Takmičenje u Prvoj crnogorskoj ligi neki je vid “filtera” za mlade košarkaše koji kroz nadmetanje u seniorskom rangu pokušavaju da steknu iskustvo, napreduju i budu spremniji za naredne korake u svojim karijerama.
Jedan od onih koji je rano “zaplivao” u seniorsku košarku je prvotimac Lovćena – Mašan Jovanović.
Mladi reprezentativac Crne Gore imao je od koga da uči igru pod obručima – njegov otac, Petar Jovanović, bivši je igrač cetinjskog tima, a sada šef stručnog štaba.
“S obzirom na to da je moj otac igrao košarku, on je glavni razlog zbog kog sam počeo da treniram. Od kako sam se rodio imao sam loptu u rukama i ljubav za košarkom je vremenom postajala sve veća. Mislim da nema određenog trenutka kad sam odlučio da ću se baviti košarkom, jednostavno sam to znao od samog početka i da ću dati sve od sebe da se to ostvari. Ne mogu zamisliti sebe kako radim nešto drugo” rekao je Jovanović za Meridian sport.
On je svojevremeno bio najmlađi igrač koji je zaigrao u Drugoj ABA ligi. U oktobru 2021. godine, u utakmici Lovćena i Pelistera (108:85), Jovanović je kao 15-godišnjak osjetio čari seniorske košarke.
“Bukvalno kao dijete sam dobio šansu. Sjećam se da smo prije dolaska na utakmicu bili maksimalno spremni i fokusirani i nekako sam već znao da ćemo ostvariti pobjedu. Jedino čemu sam se nadao je da će razlika biti dovoljno velika da bude malo vremena i za mene da uđem, da osjetim kako to izgleda na većem nivou. Taj trenutak je bio ostvarenje mog prvog košarkaškog sna – debi za prvi tim Lovćena. Pored toga što mi se san ostvario nijesam gledao na to kao trenutak u kojem treba da se opustim. Naprotiv, to je bio znak da sam na pravom putu i da treba da radim i treniram još jače i da dokažem da sam dobio šansu s razlogom”, prisjetio se Jovanović.
REGISTRUJTE SE i pratite svoju omiljenu ponudu na jednom mjestu.
Nekoliko sezona unazad Mašan sa klupe prima instrukcije svog oca. Kako kaže, zbog toga ne osjeća pritisak.
“Čak ni u početku nijesam imao pritisak. Znao sam koliko sam dobar i da sam tu s razlogom, nebitno da li mi je trener otac ili ne. Ipak, bilo je situacija u kojima su ljudi pomislili da sam zbog njega tu gdje jesam. Često sam svjesno propuštao razna dešavanja kako bih bio u dvorani trenirao, ali to je uvijek bila moja odluka, a ne njegova. Ljudi su to ponekad pogrešno shvatali i komentarisali da li moram na trening ili zašto ne pitam da preskočim “samo” taj jedan. Rijetko se nerviram van terena, ali ovo je jedna od najvećih stvari koje su mi smetale. Sigurno da mi, to što je on na klupi, znači. Niko ne želi bolje za svoje dijete od roditelja i to mi daje sigurnost da u svakom trenutku znam da on radi što je najbolje za mene i da imam iskren savjet od nekoga. Uvijek je tu da me motiviše i podigne čak i kad mislim da mi ide loše”, naveo je on.

Jovanović je u posljednje vrijeme pronašao ritam. Podigao je nivo igre, a posebno dobro je odigrao u pobjedi protiv Mornara početkom tekuće godine (19 poena, 6/7 za tri).
“Posljednje dvije godine sam imao problema sa kukom i usljed nemogućnosti kontinuiranog i jakog treninga nijesam mogao da pokažem sve što mogu. Poslije nekoliko pogrešnih dijagnoza i vraćanja istog problema sad se nadam da je to prošlost jer konačno znamo u čemu je problem i fokusiran sam na to da ga riješim. Mislim da sam za to vrijeme mnogo izgubio… Duža pauza ovog ljeta, propuštene utakmice prošle i na početku ove sezone, napuštanje priprema U20 reprezentacije… Smatram da ću vremenom samo podizati formu i igrati sve bolje i nastaviti da pružam kvalitetne partije, ali to sve prvo kreće od treninga. Moram da dovedem svoje tijelo nazad u stanje u kojem mogu biti na 100 odsto svojih mogućnosti da bih nastavio da napredujem i igram moju igru. Zadovoljan sam sa tim što sam se vratio na teren, osjećam se samouvjereno i mislim da je odavde jedini put ka gore”, optimista je mladi košarkaš Lovćana.
Cetinjani su ove sezone, uprkos velikim problemima – prije svega kadrovske prirode, na dobrom učinku. Jovanović vjeruje da će, kako se ekipa bude kompletirala, rezultati biti sve bolji.
“S obzirom na skroman budžet i sve probleme koji su nas zadesili mislim da možemo biti zadovoljni dosadašnjim učinkom. Počeli smo odlično, vezali smo šest pobjeda. Trenirali smo odlično, novi momci su se sjajno uklopili u tim i hemija između nas je odlična. Poslije nekoliko problema i povreda došli smo u situaciju da nas na treningu ima samo četiri ili pet što čini sami trening nemogućim, pa se tako odrazilo i na rezultate u nekoliko utakmica. Tri utakmice smo, uprkos svemu, rezultatski kontrolisali. Vodili smo i sa 10 poena razlike, ali zbog nedostatka snage i skraćene rotacije nijesmo uspjeli upisati pobjede koje bi nas odvele u gornji dio tabele. Mnogo nedostaje kapiten Đukanović, tek su se vratili Bogdanović, Adžić i Ratknić… Ponosan sam na sve saigrače jer su igrali i uz povrede i razne bolesti i pokazali karakter i srce… Nadam se da ćemo uskoro biti kompletni i da ćemo ući u ritam sa početka sezone”.

Za nekoliko sezona koliko je član seniorskog tima, Jovanović je osim Prvu crnogorsku ligu, Kup, ABA ligu igrao i Balkansku ligu. Veliki broj košarkaša prošao je kroz cetinjski tim za taj period, a Jovanović je izdvojio jednog bivšeg saigrača od kojeg je mnogo toga naučio.
“Teško je izdvojiti baš jednog saigrača, igrao sam sa puno momaka koji, ne samo da su vrhunski igrači, nego su i prijatelji i dobri ljudi. Ako bih morao da izdvojim baš jednog, to bi bio Elajdža Klarens. Pored toga što je igrao fantastično te sezone, ostao mi je upamćen kao uzor i motivacija. Uvijek je bio tu da mi da savjet. Naučio sam mnogo od njega, ne samo o košarci nego i o životu. I dalje smo u kontaktu i redovno razgovaramo”.
Mladi Jovanović ističe da mu je glavni košarkaški cilj da bude bolji i da uživa u onome što radi.
“Iskreno, nikad nijesam imao neki konkretan cilj. Uživam u ovome što radim, dajem sve od sebe da budem bolji nego što sam bio juče, a vidjećemo za šta će to biti dovoljno. Mislim da su mi se loše stvari i povrede desile s razlogom i da me to samo ojačalo i dodatno motivisalo“, zaključio je Jovanović u razgovoru za Meridian sport.
Inače, košarkaši Lovćena nakon 14 odigranih utakmica u crnogorskom šampionatu zauzimaju šesto mjesto sa osam pobjeda i šest poraza.


