Prije tačno petnaest godina održana je vjerovatno i najuzbudljivija plivačka trka na Olimpijskim igrama. Srbin Milorad Čavić i Amerikanac Majkl Felps borili su se za zlato u finalu 100 metara delfin stilom, a semafor je na čuđenje svih pokazao da je Felps dotakao zid prije Čavića.
Nakon toga oglasila se “Omega“, firma koje mjerila zvanično vrijeme plivača sa objašnjenjem „da je Čavić ranije dotakao zid, ali da njegov dodir nije bio dovoljno jak da aktivira senzor i da je zato slavio Felps.“
Iako je zvanični rezultat da je Čavić drugi ostao netaknut, preko 50 hiljada njegovih zemljaka dočekalo ga je u Beogradu kako bi ga pozdravili što je ušlo u istoriju kao jedini put kada je jedan plivač bio tako dočekan nakon medalje.
Međutim, 15 godina kasnije, jedan od najvećih sportista koga je Srbija ikada imala, višestruki šampion Evrope i svijeta, planetarni i kontinetalni rekorder oglasio se objavom, koja je sve samo ne slavljenička.
„Godina prođe, dan nikad. Bio je u Laušević u pravu kada je rekao da je Srbija „zemlja gdje se u svemu kasni. Samo se umire prije vremena.“ napisao je on na početku objave, a onda podijelio glavni problem: „Fun fact: da li znate da sam zahvaljujući plivačkom savezu ostao bez dvije nagrade iz 2008. godine i da se još malo pet godina peglam sa istim savezom za svoje Nacionalno Sportsko Priznanje? Vidimo se na Sudu u novembru, PSS. #Obraz kao đon“.
On je srpskim medijima rekao da u novembru dolazi u Srbiju na ročište koje ima sa Plivačkim savezom Srbije kako bi uzeo ono što mu pripada.
Najuspješniju godinu u svojoj karijeri završio je sa zlatom na 100 i srebrom na 50 metara delfin stilom na Evropskom šampionatu u Rijeci.
Čavić je inače rođen u Americi, gdje i danas živi i radi trenerski posao, ali je od početka svoje plivačke karijere nastupao pod zastavom Srbije.
Bio je vlasnik evropskog rekorda na 100 metara delfin stilom (49,95), punih 12 godina, dok ga na Olimpijskim igrama u Tokiju nije popravio Mađar Kristof Milak (49,68). I danas je vlasnik nacionalnih rekorda Srbije na 50 i 100 metara delfin.
Plivačku karijeru završio je na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine kada je osvojio četvrto mjesto koje je došlo kao melem a ranu nakon što je njegov povratak u bazen bio upitan zbog teške operacije leđa koju je imao.
„To je možda moja najveća pobjeda.” govorio je Čavić.
Po završetku karijere ostao je u Srbiju gdje je pokušao da sprovede projekat plivačke akademije koji nije bio uspješan, pa se vratio u Ameriku gdje i danas radi kao plivački trener u Vašingtonu.
Jedan od najboljih sportista iz Srbije i definitivno najbolji plivač sa ovih prostora svoju sudbinu u srpskom sportu saznaće u novembru, a do tada ostaje da se pitamo da li će nepravda koju je doživio ikada biti ispravljena…



Pedja
Strasno da mu se to desava, ali me nista ne iznenadjuje u ovom vremenu.