila se sa povredama, a drugi dio sezone kompletno je propustila.

28. decembra 2016. godine, Ana Ivanović je na svom Fejsbuk profilu objavila da se povlači iz tenisa.

Podržala je program „Škole bez nasilja“ poklonivši više od 4 miliona dinara. To je omogućilo da se 15 škola pridruži ovom programu.

Ana Ivanović promoviše sport kroz fer-plej i nastavila je sa predstavljanjem svoje zemlje na najbolji mogući način. Jedno je od zaštitnih lica Adidasa, Rolexa, Yonexa, Soni Eriksona, i drugih.