Bilo je to doba najveće fudbalske euforije.
Crna Gora, tada među 20 najboljih reprezentacija svijeta na FIFA listi, spremala za svoj prvi baraž za veliko takmičenje – za dvije utakmice sa Češkom, spremala se da postane najmanja i najmlađa država ikada koja će zaigrati na nekom velikom takmičenju.
U kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, tim koji je do pred sami kraj ciklusa predvodio Zlatko Kranjčar bio je najveće otkrovenje i senzacija – nakon tri vezane pobjede na startu dugo je predvodio trku ispred moćne Engleske, da bi na kraju završio drugi legendarnim remijem protiv Gordog Albiona u Podgorici (2:2).
Branko Brnović je već preuzeo “mašineriju” u punom pogonu kada je trebalo završiti misiju.
Grozničavo iščekivanje žrijeba baraža i sreća koja nam je, barem smo mislili tako, bila naklonjena – u konkurenciji Portugala, Hrvatske i Republike Irske kuglice su “sokolima” dodijelile Češku.
Datum, istorijski, sa “jedinicima” – 11.11.2011. godine, za kada je bio zakazan prvi meč u Pragu, kao da je simbolično trebao da donese Crnoj Gori prvi plasman na Evropsko prvenstvo.
Registrujte se uz promo kod SPORT, preuzmite bonus i kladite se na najbolju sportsku ponudu klikom OVDJE.
O euforiji koja je tih dana tresla fudbalski dio najmlađe članice Uefe pričaće se još dugo, pitanje je zapravo da li će se ikada i ponovoti. Ostaje zapisano da je to bilo najbrojnije navijačko gostovanje crnogorske reprezentacije, skoro tri hiljade navijača – što iz Crne Gore, što iz dijaspore – stiglo je u Zlatni grad da bodri Mirka Vučinića, Stevana Jovetića i drugove.
“Crnogorski desant na Prag”, pisali su mediji.
I fešta je bila, na ulicama, u pabovima, zapravo svuda – osim na terenu.
Kada je bilo najvažnije, tim Branka Brnovića odigrao je možda i najslabiji meč u cijelom ciklusu, kao da je bio impresioniran – momentom, važnošću, istorijskim datumom, ogromnom šansom koja se ukazala…
Česi su slavili sa 2:0 golovima Vaclava Pilarža u 63. minutu i Tomaša Sivoka u sudijskoj nadoknadi vremena – ostvarili su prednost koji, ispostavilo se, Crna Gora nije mogla da nadoknadi, uprkos mnogo boljoj igri i velikom broju propuštenih šansi u revanšu (0:1, još jedna pobjeda Češke).
Velika zima koja je te večeri okovala Prag nije “zaledila” grla i dlanove crnogorskih navijača, čija pjesma nije stala, čak ni nakon posljednjeg sudijskog zvižduka.
Bila je to, uprkos porazu, praška noć za sva vremena.
Pročitajte i ovo: Prosinečki: Nećemo plakati za onima koje nema, već ćemo…