Kadetska reprezentacija Crne Gore ostvarila je prošlog mjeseca podvig na podvizima, plasirala se na Evropsko i Svjetsko prvenstvo.
Gotovo preko noći, dječaci koji su maltene tek počeli da se bave fudbalom, trenirali u školicama, a onda nastupali u najmlađim kategorijama domaćih klubova, otisnuli su se na globalnu scenu.
I za njih će se tek čuti…
Golman Simon Sošić jedan je od njih – pravi mladi “gorostas” među stativama, na terenu je bio vjerni čuvar čete Radovana Kavaje, a van njega – čuvar snova.
Koji su dosanjani.
A da bi bili dosanjani, u njih je moralo da se vjeruje. Optimizam i samopouzdanje – od golmana Budućnosti, pa do svih ostalih – bilo je ono što je najviše krasilo, i i dalje krasi, našu kadetsku reprezentaciju.
“Jesmo li ovo očekivali? Ja, iskreno, jesam. Nije ovo sa neba palo, već nekoliko godina smo na okupu, radimo, treniramo, pomažemo se, ‘ginemo’ jedni za druge. Kao braća smo. Na turniru preliminarne runde kvalifikacija prošle jeseni mi smo pobijedili Italiju, igrali smo neriješeno sa Ukrajinom. Pokazali smo da imamo i kvalitet. Onda je došao turnir elitne runde, jaki rivali kao što su Norveška, Grčka, Švedska, ali mi smo bili svjesni svojih aduta. Imali smo i domaći teren. Zato je naš uspjeh iznenađenje za nekog ko je gledao spolja, a za mene – apsolutno nije”, priča Simon Sošić, talentovani golman Budućnosti.
Euro se bliži, a na jesen je Mundijal.
Koliko god “spremno” dočekao oba plasmana, Sošić priznaje da je još pod utiskom i emocijama.
Evropsko prvenstvo, među osam najboljih na Starom kontinentu, a onda i Svjetsko prvenstvo u Kataru – kako to lijepo zvuči za igrače koji su ne tako davno gurali loptu u lokalnim školicama fudbala.
“Iskreno, mislim da još nismo svjesni ša smo napravili, iako je prošlo već skoro mjesec dana. Tu su i emocije, ne krijem da se osjećamo kao pravi igrači, da smo zakoračili na veliko scenu. Ipak, to nipošto ne znači da sada treba da se opuštamo. Nismo u oblacima. Tek smo na početku, i idemo korak po korak”, ističe Sošić.
Italija, Francuska i Danska, rivali su našeg U17 tima u grupi na Evropskom prvenstvu, koje počinje narednog mjeseca u Estonija.
“Težak žrijeb, ali znali smo da će biti težak, kada igrate Evropsko prvenstvo na kojem učestvuje samo osam selekcija ne može da bude lak. Svjesni smo, ipak, da možemo da pariramo svakoj reprezentaciji. U kvalifikacijama smo već pobijedili Italiju, to valjda nešto znači”.
Potencijal i kvalitet – neophodan je faktor za uspjeh, kako u mlađim kategorijama tako i u seniorskom fudbalu, ali nije dovoljan.
“Atmosfera u timu je naš adut koji nas je izgurao. Fantastično se slažemo, bukvalno smo kao braća, ‘ginemo’ jedni za druge i tako će siguran sam biti i na velikim takmičenjima koja nas čekaju. Ništa se u tom smislu neće promijeniti”.
REGISTRUJTE SE i pratite svoju omiljenu ponudu na jednom mjestu.
Simon Sošić je još kao sedmogodišnjak stao među stative. U fudbalskoj školici Fortuna opisuje datelj sa prvog treninga:
“Trener je pitao ko će na gol – ja sam se javio i tu je počela moja priča”, kaže Sošić, uz osmjeh.
Konstitucijom se potom razvio – i još se razvija – u pravog golmana.
Trenirao je već sa prvim timom Budućnosti, a dan kada će zaigrati za seniorski tim vjerovatno nije daleko.
“Ne mogu da dočekam, to je moj san – da zaigram za prvi tim Budućnosti”.
Njegov drugi san je univerzalan.
“Da jednog dana stanem na gol seniorske reprezentacije Crne Gore. San svakog fudbalera je da predstavlja svoju državu”.
Golmanski uzor mu je, kaže, Manuel Nojer iz Bajerna, iako konstitucijom, i visinom, više podsjeća na Tiba Kurtou iz Reala. Navija, međutim, za treći klub – Mančester junajted.
Golmanski počeci i snovi Simona Sošića ne razlikuju se previše od snova i početaka ostalih dječaka, razlika je što je – sa svojim saigračima iz reprezentacije – brzo zakočario na najveći moguću scenu.
Euro, pa Mundijal – i spreman je da zgrabi priliku za koju se sam izborio.
Pročitajte i ovo: Real prekinuo negativan niz – Vinisijus se izvinjavao navijačima na “Bernabeuu”
