IVANA I VELJKO PEROVIĆ ZA MERIDIAN SPORT: Slatke muke života uz košarku

Veljko Perović košarkaš je koji je u najvećem usponu svoje kratke karijere odlučio da stavi tačku na istu, a da otvori neko novo poglavlje u tom sportu – započne trenersku karijeru.

Njemu je najveća podrška na tom putu bila njegova, danas već supruga, Ivana Perović, koja je narodnim masama poznata kao lice sa TV ekrana, koje je na jedinstven način uljepšalo jedan sportski period.

Ivana i Veljko, jedan od najljepših “sportskih” crnogorskih parova, su poslije više od godinu dana od prvog zajedničkog intervjua govorili za Meridian Sport.

Veljko je sa svega 25 godina odlučio da ostavi iza sebe igračku, a započne trenersku karijeru, a nama je otkrio koji je glavni razlog zbog kog je prelomio i donio takvu odluku.

“Sanjao sam da igram košarku na najvecem nivou od najranijih dana. U datom trenutku uvidjeo sam da ću imati prosječnu karijeru i u razgovoru sa poznatim zagrebačkim advokatom i menadžerom Dankom Drakulićem prelomio sam da postanem trener. Oduvijek sam znao da ću biti trener te sam uhvatio rani zalet. Prelomio sam u jednom danu, upisao fakultet i zadao sebi smjer. Nisam se osvrtao. Samo pogled prema naprijed i sada uživam u svom pozivu.”

Koliko god da se čini da je Veljko jako rano uplovio u trenerske vode, on je rano započeo svoj košarkaški put, a tu ljubav naslijedio je od oca Dragiše.

“Kada sam bio mali stalno sam čitao isječke iz novina koji su bili po albumima iz igračke karijere mog oca. Neke od njih imam i sada. Od najranijih dana kopao sam po njegovim stvarima, skriptama, gledao vježbe sa loptom, kako se šutira, vodi lopta… dodaje. Pokušavao sam da izvodim te nove maštarije sa loptom.”

“Kada smo trenirali imali smo odnos koji nije bio lagan. Stara škola – dok nešto nije savršeno, nije valjalo. To ne valja izgovoreno milion puta je razvijalo frustraciju, ali i fanatičnost u radu, te  rezultiralo velikom željom za dokazivanjem. Samo mi je misao bila da želim biti najbolji. Otac je nazaslužniji za rasprivanje košarkaškog plamena u meni. Ljubav je rasla naravno kako sam sve više učio košarku od raznih mastera igre poput Vujosevica,Trninica, Sinkovića…” rekao je Veljko Perović.

Trenersku karijeru započeo je u Hrvatskoj, a prvi trofej osvojio je upravo sa klubom u koji je tek došao, doduše sa juniorima Splita.

“U Split dolazim 2012-te godine na preporuku prof. Sinkovica. Mladen Šestan koji je bio šef omladinskog pogona u KK “Split” pozvao me na par treninga, uspostavili smo dobar odnos i na zadovoljstvo svih uključenih u proces osvojili prvenstvo. Najveći uspjeh je sto smo kao proizvod rada u klubu, prije svih Šestana, te sportskog direktora Vujčića, imali priliku da podignemo na noge i predstavimo široj javnosti dva buduća NBA igrača – Dragana Bendera i Antea Žižica. Taj rezultat je kasnije i bio odskočna daska za odlazak u Makabi, gdje je Nikola Vujčić kasnije već postao sportski direktor.”

Tokom svoje trenerske karijere sarađivao je sa velikanima tog sporta kakvi su Bogdan Tanjević i Dejvid Blat, pa nas je zanimalo kako je zapravo biti saradnik tako velikih imena, a on nam je bez problema detaljno objasnio.

“Sa Bošom sam imao prilku da radim kao igrač kada je došao u Budućnost u sezoni 2000/01. To je bio najljepši period koji sam imao kao košarkaš. Nama mladima je dao veliku pažnju i priliku da se pokažemo. Svi smo imali šansu. Prvi put sam vidio kako se odnosi prema mladom igraču i kako se nekome daje košarkaška “duša”. Štitio nas je u svakom trenutku, ali nikada to nismo smjeli da iskoristimo. Poslije te sezone puno je igrača napravilo velike karijere.”

“Sa Blatom sam se nazalost mimoišao. On je otisao u NBA u sezonu kada sam ja stigao. Veliki trener i čovjek koji sada bije bitku za zdravlje. Edukovan na Princetonu, rođeni govornik i lider. Malo vremena što smo provodili zajedno smatram dragocijenim.” izjavio je Veljko za Meridian Sport.

Izraelski Makabi jedan je od velikana evropske košarke, a Veljko je imao priliku da se oproba i u njemu, pa je čak i uporedio sistem rada u tom klubu sa sistemom rada klubova sa naših prostora.

“Razlike su velike, prije svega u resursima i tehnologijama. Skouting služba Makabija je mozda najjača u Evropi, svake godine puno novih stvari donose iz Amerike i primjenuju u srazmjeru sa mogucnostima. IT sektor Makabija je možda i najjaci na svijetu. Novi startapovi se na mjesečnom nivou testiraju u Menori. Mogućnost rada sa igracima i trenerima iz različitih kultura dovodi do toga da stvari gledate iz drugačijih perspektiva. To je klub kroz koji cirkuliše veliki broj kvalitetnih ljudi,koji donose i rezultate.”

Košarka
Veljko Perović u Makabiju; Izvor: Privatna arhiva

Možda i najveća prekretnica u Veljkovoj karijeri bio je odlazak u SAD i rad u najboljoj košarkaškoj ligi – NBA ligi, a za Meridian Sport je otkrio kako je tekao put navikavanja na tu potpuno drugačiju košarkašku dimenziju.

“Bio sam podrška Deniju Avdiji u NBA ligi dvije godine. NBA je svijet za sebe, taj svijet ima svoja pravila. Preporučio bih svima koji idu u Ameriku da jednostavno u jednom trenutku zaborave sve što su do tada radili. Tamo jednostavno krećeš od nule. Moraš biti otvorenog uma i želje da učiš i svoje znanje i talenat treba da staviš u funkciju kroz njihov sistem. Nema prečica. Tamo postoji “script” za sve. Ili si u sastavu ili te nema. Deni je napravio uspješnu tranziciju, mislim da sam mu pomogao u tome. Želim da nastavi još jače i bolje. Čujemo se kad god treba nešto, ja sam uvjek uz njega.”

Ove sezone Veljko se vratio u Evropu, a predvodiće Veneciju sa Nevenom Spahijom.

“Neven je sastavio tim sa jako dobrim atletama, ambicioznim igračima koji imaju veliku želju za napredovanjem i dokazivanjem. Imamo igrače koji će igrati atraktivno i brzo u oba smjera. Tačno po ukusu Spahije. Sigurno želimo da budemo u vrhu italijanskog prvenstva i da uđemo u TOP 8 Eurokupa,a onda je sve moguće. Ako budemo napredovali i razvijali hemiju, nemamo limita. Mene je Neven doveo da dižem sposobnosti svih igrača.”

Nadam se da ću moju strast prema košarci, znanje i vještine rada na terenu moći prenijeti igračima i da će oni napredovati iz sedmice u sedmicu. Želim da svaki igrač bude bolji nego što je bio kada je došao u naš klub. To je moj jedini cilj.” objasnio je Veljko.

Mundobasket još uvijek je glavna tema u košarkaškom svijetu, pa nam je Veljko otkrio i njegove utiske o šampionatu, ali i nastupu crnogorskih reprezentativaca.

“Turnir je bio veoma zanimljiv, vidimo da se košarka ozbiljno igra u čitavom svijetu. 55 igrača koji su pod ugovorm u NBA-u je igralo na prvenstvu. Naši košarkaši i stručni štab su nas predstavili na najbolji mogući način, šaljući u svijet sliku zajedništva. Prvi put sam gledao reprezentaciju bez nekog grča u stomaku. Čini se da je pritisak javnosti bio manji, tačno onoliko koliko treba, da je iskustvo i mladost naših igrača bila u dobrom omjeru, te da su naši lideri to bili i na terenu i van njega. Sve je rezultiralo odličnom hemijom. Čestitam stručnom štabu na sjajnom uspjehu. Četiri godine rada je utkano u rezultat koji je bio najbolji u istoriji naše košarke.”

Košarka
Veljko i Ivana Perović; Izvor: Privatna arhiva

A kako čuvena poslovica kaže “iza svakog jakog muškarca stoji jaka žena” tako i Veljko iza sebe ima Ivanu, koja mu je glavni saputnik u svim njegovim pustolovinama. Njoj svijet sporta nije stran, pošto je za vrijeme svoje karijere ostala zapamćena kao sportska novinarka. Na pitanje kako se navikla na taj “muški svijet”, odgovorila je:

“U prvim danima, moram priznati, bilo je momenata nesigurnosti zbog kojih sam preispitivala da li sam na dobrom putu. Tome je u prilog išao strah zbog nepoznatog, prvenstveno jer nisam imala iskustva, ali ni predznanje. Takođe, u prostorijama za pres konferencije bila sam jedina djevojka, ali vrijeme je, kako to obično biva, učinilo svoje, pa sam se neprimjetno navikla i na takvu situaciju. Tome je doprinijela blagonaklonost i predusretljivost kolega, kako novinara tako i snimatelja ali i samih sportista. Iz tog perioda imam samo lijepa sjećanja pogotovo kada je riječ o atmosferi, navijanju i izvještavanju sa evroligaških utakmica Budućnosti.”

No, kao i većina žena, i Ivana je za svojim suprugom krenula tamo gdje će im se život promijeniti za 180 stepeni, a da toga nisu bili ni svjesni. To je koštalo posla koji voli, ali kako kaže, nastaviće gdje je stala kada za to dođe vrijeme.

“Period priprema za odlazak u SAD bio je veoma kratak tako da nisam bila skroz svjesna šta će uslijediti i koliko će se moj život promijeniti nakon 20. decembra 2020. godine. Tek po dolasku u Vašington, u sred pandemije i blokade cijelog grada te suočavanja sa realnošću ukapirala sam da više ništa nije isto. I da nikada više neće biti isto. Često sam mislila o televiziji, o redakciji, o cijelom procesu priprema za SD… posebno mi je falio adrenalin prije ulaska u studio i osjećaj zadovoljstva nakon završetka dnevnika. Ipak, izbor koji sam napravila na neki način ostavio me je u svijetu sporta. Gledanje NBA utakmica uživo te prilika da se upoznam sa američkim sistemom rada stvarali su nostalgiju ali i želju da se, kada to bude bilo izvodljivo, vratim i nastavim gdje sam stala.”

Košarka
Ivana Perović na dodjeli nagrade Udruženja sportskih novinara Crne Gore; Izvor: Privatna arhiva

Kao kruna Ivanine karijere brzo je pristigla i nagrada za najboljeg mladog sportskog novinara, što je dodatno vezalo za taj posao.

“Sigurna sam da je ta godina bila najbolja u mom životu. Nekako se sve poklopilo sa nagradom Udruženja sportskih novinara Crne Gore čemu se zaista nisam nadala i čemu sam se beskrajno obradovala. Kako sam i tada rekla, ta nagrada zapravo je priznanje cijelom timu uz koji sam rasla u sportskoj redakciji TVCG na čelu sa divnim urednikom – Dragišom Dedićem. Posebno mi je drago da sam zavrijedila pažnju i da je priznanje došlo od iskusnih kolega i dobrih ljudi koji su me bezrezervno podržavali od samih početaka.”

Ivanu i Veljka ove sezone očekuje nešto sasvim novo – život i rad u Italiji, ali i to su “slatke muke” života ljudi koji se na bilo koji način bave sportom. Venecija, klub kom Veljko pokušava da pomogne da se domogne velikih evropskih takmičenja, trenutno se bori u košarkaškoj Seriji A, najvišem rangu tog sporta u Italiji, ali i Evrokupu.