Fudbaler Aron Mekgouan hrabro se borio za gubitkom oca
“Znao sam da će taj dan doći. Kao porodica, pripremali smo se za to mjesecima. Stvari su postale stvarno loše za tatu”, riječi su fudbalera Arona Mekgouana.
U ranim jutarnjim časovima 26. septembra 2023, bek Nortempton Tauna Aron Mekgouan izgubio je 55-godišnjeg oca Džoa nakon duge bolesti.
Kasnije tog dana, Mekgouan je bio na terenu, kao kapiten Koblersa u utakmici protiv Čelsijevog tima do 21 godine u EFL trofeju.
Igranje ubrzo nakon očeve smrti bio je njegov način da se nosi sa tugom i gubitkom.
Registrujte se uz promo kod SPORT, preuzmite bonus i kladite se na najbolju sportsku ponudu klikom OVDJE.
“Ne postoji ispravan ili pogrešan način da se tuguje. Odlučio sam da igram. I veoma mi je drago što sam to uradio,” rekao je Mekgouan za BBC Sport.
Dok se Mekgouanov tim Nortempton priprema da ugosti lokalnog rivala Ketering Taun u prvom kolu FA kupa u subotu, otkriva kako mu je fudbal pomogao da se izbori sa gubitkom svog “najboljeg prijatelja”.
“Tata je putovao iz Liverpula da bi me gledao kako igram širom zemlje,” dodaje 27-godišnjak.
“Čak i kad sam igrao za Hamilton i Kilmanrok, putovao bi u Škotsku da me gleda. Prisustvovao je na više od 200 utakmica, ali u posljednjoj godini života uspio je da dođe samo na jednu.Jednostavno više nije imao energije. Tada sam znao da se sve bliži kraju”, kaže Aron.
U parku u Kirkbiju, blizu Liverpula, nalazi se klupa sa pločom u znak sjećanja na Džoa.
“Uvijek bi se zaustavio na toj klupi da odmori dok je šetao Barnija, porodičnog psa. Na slobodan dan, nalazim utjehu sjedeći tamo sa svojom ćerkom,” dodaje Mekgouan.
Aronova partnerka Čarl rodila je Ameli na početku sezone 2022/23, koja je završila promocijom Nortempton Tauna u Ligu jedan nakon pobjede nad Tranmereom.
Bio je to gorak, ali i sladak dan za ovog defanzivca, koji je sanjao da slavi na stadionu “Prenton Park” zajedno sa svojim ocem.
“Tranmere nije daleko od mjesta gdje je živio, pa kada nije mogao da dođe, znao sam da mu je bilo veoma loše,” kaže Mekgouan, koji dodaje da je zahvalan za dragocjenih nekoliko mjeseci koje je Džo uspio da provede sa Ameli:
“Osmjehuje mi se lice kada pomislim da ste imali to vrijeme. Hvala ti što si mi omogućio da imam te uspomene, tata. To su stvari koje ću zauvijek čuvati,” napisao je Mekgouan u emotivnom postu na društvenim mrežama nedugo nakon očeve smrti.
Mekguanova ljubav prema fudbalu počinje još od malih nogu, kada je sa ocem išao na Liverpulove utakmice, kod kuće i na gostovanjima.
“Mi smo porodica “redsa” i tata me vodio svuda. Imali smo sezonsku kartu za Liverpul zajedno. Nismo mnogo pričali ni o čemu drugom osim o fudbalu”, prisjeća se Aron.
Sa 16 godina, Mekgouan je debitovao za Morekamb u Ligi dva.
Džo je bio na “Glob Areni” da vidi ponosni trenutak svog sina. Bio je i na “Ajbroksu” 4. marta 2020. godine, kada je Mekgouan pomogao Hamiltonu da pobijedi Rendžers sa 1:0 pred 48.000 navijača u škotskoj Premijer ligi.
“Dolazio je na sve moje utakmice. Samo je želio da gleda fudbal,” dodaje Aron.
Dok je bio u Kilmanroku 2021. godine, porodica je dobila strašnu vijest da Džo ima još dvije godine života. Već je imao transplantaciju bubrega i preživio srčani udar.
“Živjeli smo u noćnoj mori. Nije bilo iznenada. Bilo je to nešto što je trajalo dugo.Psihički mi je pomoglo da se pripremim za ono što će se dogoditi, ali bilo je veoma teško gledati nekog koga voliš kako trpi toliko bola,” dodaje Mekgouan.
Oko 1:30 26. septembra 2023, Arona je probudio telefonski poziv.
Zvala je njegova sestra sa vijestima kojih se najviše bojao – njegov tata, najbolji prijatelj i najveći fan je preminuo.
“Bio je tako duhovit lik. Bio je pun života i neko ko je osvjetljavao prostoriju. Bio je vrijedan i staromodan na mnoge načine. Rekao bi mi da nastavim dalje.”
I upravo to je MekGovan uradio.
Kasnije tog dana, igrao je u remiju Nortemptona sa Čelsijevim timom do 21 godine u EFL trofeju.
“Dobro pamtim trenutke iz utakmica, ali ta utakmica mi je kao u magli,” prisjeća se.
“Kada pogledam unazad, ne mogu da vjerujem da sam to uradio, ali znao sam da sam tip osobe koji može da izdrži nešto tako. Prije utakmice, držao sam to za sebe. Mnogi moji saigrači nisu imali pojma šta se događa dok nije prošla utakmica. Moj tata je posljednjih pet mjeseci života proveo u bolnici, pa kada su moji saigrači pričali o odlasku u zoološki vrt ili u park sa djecom na slobodan dan, ja bih sate provodio u bolnici posjećujući tatu”, ističe Aron.
Džo je uvijek u njegovim mislima i zna da bi njegov tata volio da bude u publici za subotnji derbi.
Mekgouan, koji je trenutno van terena zbog povrede tetive, nada se da će, pričajući o svom gubitku, pomoći nekome ko prolazi kroz tugu.
Na pitanje koji savjet bi dao nekome ko tuguje, Aron poručuje:
“Volim da na to gledam ovako: tata mi je dao godine ljubavi, smijeha i uspomena. Znam da sam veoma srećan što sam imao to vrijeme s njim”, zaključio je Aron Mekgouan.
Pročitajte i ovo: Najveći doping skandali u fudbalskoj istoriji
