Poslednjih dana prelaznog roka u Premijer ligi, jedna od atraktivnijih transfer saga, bila je potencijalni trejd igrača između Mančester Junajteda i Čelsija. Oba kluba u svom rosteru imala su nezadovoljne, skupo plaćene fudbalere sa velikim primanjima, pa se otvorila mogućnost da Džejdon Sančo i Rahim Sterling promjene klupske boje. Zamjena igrača karakterističnija je za druge sportove, naročito za najjaču košarkašku ligu NBA, dok u svijetu fudbala nije nepoznanica ali mnogo ređe dolazi do uspješne realizacije.
Da bi trejd u potpunosti uspio neophodno je da se poklopi niz značajnih faktora. Osim klubova koji se moraju usaglasiti oko igrača, koje žele da mjenjaju, krucijalno je i da su igrači voljni da krenu u suprotnom smjeru i usput dogovore lične uslove sa novim poslodavcem. Dešava se i da ekipe uz igrača doplate određenu sumu novca, kako bi zadovoljili prohtjeve druge strane. Mada do realizacije pomenute razmjene nije došlo zbog mnogobrojnih razloga, nije na odmet podsjetiti se nekih od najznačajnijih trampi u istoriji fudbala, koje su za igrače i klubove bile manje ili više uspješne.
PROČITAJTE JOŠ: Saudijska Pro liga – Pravilo o strancima determiniše prelazni rok
Klarens Sedorf (Inter) – Frančesko Koko (Milan) 2002. godina
Nakon dvije godine provedene na Đuzepe Meaci, rukovodstvo Intera je procijenilo da dvostruki osvajač Lige šampiona Klarens Sedorf nije ispunio očekivanja. Pouzdani vezista sa „ neroazurima“ nije osvojio nijedan trofej. Ubrzo dolazi do šokantnog dogovora sa gradskim rivalom i u trejdu za Holanđanina dobijaju italijanskog lijevog beka Frančeska Koka. Tokom pet godina u Interu italijan je odigra svega 26 ligaških mečeva i sa 30 godina je okončao svoju karijeru.
Gledaocima širom Apeninskog poluostrva, ostao je u sjećanju više po učešćima u rijaliti emisijama, nego po svom fudbalskom umjeću. Sedorf je postao legenda Milana osvojivši dvije Lige šampiona i dvije titule prvaka Italije. Sa Đenarom Gatuzom, Masimom Ambrozinijem i Andreom Pirlom, činio jednu od najjačih sredina terena u istoriji fudbala. Holanđanin je i dalje jedini igrač, koji je Ligu šampiona osvojio sa tri (Ajaks, Real Madrid i Milan) različita kluba.
Deko (Porto) – Rikardo Kvarežma (Barselona) 2004. godina
Poslije osvajanja Lige šampiona sa Portom, Deko je postao jedan od najtraženijih igrača na evropskom tržištu. Čelsi i Bajern Minhen su bili uključeni u trku za potpis ali je Barselona imala džokera u rukavu. Osim 15 miliona €, Blaugrana je u trejdu dala i Rikarda Kvarežmu što je bilo dovoljno, da zadovolji apetite Portugalaca. Talenat portugalskog krila tih godina bio je u rangu Kristijana Ronalda, no igrač nikada nije uspio da ostvari svoj potencijal. Ipak „ zmajevima“ je donio tri titule prvaka Portugala, jedan trofej kupa i Svjetsko klupsko prvenstvo.
Deko se brzo uklopio na Nou Kampu, oformivši fantastič trio na sredini terana sa Ćavijem i Andreasom Inijestom. Sa Blaugranom dva puta je podizao pehar prvaka Španije, a okitio se i trofejem u Ligi šampiona. Ovo je jedan od rijetkih trejdova za koji bi se moglo reći da su na osnovu postignutih rezultata, obije strane izašle zadovoljne. Zanimljivo je pomenuti da je Porto 2008. godine Interu prodao Kvarežmu za 18.6 miliona €, a u transfer je bio uključen trejd veziste Pelea koji se vratio u domovinu.
Ešli Kol (Arsenal) – Vilijam Galas (Čelsi) 2006. godina
Žoze Murinjo je 2006. godine svim silama pokušavao da na Stamtford Bridž dovede, reprezentativca engleske iz redova Arsenala Ešli Kola. Situacija se dodatno zakomplikovala, kada su procurele informacije, da je rukovodstvo Čelsija na čelu sa trenerom, pregovaralo sa igračem bez znanja „topdžija“. Klub, Murinjo i Kol su novčano kažnjeni od strane Fudbalske federacije Engleske zbog kršenja strktnih pravila, uz uslovnu kaznu oduzimanja bodovo ukoliko sličan prekršaj ponove u narednom periodu.
Arsenal je u međuvremenu omekšao po pitanju pregovora, kada je za eventualni transfer, ponuđen trejd koji bi uključio prelazak Vilijama Galasa na drugu stranu. „Plavci“ su osim igrača doplatili dodatnih 5 miliona funti i transfer je konačno realizovan. Mada je Galas vremenom stekao status kapitena, za četiri godine provedene na Hajberiju nije osvojio nijedan trofej. Ešli Kol je nastavio uzlaznu putanju, pa se danas svrstava u red najboljih lijevih bekova u istoriji fudbala. Sa Čelsijem je osvojio gomilu trofeja, uključujući i pehar Lige šampiona.
Zlatan Ibrahimović (Inter) – Samuel Eto (Barselona) 2009. godina
Jedan od najznačajnijih trejdova u fudbalskoj istoriji, proizvod je dogovora između Intera i Barselone. Do tada nepogrešivi Pep Gvardiola silno je želio da na čelu svog napada vidi Zlatana Ibrahimovića. Odlučan u namjeri da ga dovede, kao ključni argument da ubjedi Italijane u razmjeni je ponudio do tada nedodirljivog Samuela Etoa. Ni to nije bilo dovljno „neroazurima“, te je Blaugrana uplatila dodatnih 45 miliona € da bi dogovor bio postignut.
Ibrakadabra se na Nou Kampu zadržao svega godinu dana i nikako nije uspio da se uklopi u Gvardiolin sistem. Šveđanin je španskom stručnjaku zamjerao što je kompletnu ekipu podredio interesu Lionela Mesija, a konstantni sukobi su umalo prerasli i u fizički obračun. Ibra je na kraju sezone proslijedjen Milanu i pozajmica je ubrzo prerasla u transfer. Žoze Murinjo je na drugoj strani profitirao od trejda. Maksimalno je iskoristio iskustvo i kvalitet kamerunskog napadača, učinivši ga jednim od ključnih igrača u osvajanju istorijske triplete u sezoni 2009/10.
Henrik Mihtarijan (Mančester Junajted) – Aleksis Sančez (Arsenal) 2018. godina
Mada se nije proslavio prilikom trejda Galas/Kol, Arsen Venger se još jednom upustio u novu razmjenu, koja je rezultirala sličnim ishodom. Mančester Junajted je pokušavao da dovede nezadovoljnog Aleksisa Sančeza, a pregovore je vodio Žoze Murinjo, kome se očigledno dopalo trgovanje putem razmjene i u prošlosti je bio veoma uspješan. Arsenalu je ponuđen Henrik Mihtarijan. „Topdžije“ su na kraju pristale, shvativši da na silu ne mogu zadržati nezadovoljnog igrača i usput je napravljena ozbiljna ušteda na osnovu razlike u platama igrača.
Sančez je postao jedan od najplaćenijih igrača na svijetu ali se „crveni đavoli“ nisu pretjerano usrećili ovim trejdom. Čileanac nikada nije dostigao nivo igara na osnovu kojih je doveden, a negova plata je dugo predstavljala veliko opterećenje klubu. Ni Mihtarijan nije prošao mnogo bolje igrajući za Arsenal, pa su oba igrača napustila klubove nakon godinu i po dana. Oba igrača sa novim timovima nisu osvojila nijedan trofej, te su na kraju priče sve strane ostale nezadovoljne ovim trejdom.
Registrujte se uz promo kod SPORT, preuzmite bonus i kladite se na najbolju sportsku ponudu klikom OVDJE.
