Svjetsko prvenstvo koje je u minulih 40-ak dana igrano na sjevernameričkom kontinentu donijelo je novu dimenziju fudbala, smatra trener Mirko Raičević, nekadašnji crnogorski reprezentativac.
Raičević smatra da promjene koje je donio protekli Mundijal mogu da se posmatraju dvojako – i na pozitivan i na negativan na način.
“Više učesnika – više utakmica, što samo po sebi nosi dodatnu draž za sve ljubitelje fudbala, koji mogu duže i više da uživaju u mundijalskim čarima. Takođe, prošireni format je omogućio mnogim novim selekcijama, debitantima, da zaigraju na Svjetskom prvenstvu, što je puno značilo tim državama i njihovim navijačima”.
“S druge strane, cijena tog proširenja jesu propusti i elementarne greške – činjenica da većina tih selekcija ne uspije da se nametne, čast izuzecima. Jednostavno, kvalitet nije isti kada se izvuče neki prosjek”, smatra Raičević u razgovoru za Meridiansport.
Popularni Ćiro je 23. Svjetsko prvenstvo ispratio u potpuno novoj ulozi, kao analitičar na Javnom servisu svake večeri je pratio utakmice iz studija – analizirao taktičke detalje i finese.
A svaki Mundijal donese nove trendove.
“Iz taktičkog ugla je primjetno da je većina selekcija igrala u formaciji 4-2-3-1, uz različita prilagođavanja i transformacije, recimo u 4-3-3, ili u 3-5-2 kada jedan bek ostane nazad. Puno manjih selekcija se branilo u formaciji 5-4-1, a od većih timova tako su se branili Englezi. Ono što je primjetno jeste da iz Mundijala u Mundijal imamo trend rasta fizičke spreme fudbalera. Fizička priprema je na toliko visokom nivou da igrači koji su i jedan odsto nespremni – ne prolaze. Mnogo je fizičke borbe i tek ako ste i kada ste na fizičkom maksimumu, onda neke taktičke i tehničke finese mogu da naprave razliku”.
Raičević je izdvojio još nekoliko trendova.
“Ulazak veznih igrača iz drugog plana i traženja pukotina u odbrani. Englez Belingem je to radio na najbolji mogući način – koristio je prostor koji su ostavljali protivnički štoperi koji su jurili za Kejnom. Zatim uključivanje bekova u vezni red – radile su to mnoge selekcije, imamo najbolji primjer sa Špancem Kukureljom, ili Englezom O'Rajlijem”.
Španija je, po njemu, apsolutno zasluženo stigla do trona.
“Puno mladih igrača je izašlo u orbitu. Jamal i Kubarsi, na primjer, jedva imaju po 19 godina, a već su svjetski i evropski prvaci. Španci imaju sistem koji je postavljen na zdravim osnovama i njihov selektor De la Fuente ga je implementirao na najbolji način. Gledajući spolja, Španci igraju jednostavno – najjednostavnije moguće, a to je u fudbalu najteže. I mislim da će da dominiraju u narednih 10 godina – ne znači to da će da osvajaju svako prvenstvo, ali da će uvijek biti prisutni – u tom sam siguran”.
Ćira su najviše razočarali Njemci, a nije želio toliko da kritikuje povlačenje Engleza protiv Argentinaca u polufinalu, te argentinsko izdanje protiv Španaca u finalu.
“Naravno da sam očekivao više od Njemaca – ali bili su previše pasivni i to im se obilo o glavu, već u šesnaestini finala protiv Paragvaja. Što se tiče Tuhela i njegove odluke da brani vođstvo u finišu, najbolju izjavu dao je Jirgen Klop – da je uspio bio bi taktički genije, a sada ga svi prozivaju. To su te nijanse u fudbalu, on je odabrao jedan način, doduše manje popularan, i nije uspio, a mogao je da uspije. Argentinci su bili pasivni u finalu, ali često igraš koliko ti protivnik to dozvoli”.
“Mislim da su previše zavisili od Mesija, što vuče sa sobom i dobre i loše strane. Mesi ih jednostavno doveo do finala, čak i u polufinalu protiv Engleske imao je svoj šou sa asistencijama. Ali ponekad, kao u finalu, kada ste oslonjeni na takvu igru, jednostavno vam ponestaje opcija. Ipak, svaka čast njihovom selektoru Lionelu Skaloniju, šta je sve uradio u proteklih šest godina”.
Ćiro i Skaloni vodili su duele na terenu – u nezaboravnom svomeču Intertoto kupa 2005. godine Budućnost – Deportivo La Korunja.
“Ne sjećam se detalja, osim da smo vodili bitke na sredini. Sjećam se da je bio kapiten, inteligentan igrač, vođa, savjetima je vukao ekipu. Postao je i strašan trener”.
Na kraju, riječ-dvije i o komšijama…
“Bosna i Hercegovina je ostavila odličan utisak i ispunila cilj prolaskom u drugu fazu. Hrvati su sve nas navikli na više i zato se njihov prolazak u šesnaestinu finala ne smatra velikim uspjehom, ali mislim da su i oni ostavili veliki trag. Nisu dobro počeli, ali su pokazali karakter, rasli su kako je prvenstvo odmicalo. Na kraju ih nije pogledala sreća protiv Portugala, oštećeni su za gol koji bi odveo meč u produžetke i ko zna šta bi bilo”, zaključuje Mirko Raičević, novi trener trećeligaša Starog aerodroma.
Pročitajte i ovo: Crna Gora sigurna protiv Gruzije, slijedi borba za petu poziciju sa Španijom
