Savićev recept za uspjeh: Disciplina, atmosfera, rad i uklapanje individualnih kvaliteta u timski duh!

Dejan Savić, jedan je od najboljih vaterpolo trenera na svijetu, a osim bujne trenerske karijere koja obiluje trofejima, posebno na reprezentativnom nivou, imao je i igračku karijeru na kojoj bi mu mnogi pozavidjeli.

Čovjek koji je Srbiji donio bezbroj medalja stigao je krajem 2024. godine u Crnu Goru, gdje će pripremati naše “ajkule” za Olimpijske igre u Los Anđelesu i voditi ih kroz svako takmičenje koje ih čeka do tada, a za Meridian sport govorio je o svom sportskom putu, ključnim trenucima karijere, pobjedničkom receptu i svemu što ga čeka u Crnoj Gori.

“Nikada nisam imao dilemu, vrlo rano sam odlučio da želim da budem trener, još kao igrač. Dok sam igrao edukovao sam se, imao sam veliku sreću što sam radio ne samo u velikim klubovima, nego sa izuzetnim trenirima. Nekako je logično da je najbitnije to što sam imao izuzetne saigrače od kojih sam mnogo naučio. Kroz svoju trenersku karijeru, najviše sam učio i najviše ću u budućnosti učiti od igrača”, rekao je Savić.

Prisjetio se i nekih posebnih trenutaka iz svoje igračke karijere, koja je definitivno ostala u sjenci trenerskih uspjeha, a bila je izuzetno zanimljiva.

“Iako sam imao dosta lijepih trenutaka u karijeri igračkoj i trenerskoj, nekako mi je, kada god se pomenu uspomene, prvi u glavi onaj poraz u finalu Olimpijskih igara kada sam bio igrač (Atina, 2004. godina). Finale Olimpijskih igara je vjerovatno i najteži poraz u karijeri svakog sportiste, tako i mene, mada ja nikada nisam bio sportista, ja sam bio igrač i u tome je velika razlika”, rekao je kroz osmjeh Savić pa nastavio:

“Postoji jedan momenat iz perioda zajedničke države Srbije i Crne Gore, svjetsko zlato u Montrealu 2005. godine, jer je tada bilo biti ili ne, što je bio veoma važan momenat za razvoj vaterpola na našim prostorima. Nije krenulo tada, ali je ta generacija definitivno postala trofejna i na neki način opravdala ne samo ulogu favorita, nego i ono čime smo se bavili čitavog života. Porazi mogu da budu ozbiljna zvijezda vodilja, nema veze što je to nešto negativno okarakterisano, u pozitivnom smislu može da se o njemu raspravlja. Kritika treba da se prihvati, iako danas može da bude izuzetno maliciozna, ali ako dolazi od užeg kruga ljudi, sigurno da može da bude pozitivna. Budale ako pišu kritiku, ne moram ja da budem budala da je čitam, tako savjetujem i igrače da razmišljaju.”

Reprezentacija Srbije, bez obzira na sve uspjehe koje je postigao sa njom, samo je u sjećanju…

“U suštini to su samo sjećanja, i to je to.”

Klupu “delfina” napustio je u oktobru 2022. godine i to nakon deset godina provedenih na istoj, ali smatra da je to bila jedina ispravna odluka.

“Ne, mislim da je selekcija Srbije pokazala osvajanjem olimpijske medalje da ne moraš da budeš favorit da bi nešto osvojio. Sa druge strane mislim da su ostale reprezentacije podcjenjivački ušle u priču sa Srbijom, ne znajući da Srbiju, Crnu Goru, Hrvatsku i Mađarsku sa kojom god selekcijom da se susreću ne smiješ podcijeniti, jer to može da bude kontraproduktivno. Siguran sam da može i da motiviše te selekcije. Mislim da je bio problem u meni i zbog toga je do rastanka došlo, jer da li sam se opteretio ili umorio na neki način, u svakom slučaju smatram da je to bila dobra odluka i da se sklonim na neko vrijeme i odmorim, te da sagledam pozitive i negative ne samo vaterpola nego i života.”

Nije mu mnogo trebalo da pronađe novi angažman, doduše kratko se zadržao u Saudijskoj Arabiji, a sada je stigao u Crnu Goru i već razmišlja o svemu što ga čeka. Činjenica je da “ajkule” na medalju sa velikog takmičenja čekaju četiri godine, ali Savić na vrijeme gleda drugačije.

“Prognoze su uvijek pozitivne. Ja sam pozitivan čovjek i tu nema greške. Da sam pesimista sigurno ovdje ne bih došao. Za sve je potrebno vrijeme, a danas ga nema, u modernom vaterpolu gdje se utakmice igraju na tri dana. Svaki trener reprezentacije pati za tim starim vremenima gdje si u suštini na okupljanju imao reprezentativce po dva, tri ili četiri mjeseca. Ja moram da napomenem podatak koji je već poznat, selekcija Jugoslavije se za Olimpijske igre u Seulu spremala pet mjeseci, a za Evropsko prvenstvo u Sevilji četiri mjeseca. Danas svi imamo malo vremena za uklapanje. Ja sam nov, treba da se predstavim igračima koji za mene nisu novi jer ih većinu poznajem, a i analizirao sam ih, ali svakako da mora da prođe to vrijeme prilagođavanja jednih na druge”, kaže Savić i nastavlja:

“Vremena je malo, ovih devet dana što imamo pred važan turnir je premalo. Crna Gora nije kvalifikovana na Mundijal, tim je problem još veći. Možda je sreća u nesreći ta što nas čekaju nova pravila, pa će se istima prilagođavati sve selekcije na svijetu, pa i mi. To znači da ćemo svi krenuti od nule. Ako uzmemo u obzir to da se mi nismo kvalifikovali za Svjetsko prvenstvo, ne krećemo od nule nego od minus jedan, ali idemo korak po korak. Crna Gora ima izuzetno talentovane igrače, sa ozbiljnim mogućnostima, ali sada bih citirao Ramba Amadeusa “talenat mora da ide ispred ambicija a nikako ambicija ispred talenta” i mislim da je tom rečenicom sve rečeno.”

Pritisak je na crnogorskom području normalna stvar sa kojom se selektori svih reprezentacija susreću, ali vaterpolo legenda za to ne mari.

“Vrlo lako. Uopšte me ne zanima šta drugi govore.”

Za Meridian sport otkrio je koji je njegov recept za postizanje velikih uspjeha.

“Disciplina, atmosfera, rad i uklapanje individualnih kvaliteta u timski duh. Karakteri mogu da se mijenjaju ili da se mane prenesu u vrlne, što mislim da je glavni recept. Mi živimo u bolesno doba u kom se sve mjeri na pogrešan način i u kom ljudske vrline postaju mane i ne gledaju se na način na kom bi trebalo, ali ali izuzmemo zlu namjeru smatram da imamo potencijal. Mislim da ovog puta sve zavisi od mene i gledaću da momci prije svega prevaziđu strah od uspjeha, koji apsolutno imaju. To ne znači da nemaju pobjednički menatalitet.

Spisak igrača koje je pozvao na pripreme skraćen je pred turnir u Rumuniji na 18 igrača, ali kaže da on uvijek može da varira. 

“Spisak nije konačan, variraće. Devedeset odsto igrača i kandidata ja poznajem, što lično što njihove vještine. Na svim pozicijama imamo više kandidata gdje je dobra konkurencija,pozicije bekova moramo da poboljšamo,ali prostora za napredak uvijek ima.”

Kada je obavio prvu prozivku od dolaska na mjesto selektora, pojavila su se nova imena, koja kaže, on nije ni pronašao ni izmislio.

“Nisam ih ja pronašao ili izmislio, to je moj način razmišljanja i oni su tu, a nova pravila nas tjeraju da imamo više igrača u rosteru. Vaterpolo odavno ne bi trebao da postoji u podjeli uloga, svaki igrač mora da igra sve pozicije. Ako nema više klasičnih centara, on mora da bude bek, a bek može da bude krilo. Na taj način se proširuje spisak  pravi konkurencija.Osim toga, počeo je novi olimpijski ciklus pa mora da se sagleda šira slika igrača. U sportu se vrijeme ne gleda na način da sada živimo u 2025. godini i imamo vremena za Olimpijske igre 2028. godine, ali nije to daleko, to je sjutra.”

Crnu Goru, koliko god nova pravila bila nelogična, raduje činjenica da ove godine počinje primjena istih, pa tako sve reprezentacije kreću od nule. Savić je ovog puta obrazložio njegov stav o promjeni pravila.

“Moja prva reakcija je bila malo neozbiljan, ali realno godinama se priča o skraćenju terena. Mi smo 2014. ili 2015. igrali eksperimentalno na takvom terenu i u suštini to se dobro pokazalo. Osnovni problem u novim pravilima je promjena vremena, skraćenje vremena za napad mi je u suštini tragična greška, ali ko sam ja da bilo šta kažem. Mogu da prokomentarišem, ali i da prihvatim i da se prilagođavam. Najviše smeta baš to što niko ne pita ni trenere, a pogotovo igrače, jer sve te šmekere koji su pravili nova pravila bih ubacio u bazen da igraju po novim pravilima, pa kada im bude puls 180 ili 190 da ih pitam kako se osjećaju. To što sam ja napravio poređenje sa košarkom je činjenica, oni trče, a mi plivamo, oni imaju 24 sekunde za napad a mi 25. Realno gledano,to su katastrofalne stvari. Mi nismo zemljani sport nego vodeni i sve je za 40% sporije nego inače, ali nema veze”, rekao je Savić pa dodao:

“Što se tiče ostalih pravila, tu je sve manje više okej. Spominje se VAR a iz priča sa sudijama znam da je rezolucija slike na VAR-u gora nego publika što vidi publika na televiziji. Smatram da je dužina poluvremena trebala da se vrati na staro, da traje pet minuta, možda i da bude deset minuta i da se da publici neka razonoda jer danas živimo u vremenu zabave i razonode, a sport to treba da predstavlja. Treba nam i više tajmauta za trenere, jer je tada i sama publika ulazila u neizvjesnost.”

Stranih imena na spisku selektora naših “ajkula” nema, a razlog je vrlo jasan…

“Za mene su svi stranici. Nisam razmišljao o tome, a nisam ni dobijao smjernice ili savjete. Crna Gora posjeduje talentovane igrače, na tome i treba da ostane. Rezultati mlađih kategorija,kako god ih javnost gledala, oni su nam potrebni i zbog reklame, razvoja vaterpola i da se jača pobjednički mentalitet, a onda i najbitnije, stvaranje igrača za seniorsku selekciju.”

Momci koji su se u 2024. godini okitili medaljama na velikim takmičenjima u mlađim kategorijama zavrijedili su pažnju Savića, a kaže da su svi koji su tu zaslužili poziv.

“Ja imam taj trenutak, koji mi je odavno ostao, da ne komentarišem svoje igrače jer može da bude kontraproduktivno, ili da nekome proradi sujeta. Postoji među ovim igračima mnogo prezimena koja mi nisu pritisak, igrao sam sa Tešanovićevim ocem, mogu čak i da se smijem i da mi predstavljaju relaksaciju kroz neku vrstu zezanja. Oni dokazuju da su sa namjerom i trebali da budu pozvani, pa makar se prezivali i Savić.”

No, na spisku nema nekih poznatih imena – Brguljana, Vidovića, Ivovića, Lazovića…

“Vrijeme ide, biološki sat otkucava. To je ona priča što svi gledaju na ovu godinu, ali ja razmišljam koliko će oni godina imati 2028. godine. Slažem se da su to imena sa izuzetnim karijerama, doduše to ne znači da je spisak konačan, tako da se oni možda i nađu tu, ali morali bi da krenu od samog početka jer su oni novi kod mene, pa iako su najstariji mogu da nose vodu i skuplju lopte i suše kapice”, u svom stilu je šaljivo odgovorio Savić.

Prva prepreka novom selektoru je Svjetski kup u Rumuniji.

“Ne očekujem eksploziju,već samo da se pridržavamo dogovora oko pravljenja baze nečega što će da se širi u amplitudu određenih taktično-tehničkih stvari. Činjenica je da će ostale selecije da dođu podmlađene,što je razlog više da vidimo na kom smo nivou. Ne želim da se moja ekipa opusti, ili da se smatraju favoritom, baš zbog onoga što sam rekao o ekipama koje su na Olimpijskim igrama podcijenile Srbiju. Mi to ne smijemo da dozvolimo jer je nama svaka utakmica važna bez obzira na to protiv koga igramo. Svaka utakmica mora da bude pozitivno iskustvo pa makar iz poraza izvukli sve važne pouke”, poručio je Savić.

Prva utakmica crnogorske “ajkule” čeka 6. januara protiv “helena”, dok će dva dana kasnije odmjeriti snage sa olimpijskim šampionima, selekcijom Srbije.