Uroš Stevanović: Niko ne može da nam nametne očekivanja ili pritisak kakav nosi samo breme reprezentacije Srbije

U vremenu kada se od srpskog vaterpola uvijek očekuje zlato, a tradicija ne dozvoljava prosjek, selektor Uroš Stevanović uspio je da napravi niz nevjerovatnih uspjeha za kratko vrijeme. Nakon osvajanja zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Parizu, titula šampiona Evrope, osvojena pred domaćom publikom, bila je potvrda da Srbija sa ovakvom ekipom ne zna za granice.

Ipak, dok je publika slavila, a emocije preplavljivale tribine, za selektora gotovo da nije bilo vremena da sabere utiske.

“Nažalost, nije bilo vremena da se slegnu utisci”, priznaje Stevanović.

“Već za šest dana smo imali utakmicu Premijer Regionalne lige sa ekipom Budućnosti u Podgorici i sa njom proveli sedam dana na putu do utakmice sa Jadranom iz Herceg Novog. Vjerovatno je potrebno vrijeme ali klupska takmičenja nam jednostavno ne dozvoljavaju da uživamo duže.”

Kada se govori o putu do zlata, javnost pamti samo ono najbolje, a ipak, svaka titula ima svoj tihi, presudni trenutak. Iz ugla Uroša Stevanovića, dirigenta ovog podviga, to je bila utakmica sa selekcijom Španije – branicima šampionske titule i dvostrukih svjetskih prvaka.

“Vjerovatno se i vidio taj trenutak – utakmica sa Španijom, selekcijom koja je branila tron. Taj smo meč odigrali odlično, iznijeli smo brutaliti Mandića i  njihov preokret na kraju utakmice na najbolji mogući način. Sve to nam je mnogo značilo na polju samopouzdanja u nastavku prvenstva”, objasnio je Stevanović za Meridian Sport.

Od  sjajnih individualaca Uroš Stevanović stvorio je kompaktan tim, što navodi i kao najveću snagu zlatnih “delfina”.

“To je najvažnija stvar za uspjeh. Ovo prvenstvo smo sigurno postali tim i odavno nismo izgledali tako dominantno. Igrali smo i pobjeđivali bez Mandića, Jakšića, Lukića i na kraju u finalu Ćuka. Najveći utisak turnira je da smo izgledali kompaktno kao tim od početka do kraja. Možda nemamo igrače kakvi su bili u prethodnom periodu ali svaki od mojih izabranika je u nekom elementu među najboljima na svijetu i ako se podrede svi kolektivu kao što je sada bio slučaj, onda će i u budućnosti biti ovakvih rezultata”, vjeruje selektor vaterpolo tima Srbije.

U zemlji u kojoj je vaterpolo sinonim za zlato, pritisak nije nešto što dolazi spolja. On je, kako kaže Stevanović, dio identiteta.

„Niko ne može da nam nametne očekivanja ili pritisak kakav nosi samo breme reprezentacije Srbije“, kaže Stevanović i dodaje:

“Istorija, tradicija, čast i obaveza koja sve to nosi je stalno tu. Mnogo teže je ostati gladan treninga, utakmica, takmičenja… I to je ključ za uspjeh u budućnosti bez koga jednostavno ne može. To je bila i jedna od glavnih tema na sastancima pred Evropsko prvenstvo.”

Ako postoji slika koja će zauvijek ostati urezana u pamćenje svih aktera Evropskog prvenstva, to su prepune tribine Beogradske arene.

“To je najveći utisak ovog prvenstva. Nema mnogo sportista koji su imali čast da igraju u svojoj zemlji velika takmičenja i to pred onolikim brojem gledalaca. Pred porodicom, prijateljima, svojim navijačima – to je stvarno nešto posebno i neobjašnjivo dok se ne doživi. Za vrijeme utakmica sigurno su igrači imali bolju razmjenu energije sa publikom dok sam ja morao da ostanem fokusiran na dešavanja u bazenu, ali prije utakmica i posle polufinala i finala jako je teško ostati bez emotivne reakcije”, kaže Stevanović uz objašnjenje šta je u njegovoj glavi bilo kada je finalni duel sa Mađarskom završen:

“Ispunio sam jedan od svojih dječačkih snova i maštanja iz djetinjstva, mislim da je svakom onda jasno kakav je to emotivan šok. Ako bih morao jednom rečenicom da opišem sve što se desilo u Beogradu rekao bih – ispunjenje sna.”

Tokom utakmica djeluje mirno, gotovo hladnokrvno. Igrači mu vjeruju, a gestikulacija je, najčešće, odmjerena. Ipak, Stevanović priznaje da spoljašnja slika ne govori uvijek sve.

“Drago mi je da je tako djelovalo spolja, ali sam siguran da je bilo i situacija gdje nisam bio baš smiren”, našalio se Stevanović, “Kada krene utakmica sav fokus i koncentracija su na bazenu pa se samo nadam da sve to što zadržavam u sebi neće imati zdravstvenih posljedica.”

Dok euforija još traje, realnost profesionalnog sporta nalaže novi fokus. Klupske obaveze već su u punom jeku, a ambicije ostaju najviše moguće. Stevanović želi i da ekipa Radničkog, koja je činila gotovo polovinu zlatnih momaka sa Evropskog prvenstva, na krilima tog uspjeha nastavi dalje kroz sezonu.

“Nastavljamo borbu u Premijer Regionalnoj ligi, prvenstvu Srbije i nažalost Evrokupu gdje u svim takmičenjima imamo najveće ambicije. Imali smo šest utakmica od završetka Evropskog prvenstva i igramo na krilima i rezultatu reprezentacije. Nadam se da ćemo tako nastaviti do kraja sezone”, zaključio je Stevanović.

Radnički je trenutno na prvoj poziciji na tabeli Premijer vaterpolo Regionalne lige, dok je na korak od plasmana u četvrtfinale Evrokupa.