Kada je Pol Pogba krajem avgusta 2023. godine nasumično izabran da bude testiran nakon utakmice izmedju Juventusa i Udinezea niko nije mogao pretpostaviti da će, kako trenutno stvari stoje, ovaj događaj najvjerovatnije dovesti do kraja njegove karijere.
Test je pokazao da je francuski reprezentativac pozitivan na testosteron, hormon koji povećava izdržljivost. Ponovljeno testiranje potvrdilo je rezultate primarnog nalaza, pa je italijansko anti-doping tijelo donijelo odluku o suspenziji. Tokom jučerašnjeg dana odluka o suspenziji je postala pravosnažna, a Pogba je dobio zabranu igranja na četiri godine.
Juventus je već nakon prvobitne kazne pokušao sa sebe da skine odgovornost. Igraču je zabranjen pristup klupskim prostorijama, plata smanjena na zagarantovani minimalac, a sada će bez zakonskih posledica moći jednostrano da raskine ugovor.
Registrujte se uz promo kod SPORT, preuzmite bonus i kladite se na najbolju sportsku ponudu klikom
Opšti utisak je da Pogba u dosadašnjoj karijeri nije dostigao ni dijelić onoga što se na osnovu njegovog potencijala moglo naslutiti, a izgleda da je došlo vrijeme da mu se u tridesetoj godini sumiraju rezultati minulog rada.
Rani radovi
Pol Pogba rodjen je kao treće dijete emigranata iz Gvineje u malom frncuskom gradu Lanji sir Marn. Odgojila ga je samohrana majka koja se razvela od njegovog oca kada je imao tri godine. Njegova starija braća blizanci bavili su se fudbalom pa je i on slijedio njihov primjer i sa šest godina počeo da trenira u akademiji Roasi an Bri. Nakon šest godina seli se u Torsi gdje se zadržao godinu dana. Njegov talenat ubrzo su primijetili ljudi iz Avra i privoljeli ga da se pridruži njihovim mlađim kategorijama.
Pol se brzo izborio za mjesto lidera i kapitena pa je selekciju do 16 godina, predvodio do drugog mjesta u nacionalnom šampionatu. Sjajne igre i vanserijski talenat nisu promakle skautima Mančester Junajteda koji su učinili sve da dodju do njegovog potpisa.
Tada kreću i prve kontraverze koje će ga pretiti tokom čitave karijere. Predsjednik Avra se u ljeto 2009. godine oglasio saopštenjem u kom je optužio Mančester Junajted za „krađu“ igrača koji je pod važećim ugovorom, a koju su realizovali u saradnji sa njegovom porodicom. Slučaj je predat Fifinim istražnim organima koji su pokrenuli istragu.
Mančesterova akademija i debi na Old Trafordu (2009 – 2012)
Fifa je u oktobru donijela presudu u kojoj se navodi da Junajted nije uradio nista pogrešno, Avr nije uložio žalbu već su obavijestili javnost da su postigli džentlmenski dogovor sa englezima čiji su detalji ostali sakriveni. Pogba je potpisao trogodišnji ugovor i mogao da se posveti daljem razvoju na „Teatru snova“. Priključen je izuzetno talentovanoj generaciji sa kojom je ostvario zapažene rezultate, a često je nastupao i za rezervni tim.
Početkom sezone 2011/2012 dobija šansu da debituje u meču Liga kupa Engleske protiv Lidsa u kom je ostavio solidan utisak pa slavni trener nastavlja da mu pruža priliku da igra i napreduje. Ser Aleks Ferguson vidio je u Pogbi legitimnog naslednika njegovog imenjaka Skolsa ali tako nije mislio menadžer Mino Rajola.
On nije želio da nastavi saradnju sa Mančester Junajtedom i za debelu proviziju kao slobodnog igrača, sa svega tri odigrane utakmice u seniorskoj konkurenciji odvodi Pola u Juventus.
Uspon u Juventusu do fudbalera svijetske klase (2012 – 2016)
Vrijeme je pokazalo da je Rajola povukao dobar potez za svog klijenta i dalji razvoj njegove karijere. Pol Pogba se savršeno uklopio u sistem trenera Antonija Kontea i već 2013. godine dobija nagradu „zlatni dječak“ koja se dodjeljuje najboljem mladom igraču Evrope. Izgradio je savršeno partnerstvo na sredini terena sa Andreom Pirlom i Arturom Vidalom koje je dodatno unaprijedjeno pod dirigentskom palicom Masimilijana Alegrija.
Tokom igranja za Juventus u Italiji dobija nadimak „hobotnica Pol“ zbog dugačkih nogu kojima je s lakoćom kontrolisao loptu i čuvao posjed. Njegovi koraci i noge bili su moćni kao kraci hobotnice. Posebno bitno bilo je Pirlovo tutorstvo za koga je kasnije govorio da je bio njegov uzor. Pirlo je bio veznjak sa velikim iskustvom, a on zvijezda u usponu i trudio se da pokupi od njega što je više moguće. Bio je oduševljen njegovom sposobnošću da pronađe igrača, podijeli pas, vizijom i smirenošću kada je u posjedu lopte.
Torino je postao njegova komforna zona, pa je za četri godine provedene u Juventusu osvojio isto toliko titula, a riznici trofeja pridodao je i dva pehara namijenjena osvajaču kupa Italije. Izrastao je u jednog od najboljih veznih igrača na planeti i došlo je vrijeme da napravi novi iskorak u karijeri.
Povratak izgubljenog sina na Teatar snova (2016 – 2022)
Potvrdu kvaliteta dobio je pozivom Žozea Murinja da se vrati u Mančester Junajted u rekordnom transveru „crvenih djavola“ vrijednom 105 miliona eura. Blagoslov za kupovinu dao je i Ser Aleks Ferguson koji nikada nije ni dovodio u pitanje njegove igračke kvalitete, a „izdaju“ krajem prvog mandatu mu je izgleda u medjuvremenu oprostio.
Povratak je donio željeni efekat u marketinškom dijelu dok na ternu Pol Pogba najčešće nije ličio na sebe. Često je trpio kritike zbog nediscipline u igri ali je bilo i trenutaka kada je znao i da zablista. Opšti utisak popravilo je osvajanje UEFA Lige Evrope kom je dao značajan doprinos.
Tokom drugog mandata često nije bio fokusiran na dešavanja na terenu i mnogo više je pridavao značaja ličnoj promociji. Loši rezultati su doveli do toga da je na kraju „zaratio“ sa Murinjom i bio jedan od nekoliko glavnih pokretača tihe pobune unutar svlačionice. Dolazak Ole Gunar Solšera za njega nije donio ništa novo. Ni on kao ni njegov prethodnik nisu uspjeli da mu pronadju adekvatnu poziciju na sredini terena niti komplementarne saigrače.
Utjehu je pronašao u dresu reprezentacije Francuske sa kojom je 2018. godine osvojio Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Na tom turniru bio je prilično dominantan. Samouvjereno je dirigovao igrom kompletnog veznog reda, nedisciplinu zbog koje je bio na meti kritika sveo na minimum, a individualni kvalitet podredio kolektivnom uspjehu, često odrađujući prljavi dio posla, čuvajući leđa saigračima što mu ranije nije bilo svojstveno.
Za šest godina na Old Trafordu pored jednog evropskog osvojio je još jedan pehar Liga kupa Engleske i uknjižio par individualnih rekorda. Prilično mršav bilans uz iznevjerena velika očekivanja, prouzrokovali su ponovni odlazak u Juventus, po isteku ugovora još jednom bez obeštećenja.
Opet u komfornoj zoni ? (2022 – 2024.)
Očekivanja su bila da će Pol Pogba povratkom u Juventus vratiti stari sjaj. Najčešće se u životu, pa ni u karijeri, ne dešava onako kako je planirano. Odmah po dolasku doživio je tešku povredu meniskusa koja ga je na duže vrijeme odvojila od terena i zbog koje je propustio Svjetsko prvenstvo u Kataru. Nakon oporavka sukobi sa Alegrijem pa opet povreda ovog puta mišića. Mukotrpan oporavak, a zatim i aktuelna suspenzija.
Tužan je podatak da je za prethodne dvije godine sakupio samo osam mečeva u crno-bijelom dresu, a kuriozitet da je izabran za doping testiranje na utakmici u kojoj nije ni ulazio u igru.
Tokom jučerašnjeg dana Pol Pogba je rekao da će na rešenju o suspenziji uložiti žalbu sportskom sudu u Lozani i da nikada nije svjesno pokušao da izigra pravila. Ukoliko presuda bude konačna fudbalski svijet ostaće siromašniji za jednog istinskog virtuoza ove igre.
Uprkos učestalim povredama, realno je bilo očekivati da je imao još par dobrih sezona u svojim nogama. Za igrača koji je podigao „zlatnu boginju“ teško se može reći da nije imao uspješnu karijeru. Slučaj Pola Pogbe ipak je jedinstven jer u odnosu na fizičke predispozicije, potencijal i talenat koji je posjedovao, mogao je i morao mnogo više. Rijetko ko je znao tako da „ nagazi“ loptu i kad je teško, sakrije je i sačuva u svom posjedu pod naletom protivničkih igrača. Tim kvalitetom i rješenjima u datom trenutku znao je da podsjeti na legendarnog Zidana.
Nažalost Pol Pogba nije uvijek bio fokusiran samo na fudbal. Pažnju su mu odvlačile društvene mreže, markentinške kampanje, ekscentrične frizure i specifične proslave golova. Doprinos su dali i treniri koji često nisu umjeli da iskoriste „superiorno oružje“ koje su imali u svom arsenalu. Igrač njegovog kalibra morao je u svojoj vitrini individualnih pehara imati barem jednu „Zlatnu loptu“.
Poraznije od neostvarenog potencijala djeluje činjenica da svako osnovano može posumnjati u regularnost prethodnih uspjeha, zbog afere sa zloupotrebom doping sredstava koja će evidentno okončati njegovu karijeru.
