U podnožju Karpata se tek sprema za fudbalski vrhunac

Crnogorski reprezentativac Risto Radunović odavno se profilisao kao jedan od najboljih lijevih bekova rumunskog šampionata.

Stranac sa najvećim brojem nastupa u tamošnjoj ligi je još 2017. godine obukao dres Astre Đurđu, da bi se 2021. preselio u redove Steaue iz Bukurešta, prvog istočnoevropskog šampiona Starog kontinenta (1986), kluba koji zbog spora s vojskom već sedam godina nosi ime FCSB.

Vrhunac dosadašnje fudbalske avanture u Rumuniji nekadašnji bek Budućnosti imao je prošlog ljeta, kada je osvojio titulu prvaka, na nekim utakmicama i kao kapiten legendarnog kluba.

Ipak, sudeći po tome kako “crveno-plavi” igraju ove jeseni u Ligi Evrope, gdje su nakon pet utakmica osvojili 10 bodova i nalaze se blizu plasmana u nokaut fazu, sve su prilike Radunović svoj fudbalski vrhunac podnožju Karpata – još nije dostigao.

“Velika je čast i obaveza nositi dres Steaue i predstavljati je u Evropi.
Takođe, za tim koji je najvoljeniji u Rumuniji osvajanje titule je velika stvar, kako za sami klub tako i za navijače. Svake godine su ambicije iste i izazovno je ići u svaku utakmicu na pobjedu. Bili smo ljetos blizu ulaska u Ligu šampiona, ali izgleda da još nismo bili zreli za samu elitu. Zato vjerujem da će osvajanje titule ove sezone donijeti i ulazak u Ligu šampiona, takmičenja u kojem Steaua istorijski i pripada”, kaže Radunović u intervju za Meridiansport.

Registrujte se uz promo kod SPORT, preuzmite bonus i kladite se na najbolju sportsku ponudu klikom OVDJE.

Na tabeli Lige Evrope – jednako glomaznoj kao Lige šampiona – Steuaua je nakon pet kola ispred Mančester junajteda, Rome, Porta, Bešiktaša… a bodovno izjednačena sa Totenhemom, Ajaksom, Glazgov Rendžersom.

Još su tri kola do kraja, FCSB gostuje Hofenhajmu i Vešovićevom i Jankovićevom Karanagu, a na kraju dočekuje slavni Mančester junajted.

Još jedna pobjeda, ili još neki bod, mogli bi da budu dovoljni za plasman dalje…

“Novi sistem takmičenja je zanimljiv i uzbudljiv, sve je otvoreno i ništa se ne zna dok se ne završi posljednja utakmica. Za sada stojimo dobro sa 10 bodova iz pet mečeva i mogu da kažem da smo prijatno iznanađenje Lige Evrope. Raduje me to, ali osjećam da možemo da nastavimo u ovom ritmu i da će ova godina biti dobra za nas”, ističe Radunović.

Snagu volje, karaktera, ali i kvaliteta rumunski šampion pokazao je prošlog četvrka, kada je na svojoj, velelepnoj Areni Nationale u Bukureštu sačuvao bod protiv Olimpijakosa (0:0) iako je dobar dio meča igrao sa igračem manje.

Radunović je svih 90 minuta neumorno špartao duž lijeve aut-linije.

“To je sve dokaz da radimo dobro i da možemo da igramo sa velikim timovima. Naravno, uz navijače, koji su naša dodatna motivacija i inspiracija”.

Sjajne evropske igre imaju i svoju cijenu, doduše ne preveliku – FCSB je tek sedmi u prvenstvu Rumunije, ali u velikoj gužvi ima samo četiri boda manje od vodećeg Kluža.

“U prvenstvu nismo najbolje startovali zbog Evrope, ali smo blizu prvog mjesta i želimo sto prije da dođemo do vrha. Siguran sam da će biti teško, ali isto tako vjerujem da imamo najjači tim i da ćemo završiti na prvom mjestu”.

Radunović je već sedam godina u Rumuniji, praktično je domaći igrač. Već četiri godine, takođe, uživa u životu “Malog Pariza”, ili “Pariza Istoka”, kako mnogo zovu glavni grad Rumunije Bukurešt.

“Dugo sam već ovamo i navikao sam se na život. Ljudi žive za fudbal i dosta ga prate. Grad je veoma lijep i siguran, što je jako bitno. Jedina mana, ili loša strana jesu velike gužve u saobraćaju, ali tako je manje-više u svakom gradu”.

Radunović jedva čeka mart i naredno okupljanje crnogorske reprezentacije. Kao već jedan od starisjedilaca, momak koji je odigrao 39 mečeva za A tim, vjeruje da dolazi bolji period, a najava za to je i pobjeda protiv Turske na oproštaju od B Lige nacija.

“Serija poraza nije bila realna slika gledajući naše igre. Protiv Turske je zato stigla veoma bitna pobjeda i sigurno da smo je zaslužili i prije tog posljednjeg kola. Vjeujem da će taj meč biti samo početak neke nove ljepše serije rezultata”.

Pročitajte i ovo: Adžić je u Italiji, Perović u Španiji – ja biram Englesku, ali sada mislim samo na Budućnost