Uroš Čučković je nakon Svjetskog prvenstva u Fukuoki prošle godine odlučio da okači kapicu o klin, a na novi izazov nije dugo čekao.
Trenersku karijeru počeo je samo mjesec dana kasnije u mlađim kategorijama Marseja, kluba u kome je nastupao u posljednje četiri sezone tokom igračke karijere.
Najveći uspjeh u bazenu mu je evropska bronza sa reprezentacijom iz Budimpešte, a nastupao je i na Olimpijskim igrama u Riju i Tokiju.
U kapici Crne Gore ostavio je traga. Odigrao je 192 utakmice i postigao 87 golova ali ne krije da više uživa u novoj ulozi u vaterpolu.
“Uživao sam igrajući vaterpolo, u svakom momentu provedenom u bazenu. Naročito u onima kada sam igrao za reprezentaciju. Sada sam se našao u novoj ulozi, za koju sam se spremao već neko vrijeme. Jedva sam čekao da dobijem priliku i mogu reći da je ovaj poziv jedna velika nagrada za mene”, rekao je Uroš Čuković za Meridian sport i dodao:
“Meni je lično bilo teže tokom igračke karijere. Uživam u novoj ulozi i mislim da mi više leži od one u bazenu. Što se obima posla tiče, u trenerskim vodama je veći ali je fizički naravno mnogo lakše”.
Već prve godine u trenerskoj karijeri uspio je da osvoji medalju kao član stručnog štaba Miodraga Mirovića. Sa juniorskom reprezentacijom Crne Gore osvojio je srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu u Burgasu.
“Jedna lijepa uvertira za dalji rad, nadam se da će se tako i nastaviti. Zahvalio bih se trenerima Miroviću, Mijanoviću, igračima i ljudima koji su mi dali priliku da budem dio stručnog štaba. Moja uloga u stručnom štabu se najviše zasnivala na fizičkoj pripremi, plivanju i na saradnji sa trenerima u pripremi utakmica što mi je posebno prijalo kao novo iskustvo i podstrek za dalje”, rekao je Uroš Čučković za Meridian sport.
Sa 16 godina Uroš Čučković je kao veliki talenat dobio priliku u prvoj postavi Primorca, da bi dvije godine kasnije bio dio juniorske reprezentacije Crne Gore koja je 2008. godine osvojila prvu zlatnu medalju za Crnu Goru.
Do zlatne medalje u Istanbulu ekipu Slobodana Mačića je predvodio Uroš Čučković uz Darka Brguljana i Filipa Klikovca, a generacija igrača rođenih 1989/90. godine je ovaj uspjeh potvrdila godinu dana kasnije srebrom u grčkoj Hanji.
Veliki broj vaterpolista koji su bili dio te generacije poput Marka Gopčevića, Bojana Paunovića, Aleksandra Kralja i Željka Dončića nijesu uspjeli da dobiju priliku u A reprezentaciji.
Uroš Čučković: Za mene je igranje vaterpola značilo igranje za reprezentaciju
— Water polo MNE (@VPSCG) August 8, 2023
Tiho, nenametljivo – baš kao što je i gradio karijeru vrhunskog profesionalca i izuzetnog timskog igrača i saigrača – Uroš Čučković je rekao zbogom vaterpolu.
Više na https://t.co/GBAKyu4Szv pic.twitter.com/BEhTQ6QMnM
To je podatak koji napominje osvajače medalje iz Buenos Ajresa i Burgasa da je uspjeh na juniorskim prvenstvima samo prva stepenica na putu ka uspjehu.
“Imao sam uspjeha kao igrač u mlađim kategorijama ali je jasno da je velika razlika između juniorskog i seniorskog vaterpola. Konkurencija je mnogo veća. Mislim da je najveća razlika, pored talenta, da imaju pravu sportsku disciplinu, odnos prema treningu i obavezama”, rekao je Uroš Čučković.
Generacija koja je bila najmlađa u Burgasu osvojila je srebrnu medalju, a supertalentovani Srđan Janović i Strahinja Gojković izdvojili su se kao lideri reperzentacije koja bi mogla u narednom periodu da dobiju priliku u A reprezentaciji.
“Ova generacija ima mnogo kvaliteta. Ne bih izdvajao samo Janovića i Gojkovića, ima tu momaka poput Vučkovića, Stupara, Perova, Samardžića, Roganovića, Petrovića, mladog Vraneša.. Da koga ne izostavim od njih ali vjerujem da svi imaju veliki kvalitet i da radom mogu postići mnogo, na kraju na ovom prvesntvu su bili namlađa ekipa i pokazali koliko mogu”.
Ovo ljeto donijelo je velike promjene u Vaterpolo i plivačkom savezu Crne Gore. Dr Đuro Marić je prije isteka mandata napustio mjesto predsjednika Saveza, Vladimir Gojković nakon devet godina ostavio upražnjeno mjesto selektora A reprezentacije Crne Gore, dok je Miodragu Miroviću istekao trogodišnji ugovor.
Čučković vjeruje da će nasljednici ovih pozicija nastaviti put kojim su krenuli Marić, Gojković i Mirović.
“Prvo bih da se zahvalim treneru Miroviću na trogodišnjem poslu koji je odradio sa ovim momcima, zbog čega su oni danas tu gdje jesu. Svojim znanjem i odnosom dao je mnogo našoj reprezentaciji. Takođe, Gojković je na poziciji selektora odradio ogroman posao za cjelokupni naš vaterpolo. Krivo mi je da se sav taj rad i trud na kraju nije valorizovao kroz veći broj medalja. Dobar posao obavljao je i predsjednik Saveza. Siguran sam da će kvalitetni ljudi doći na tim pozicijama”.
Njegov matični klub Primorac je nakon 16 godina uspio da vrati titulu u Kotor, a novu sezonu najavili su pobjedom na turniru “Vlaho Bato Orlić”.
U finalu jakog turnira u Beogradu, aktuelni šampioni Crne Gore su savladali Novi Beograd.
Jak tim oformio je i Jadran koji je na putu da kroz kvalifikacije obezbijedi plasman u grupnoj fazi Lige šampiona.
“Ponikao sam u Primorcu i uvijek mi je drago kada vidim njihov uspjeh. Ove godine su nastavili sa osvajanjem teškog turnira u Beogradu. Raduje me situacija da se naš klubski vaterpolo opet diže, gdje će ovi momci moći da stasavaju. Povratak Aleksandra Ivovića u Jadran i Draška Brguljana u Primorac su pravi potez naših najvećih klubova. To su šampioni od kojih mladi mogu da uče kako trebaju da se ponašaju i odnose prema klubu za koji nastupaju. Nadam se da će ovaj trend nastaviti i da ćemo vidjeti zapažene rezultate naših klubova i u evropskim takmičenjima”, rekao je Uroš Čuković za Meridian sport.
Ne krije da mu je želja da jednog dana sjedne na klupu A reprezentacije.
“Sigurno da je to moj najveći motiv, ipak vjerujem da je za tu ulogu potrebno vremena i iskustva kako bi se reprezentacija vodila na pravi način”, zaključio je perspektivni stručnjak razgovor za naš portal.
Pročitajte i ovo: “Bez rivalstva nema pravog napretka, medalje samo podstrek za ostvarivanje narednih ciljeva”