Petar Popović - Veliki borac na terenu, koji je osvojio srca svih navijača Budućnosti

Petar Popović, bek podgoričkog kluba Budućnost VOLI, rođen je na Cetinju 13. septembra 1996. godine.

Kao i većina dječaka iz crnogorske prijestonice mogao je da bira, košarka ili rukomet (može i fudbal, ali u ova dva sporta je Lovćen imao sjajne sezone u prvim ligama). Pop se odlučio za košarku, povučen igračem kojeg je kao klinac najviše volio, Kobijem Brajantom.

U mlađim kategorijama Lovćena, vidjelo se da se radi o momku koji ima nevjerovatan talenat, pa nije dugo vremena proveo sa svojim vršnjacima.

Prvom timu Lovćena je priključen već sa 15 godina, kada je debitovao za “orlove” u sezoni 2011-2012.

Brzo je uslijedio i poziv u mladu selekciju reprezentacije Crne Gore. Na evropskom U18 prvenstvu B divizije, u Makedoniji, naša reprezentacija je osvojila prvo mjesto pobjedivši u finalu Poljsku. Popović je bio jedan od nosioca te ekipe.

Uoči početka sezone 2014/15. Lovćen je upao u tešku finainsijsku krizu. Tim je napustio i trener, i igračka legenda Lovćena, Dragan Radović, kao i dosta igrača koji su bili nosioci.

Petru je stigao tada poziv iz Grčke, tačnije ekipe Nea Kifisije.

Tako je Popović samo mjesec dana prije svog 18. rođendana, otišao u tim koji je igrao prvu grčku ligu.

Nea Kifisija je tim iz istoimenog kvarta u Atini (predgrađe sjevernog djela grada), poznatog kao mjesto u kojem žive boljestojeći stanvnici glavnog grada Grčke.

U tom trenutku ga je već uveliko vodio Ilias Papateodoru (sadašnji trener AEK-a sa kojim je osvojio prošle sezone grčki kup).

Pop se međutim nije najbolje snašao u Grčkoj. Prevashodno je roster bio krcat iskusnim grčkim košarkašima, a sa druge strane ni tim nije previše pažnje posvećivao razvoju mladih igrača. Pogotovo stranca.

Jedna od interesantnijih stvari iz tog perioda je što mu je kratko vrijeme bio saigrač Patrik Juing Jr., sin legendarnog NBA centra, i košarkaša Njujork Niksa Patrika Juinga.

Petar ostaje u grčkoj nešto manje od dvije godine. Nakon jedne utkamice protiv Olimpijakosa, u kojoj je bio starter, uslijedio je poziv od Miška Ražntovića i Dejana Milojevića, koji su željeli da ga angažuju u ekipi Mege.

Popović ostaje u Megi do kraja te sezone 2015/16. i tu pruža sjajne partije. U prosjeku bilježi preko 10 poena i dvije ukradene po utakmici (što će kasnije i da ga profiliše kao odličnog defanzivca).

Odazvao se pozivu U20 reprezentacije, koja je to ljeto u Grčkoj osvojila B diviziju sa svim pobjedama. Selektor A tima, Bogdan Tanjević je Popovića zvao da se nakon toga takmičenja priključi prvom timu reprezentacije na pripremama na Zlatiboru.

Tokom tog perioda, uslijedio je poziv Vlada Šćepanovića koji je preuzeo ekipu KK Budućnost Volija, i od tada je Popović član “plavo-bijelih”.

Zajedno sa Nikolom Ivanovićem, Suadom Šehovićem, Danilom Nikolićem, Zoranom Nikolićem čini nukleus tima svih ovih godina.

Budućnost kao tim, u tom segmentu ima politiku držanja jezgra domaćih košarkaša, što daje benefite i reperezentaciji Crne Gore.

Sa druge strane česte smjene trenera u tom periodu, ostavile su trag i posljedice na razvoj mladih igrača.

Petar je u tom periodu sjajne partije pružao pod trenerskom palicom Aleksandra Džikića.

U sezoni kada je ekipa osvojila ABA ligu i napravila najveći klupski uspjeh, svi navijači Budućnosti se i dan danas vraćaju na majstoricu utakmice sa Cedevitom.

Nakon tijesne pobjede u prvom meču, u “Morači”, te poraza u Zagrebu u majstorici se odlučivalo koja će ekipa da ide na megdan Crvenoj zvezdi u finalu.

Cedeivta je bolje otvorila meč, imala i prednost koja je u jednom trenutku bila čak i dvocifrena, ali onda je na scenu stupio Popović.

Fenomenalna odbrana nad Vili Čerijem, a onda i učinak u napadu gdje je sa 14 poena (od toga 12 u posljendnjoj četvrtini) preokrenuo rezultat, u na kraju ubjedljivu pobjedu 72:57 sa kojom su “plavo-bijeli” osigurali finale, a kasnije i titulu.

Pop je svih ovih godina u Budućnosti izgradio sebe kao košarkaša kojeg bi svako poželio u timu. Odbrana, često i u visokom presingu, gdje protivniku bukvalno ne da da diše, do napada, gdje igra prije svega rezonski, sa solidinim šutem spolja.

Prije svega postao je neko koga navijači Budućnosti vole, jer prepoznaju trud i veliko zalaganje, kao i ostavljanje srca na terenu.

Uveliko je i redovan član okupljanja nacionalnog tima, sa kojim je osigurao najveći uspjeh crnogorske nacionalne košarke, i sporta uopšte, a to je odlazak na Mundobasket u Kini 2019. godine.

Uz svu ovu priču važno je napomenuti da je riječ o momku koji ima tek 24 godine, i da su najbolje košarkaške godine pred njim. Sa ekipom Budućnosti ima ugovor do 2022. godine.