Mundijal u Kataru se zahuktao! Osminafinala donosi sjajne, dramatične, utakmice, a “kopanje” po istorijatu uvijek donese nesvakidašnje situacije iz rubrike “Vjerovali ili ne”.
Ovoga puta nesvakidašnja situacija nas vodi u 1974. godinu kada je domaćin Mundijala bila Zapadna Njemačka, a pažnju na sebe skrenuli su fudbaleri Zaira!
Zair je osvojio Afrički kup nacija (Afričko fudbalsko prvenstvo) 1968. godine i 1974. godine, a ostvarili su i plasman na ovaj Mundijal.
Za njih je počelo užasno, izgubili su prvi meč protiv Škotske rezultatom 2:0 i dobili su informaciju da neće biti plaćeni zbog ovakvog rezultata. Uslijedila je druga utakmica grupne faze protiv Jugoslavije.
Ovaj meč je ušao u istoriju kao jedna od najdominantnijih pobjeda u istoriji Mundijala. “Plavi” su izjednačili rekord Mađarske koja je 1954. godine pobjedila Južnu Koreju 9:0.
Naredna utakmica je bila protiv Brazila, međutim, dobili su neočekivanu posjetu. Defanzivac Mvepu Ilunga je svjedočio, prije 20 godina, da ih je prije utakmice posjetila prezidencijalna garda i da su dobili nevjerovatne pretnje.
Ako izgube 4:0 od Brazila, niko se neće vratiti kući. Sledila se krv u žilama fudbalera! Uplašeni za svoje porodice u otadžbini, oni su igrali za mnogo više taj dan. Brazilu je bila potrebna pobjeda sa tri gola razlike da bi se kvalifikovali, a Brazil je lako došao do 3:0.
Da bi nesreća bila veća, Brazil je imao slobodan udarac na veoma dobrom mjestu. Očekivalo se da će biti 4:0. Upravo je Ilunga potrčao ka lopti i lansirao je na drugi kraj terena. Zbog ovog poteza je dobio žuti karton. Brazil nije postigao gol, pa je vjerovatno ovim potezom spasao mnogo više od ponosa svojoj ekipi.
Zair je doživio slom tokom devedesetih uslijed destabilizacije istočnih djelova države nakon genocida u Ruandi i rastućeg nasilja. Godine 1996, Loran Kabila, šef milicije Saveza demokratskih snaga za oslobođenje Konga (AFDL), predvodio je pobunu protiv Mobutua. S uspehom pobunjenika, Mobutu je napustio zemlju. Naredne godine, država menja ime u Demokratska Republika Kongo. Mobutu je bio u egzilu u Maroku gdje je i umro nakon četiri mjeseca.
