Peđini dani igračke slave: Može i sa centra, lijevom, desnom...

Legendarni crnogorski fudbaler Peđa Mijatović bio je 90-ih godina prošlog vijeka jedna od najvećih zvijezdi evropskog fudbala.

Iz Partizana je 1993. godine prešao u Valensiju, za koju je za tri sezone na 128 utakmica postigao 68 golova, postao suprestar, ljubimac navijača…

“Period u Valensiji je bio najbolji u mojoj karijeri, tamo sam postao i igrač i čovjek”, pričao je puno godina kasnije.

Nije bilo lako u početku, iako se u Partizanu nadavao golova, prije toga je sa omladinskom reprezentacijom Jugoslavije postao svjetski prvak, postao i seniorski reprezentativac, na “Mestalji” ga je, tadašnjem stadionu “Luis Kazanova”, dočekalo novinarsko pitanje:

“Na kojoj igraš poziciji”.

Iznenađeni, tada 24-godišnji supertalentovani napadač brzo je pokazao Špancima šta je njegova “pozicija”, i šta zna najbolje da radi – postiže golove.

Počeo je nemilosrdno da trese mreže, već prve sezone je izabran za najboljeg stranca Primere, svaki njegov gol, njegov potez, pa i najobičnije dodavanje, prijem lopte, odisali su klasom i elegancijom.

Registrujte se uz promo kod SPORT, preuzmite bonus i kladite se na najbolju sportsku ponudu klikom OVDJE.

Mijatović je davao golove na “hiljadu” načina, a ostalo je upamćeno da je dva puta u dresu Valensije, u kratkom vremenskom intervalu, pogađao i sa centra – lijevom, pa desnom nogom!

U Kup utakmici protiv Albasetea, iako prirodni dešnjak, lijevom nogom je sa više od 40 metara prebacio protivničkog golmana, da bi nedugo zatim, maja 1995, u prvenstvenoj utakmici protiv Atletik Bilbaoa, na prepunoj “Mestalji”, desnom nogom pogodio tačno sa linije centra terena!

“Bio sam u takvoj formi, da sam na terenu imao osjećaj da u svakom momentu mogu da postignem gol”.

Eto takva je klasa bio Peđa Mijatović, koji se januara 1996. od ljubimca pretvorio u “izdajnika” navijača Valensije, samo zato što je želio da napravi korak više.

Korak više, među zvijezde – prešao je u Real Madrid.

“Valensija je htjela da mi da novi ugovor, ali ja sam odlučio da potpišem predugovor sa Realom. Klub se strašno naljutio na mene, a i navijači. Ali ja sam bio taj koji je donosio odluke i želio sam da idem. Klauzula je bila oko 1,500.000 pezosa, što je tada u Španiji bio rekord. Ljudi su to doživjeli kao izdaju”, pričao je Mijatović svojeveremeno,za “Marku”:

“Ti navijači su me jako voljeli, ali nikada nakon toga nismo mogli da popravimo odnos. Ali, ljudi moraju da znaju da sam ja tamo bio tri godine, igrali smo finale Kupa i bili drugi u prvenstvu. Otišao sam zbog trofeja, a to sam mogao da osvojim u Realu”.

Dvije godine nakon dolaska u Madrid Mijatović je dao jedan od najvažnijih golova u istoriji najvećeg svjetskog kluba – za pobjedu protiv Juventusa u amsterdamskom finalu Lige šampiona i trofej koji su “kraljevi” čekali 32 godine.

Malo prije toga, u izboru za Zlatnu loptu “Frans fudbala”, Mijatović je izabran za drugog najboljeg fudbalera na svijetu, iza brazilskog Ronalda.

Pročitajte i ovo: Vukotić zadovoljan radom sa novim trenerom: Utisak ne može biti bolji