Zdravko Radić - jedan od članova vaterpolo elite Crne Gore!

Još jedan ponedeljak poslužiće da se prisjetimo našeg vaterpoliste koji se u svojoj karijeri okitio mnogim medaljama – od one u Malagi sa reprezentacijom Crne Gore, pa do one u Evroligi sa Primorcem.

Danas se podsjećamo ko je bio Zdravko Radić, crnogorski vaterpolo golman koji je bio dio jedne od najboljih reprezentacija naše zemlje.

PRIMORAC SA RADIĆEM NA VRHU EVROPE

Radić je, kao i mnogi naši vaterpolist, rođen na crnogorskom primorju, tačnije u Kotoru, 1979. godine, a karijeru je započeo u Primorcu, u kom je proveo i svoje najbolje igračke godine.

Krajem 90-ih i početkom 2000-ih ovaj klub je nosio epitet vječitog trećeplasiranog – uvijek jaki, nikako najjači – pa se, sve do osamostaljenja Crne Gore, nije naosvajao titula.

Jedini trofej u pomenutom periodu bio je Kup SR Jugoslavije, u sezoni 2002/03.

Nisu ni narednih godina u Primorcu cvjetale ruže jer su uvijek bili su sjenci Jadrana, ali iako su mnogi igrači dolazili i odlazili, Radić je bio taj koji je uvijek ostajao i uprkos svim problemima koji su uticali na cijeli sport u Crnoj Gori i Srbiji, on je uspio da se izbori za zvanje jednog od najboljih čuvara mreže na našim prostorima.

U prvoj sezoni crnogorske lige neočekivano se dogodio preokret na vrhu i Primorac je sasvim neočekivano stigao do titule, a isti uspjeh postigao je i godinu dana kasnije, sve sa Radićem na golu.

Tada je počelo i stvaranje ekipe koja će se boriti u Evropi, a Zdravko je uvijek bio prva opcija za čuvara mreže.

Već u prvoj sezoni u Evropi Radić je bio briljantan na golu, a Primorac je u finalu savladao čuveni Pro Reko i osvojio titulu Evrolige.

Naredne sezone Jadran se pojačao, pa je Primorac samo tonuo, ali su, za utjehu, osvojili Superkup Evrope, još jedna titula uz ime Zdravka Radića.

Finansije u Primorcu nisu mogle da ispoštuju ono što je Radiću, kao jednom od najbolji golmana u Evropi, bilo potrebno, pa je prvi put od kada je ušao u bazen napustio Crnu Goru i otišao u Rijeku.

Ono što su iz tog kluba od njega očekivali, nije im se ispunilo, pa je Radić 2012. godine prešao u Radnički, u kom je proveo tri godine i igrao sa asovima poput Vanje Udovičića, Borisa Zlokovića, Filipa Filipovića i ostalih.

Već prve sezone osvojili su prvi trofej – LEN Kup Evrope.

U narednoj sezoni, Radnički je stigao do finala na četiri fronta – u prvenstvu i Kupu Srbije, Ligi Šampiona i Superkupu Evrope – i sva četiri je izgubio.

Radić je bio konstantan u većem dijelu godine, ali će se pamtiti i po nestvarnom golu koji je primio u završnici Kupa Srbije, protiv Crvene zvezde, kada je, pri neriješenom rezultatu, dopustio da ga zavara šut kolege Šefika sa drugog kraja plivališta.

Posljednje sezone u tom klubu osvojio je Kup Srbije, ali kako je klub bio u problemu on je morao potražiti novu sredinu, i pridružio se Laciju.

Skromne su bile njegove partije u tom klubu, baš zbog toga što je igrački kadar bio skroman, ali tada je i njegovoj karijeri došao kraj.

BLISTAVA REPREZENTATIVNA KARIJERA

Radić je, kao i svi vaterpolisti tada prvo igrao za reprezentaciju Jugoslavije, a u juniorskom dobu osvojio je zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu, a 1999. u Kuvajtu bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu.

Radić je za seniorski tim debitovao na Evropskom prvenstvu 1999. godine u Firenci, ali je Jugoslavija zauzela tek sedmo mjesto, što je bilo daleko od očekivanog.

Uslijedile su promjene u reprezentaciji u kojoj tada nije bilo mjesta za Radića, makar ne dok selektor nije postao Petar Porobić 2005. godine, kada su osvojili Svjetsko prvenstvo 2005, Svjetsku ligu 2005. i Svjetski kup 2006.

Godinu dana kasnije, svi vaterpolisti tog vremena morali su da odluče žele li da igraju za Srbiju ili Crnu Goru, koje su se tada razdvojile, a Radić je izabrao crvenu kapicu sa žutim orlom.

Crna Gora je tada krenula od nule, ali je imala izvrne igrače, među kojima je bio i Radić, pa su i želje bile velike.

“Ajkule” su osvojile zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu 2008. godine, a Radić je zbog lošije forme mjesto među stativama prepustio Milošu Šćepanoviću.

Navijači su “ajkule” dočekali prvo na aerodromu u Podgorici, slavlje je zvanično bilo organizovano u centru grada, a prisustovalo je nebrojeno mnogo ljubitelja tog sporta.

Mjesec dana kasnije, osvojeno je četvrto mjesto na Olimpijskim igrama u Pekingu.

U 2009. je osvojena Svjetska liga, i to na domaćem terenu, ali je na Svjetskom prvenstvu u Rimu osvojeno je tek deveto mjesto, što je navelo stručni štab na izmjene.

REGISTRUJTE SE i pratite svoju omiljenu ponudu na jednom mjestu.

Kada se 2010. godine reprezentaciji Crne Gore priključio Denis Šefik, smjene na golu dovele su do nesigurnosti golmana, ali i toga da su Radić i Šćepanović propuštali mnogo važnih utakmica, pa je i reprezentacija naglo doživjela krah.

Radić je propustio Svjetsko prvenstvo 2011. i Olimpijske igre 2012. godine, a u međuvremenu je osvojio srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu.

Nakon povlačenja Šefika, gol naše reprezentacije opet je branio čuveni dvojac Radić — Šćepanović. Na Svjetskom prvenstvu 2013. osvojena je srebrna, u Svjetskoj ligi 2014. bronzana medalja, a na Evropskom prvenstvu 2014. četvrto mjesto.

U sjećanju crnogorskih navijača ostala je čuvena polufinalna utakmica, između Crne Gore i Srbije, kada su “ajkule” prokockale četiri gola prednosti (8:4) i izgubile utakmicu, time i priliku da se domognu završnice.

Ne tako sjajna forma u 2015. ostavila ga je van spiska putnika na Svjetsko prvenstvo u Kazanju, ali se u prvi tim vratio koji mjesec kasnije, dolaskom Vladimira Gojkovića koji mu je bio saigrač dugi niz godina u reprezentaciji, na mjesto selektora.

No, dolaskom mlađih i svježijih mladića u crnogorski vaterpolo, Radić je rado prepustio svoje mjesto, ali će ostati upamćen kao golman koji je bio dio prve crnogorske vaterpolo reprezentacije, ali i one najuspješnije.