Povratak u Budućnost nakon 40 godina – bio dio zlatne generacije, sada vraća „dug“ iz 2006. godine

Imao je zavidnu fudbalsku karijeru, pored nje nije želio da zapostavi košarku, sve do 19. godine, a vremena je našao i za fakultetsko obrazovanje.

Novi sportski direktor Budućnosti, Nenad Maslovar, iza sebe ima zapažene rezultate, kako na terenu tako i van njega.  

Za razliku od pojedinaca koji traže medijsku pažnju i pored skromnih karijera, Nenad Maslovar sebe ne uzdiže – skromno ostavlja druge da pričaju o njemu.

Fudbalski je stasavao uz jednu od najboljih generacija u istoriji Budućnosti (1985. godine), dok je za Grbalj uvijek bio tu i trudio se da njegovo ime niko ne ukalja.

U Mostaru dobro pamte njihovog „Makija“, Džef junajted ga je dugo ubjeđivao da se preseli u Japan, dok je Zvezdi i Grofu pomogao i nakon završene igračke karijere.

Dug Budućnosti nije zaboravio, a sada će pokušati da uz velikog prijatelja, Grofa Božovića, vrati vjeru navijača u najtrofejniji crnogorski klub.

U prvom dijelu intervjua dotakli smo se igračke karijere u kojoj je novi sportski direktor Budućnosti, pored plavo-bijelog, nosio i dres Bokelja, Mogrena, Veleža iz Mostara, Crvene zvezde, Džef junajteda i Avispe iz Fukuoke.

Takođe, ima i tri nastupa za reprezentaciju SR Jugoslavije.

Velika ljubav, pored fudbalske, bila mu je košarkaška lopta, pa je uporedo trenirao oba sporta –  sve do 19. godine.

Od Trgovinske škole i dresa FK Budućnost, do nastupa za Mogren u oba sporta i poziva za vojsku.

„Uporedo sam trenirao košarku i fudbal do 19. godine. Dešavalo se da u subotu igram fudbal za Budućnost, a u nedjelju košarku za Mogren. Bio sam dio generacije Budućnosti zajedno sa velikim imenima kakavi su Branislav Đukanović,  Željko Janović, Slavko Vlahović, Dejan Savićević, Zoran Vorotović, Grof Božović, Žarko Vukčević, Guzo Vujović… Suvišno je govoriti o njima – to je bilo nezaboravno iskustvo, trenirati i igrati sa tom ekipom“, rekao je Nenad Maslovar za Meridian sport.

Pokušao je da se izbori za mjesto u prvom timu, ali je poslije 10 mjeseci i priprema na Žabljaku dobio „ultimatum“ od legendarnog trenera Budućnosti – Dragutina Spasojevića.

„Dobro sam zapamtio pripreme na Žabljaku, jer sam u istom periodu imao i prijemni ispit na fakultetu u Kotoru. Dobio sam poziv već na recepciji, u trenucima dok se nisam ni raspakovao. Javili su mi datum prijemnog, a tu me je legendarni trener Spasojević pitao – ‘Hoćeš li ti da treniraš fudbal ili studiraš?’ Mimoišli su nam se putevi tada. Nisam uspio da se nametnem za tih 10 mjeseci, pa sam prešao u Mogren. Tamo sam trenirao oba sporta“.

Morao je u tim trenucima da se opredijeli kojim će sportom nastaviti da se bavi, ali je i pored toga bio primoran na pauzu.

„U Mogrenu sam trenirao oba sporta i imao sam veliku dilemu za koji sport da se opredijelim. Smatrao sam da nemam adekvatnu građu za košarku, iako sada vidim da moja visina prolazi i u NBA ligi. Takođe, košarka nije bila toliko aktuelna u Budvi, pa sam veće mogućnosti vidio u fudbalu. Poslije četiri mjeseca uslijedila je pauza – poziv za vojsku“, dobro pamti trenutke iz igračke karijere Nenad Maslovar.

Nakon toga prešao je u Bokelj, gdje je kroz nastupe u Drugoj ligi tražio bolju sredinu.

Prelazak u Spartak iz Subotice bio je za njega odskočna daska i klub u kome je krenuo da privlači pažnju i velikih balkanskih klubova.

„Dvije godine poslije vojnog roka proveo sam u Bokelju, nakon čega je uslijedio prelazak u Spartak iz Subotice (1989. godine). Ta godina u Subotici bila mi je od velikog značaja. Kao anonimus iz Crne Gore uspio sam da se izborim za minutažu kod Đorđa Geruma i zaigram u Prvoj ligi Jugoslaviji. To je bilo neprocjenjivo iskustvo za mene kao mladog igrača“.

Partije u Spartaku nisu ostale neprimjećene legendama Veleža, tadašnjem sportskom direktoru  Enveru Mariću i treneru kluba iz Mostara – Salemu Halihodžiću.

 „Igrali smo četiri utakmice sa Veležom te sezone, dvije u Kupu i dvije u prvenstvu. Tu sam zapao za oko njihovom sportskom direktoru Enveru Mariću i treneru Salemu Halihodžiću. Prelijep grad za život, ali i etički specifičan zbog poznatih problema 1992. godine, kada sam zbog rata morao da izađem iz Mostara. U martu sam se vratio u Budvu“, nastavio je Nenad Maslovar razgovor za naš portal.

Njegov kvalitet primijetio je tada ekspert za velike talente na Balkanu – Dragan Džajić.

Novi veliki izazov i dokazivanje bio je poziv da se priključi ekipi Crvene zvezde, koja se popela na krov Evrope i svijeta 1991. godine.

„Tu sam bio nekih 20 dana, nakon čega samo dobio poziv Džajića da treniram sa njima dok se prvenstvo ne završi. Džajić je mogu reći tu bio ‘lukav’, pa je htio da me što više zadrži na probi, da vidi kako ću da se prilagoditi sredini i imam li kvalitet za Zvezdu. Sa tom generacijom, koja je osvojila evropsku i svjetsku titulu trenirao sam tri ili četiri mjeseca“.

Proba je uspješno završena, pa je potpisao i ugovor sa klubom, a koincidencija je da je, 1992. godine, ponovo bio saigrač sa Grofom Božovićem.

„Džajić mi je ponudio ugovor nakon čega sam dvije godine ostao u Zvezdi, do 1994. godine. Glupo je pričati šta mi je to značilo u životu. Tih godina zbog sankcija nismo mogli da igramo međunarodne utakmice, pa ostaje jedina žal za tim evropskim iskustvom“, rekao je Maslovar, koji je za dvije sezone na „Markani“ osvojio trofej Kupa Srbije:

„Prve godine smo iznenadili Partizan koji je bio dosta jači i uzeli im Kup, dok smo druge bili do pred sami kraj u trci za oba trofeja. U Kupu smo eliminisani od najvećeg rivala u dvomeču, dok smo u prvenstvu imali seriju loših rezultata u finišu zbog čega smo ostali bez titule nacionalnog šampiona te godine“.

Posebno za pamćenje ostala je druga sezona kada je kao vezni igrač postigao 14 golova.

Pored ponude španskog Valjadolida prešao je u Japan.

„Individualnom statistikom sam posebno zadovoljan. Pogotovo te druge sezone, kada sam postigao 14 golova. U tim trenucima sam bio blizu prelaska u Valjadolid, ali sam dobio informaciju da su Japanci, na meču u kome su skautirali Iliju Ivića, primijetili mene. Insistirali su na mom dolasku“ nastavio je priču o karijeri naš sagovornik koji je poslije Crvene zvezde igrao u Japanu..

„Javili su mi iz kluba za tu ponudu Džef junajteda. Bio sa skeptičan u početku – da li da pređem ili ne, jer nisam ni znao šta mogu da očekujem. Poslali su mi predlog ugovora, bila je to ozbiljna cifra u trenucima inflacije u Jugoslaviji. I pored toga razmišljao sam dugo. Bili su uporni, poslali karte, sedam dana da provedem tamo, kako bih se upoznao sa uslovima u klubu i ligom. Prihvatio sam tada, uz saglasnost Crvene zvezde“.

U Japanu su mu priredili i dobrodošlicu, pa ga je već po doslasku sačekao legendarni jugoslovenski sudija Zoran Petrović.

„ On je tada sudio japansku ligu, pa me je zajedno sa menadžerom dočekao i upoznao sa Džefom. U tom periodu bila su tamo velika svjetska imena, poput francuskog veziste Pjera Litbarskog, Njemca – Frenka Ordenevitza, jedan Brazilac i dva Čeha.  U čitavoj ligi došao je veliki broj Brazilaca – iz reprezentacije koje je te godine osvojila zlato na Mundijalu u Americi. Utisci bili više nego pozitivni, jer su u Japanu igrala velika imena poput Dunge, Leonarda, Salvatorea Skilaćija, Danijelea Masara, Garija Linekera, Piksija Stojkovića…“.

Teško je bilo odbiti takvu ponudu, ali će taj period pamtiti i po životu mimo fudbala.

„Kada sam vidio ko je sve tamo i kako je uređeno, morao sam prihvatiti ponudu. Vratio sam se kući samo da se spakujem i posle 20 dana krenuo za Japan. Supruga mi je u tom periodu bila trudna, a kako je vrijeme prolazilo u Tokiju su se rodile dvije ćerke. Obje su na nagovor prijatelja iz Japana dobile pored naših i japanska imena kako bi ih to pratilo i u životu. Tako je i ostalo, od školskih dana do danas – čitav život će biti vezane za Japan“.

U Džef junajtedu je upoznao i Petera Boša.

Sa legendarnim holandskim trenerom koji je sjedio na klupi Borusije Dortmund i sa Ajaksom igrao finale Lige Evrope, novi sportski direktor Budućnosti i dalje održava kontakt.

Pored Holanđanina u Džef junajtedu je upoznao doskorašnjeg selektora Češke, Ivana Hašeka.

„Peter Boš je prije par godina dolazio kod mene u Budvi, ostali smo u kontaktu, takođe i sa Japancima održavam kontakt preko društvenih mreža, tu je i Arnold Scholten koji je igrao finale Lige šampiona sa Ajaksom na „Olimpiku“ 1996. godine. Imena koja pamte u Džef junajtedu“.

Dobio je Nenad Maslovar poziv i za reprezentaciju SR Jugoslavije i odigrao tri utakmice.

Slobodan Santrač ga je poslije izostanka nekoliko prvotimaca uvrstio na spisak igrača za turnir u Koreji koji se u igrao u junu 1997. godine.

„Dosta je teško bilo doći do reprezentacije u tom periodu, ali sam imao odlične nastupe u Japanu. Novinari su naravno više pratili šta će uraditi Piksi nego ja, a igrom slučaja sam našao svoje mjesto na turniru u Koreji. Rade Bogdanović i ja smo bili na odmoru, koji smo prekinuli kada je uslijedio poziv za turnir gdje smo igrali sa Ganom, Egiptom i Korejom“, rekao je Maslovar i dodao:

„Normalno da u tako jakoj konkurenciji bilo teško dobiti više prilike, kada su se oporavili Mijatović i ostali – dobili su prednost. Mogu reći da su te tri utakmice bile kruna mog igranja fudbala. Ko god se bavi sportom valjda ima za cilj da dođe do dresa reprezenacije svoje države“.

Igračku karijeru Nenad Maslovar završio je poslije epizode u Avispi iz Fukuoke, sa 33. godine.

„Četiri i po godine u Džefu, zatim i nastupi za Avispu iz Fukuoke označili su kraj moje japanske avanture. Zasitio sam se bio igranja u Japanu, nostalgija me vukla da se vratim, iako sam možda brzopleto donio tu odluku. Poslije tri mjeseca bez kluba, dobio sam poziv iz Siona. Već sam imao rezervisane karte i zakazan pregled, ali sam na posljednjem individualnom treningu pred put u Švajcarsku doživio povredu. Poziv je stajao i 20 dana nakon toga, kada sam se oporavio od te povrede ali ponovo sam na prvom treningu pred put doživio novu, koja me je demoralisala, pa sam možda i prebrzo završio karijeru. Te dvije godine u Švajcarskoj bi sigurno bile veliko iskustvo, ali sam na kraju u 33. godini odlučio da završim karijeru“.

Svoje sposobnosti dokazao je kao rukovodilac Grblja.

„Za Grbalj sam uvijek bio tu, čak i dok sam igrao u Japanu. Oko 2002. godine, povremeno sam dolazio u Radanoviće kao savjetnik, da bih se od 2004. godine aktivirao kao sportski direktor. Tu sam u kontinuitetu ostao do 2013. godine. Poslije obnove nezavisnosti Crne Gore, Grbalj je prve dvije godine igrao Evropu, što je bio jedan veliki uspjeh za klub sa sela – infrastrukturno i na svaki način smo zaostajali za mnogima“.

Grbalj je prvi klub iz Crne Gore, poslije obnove nezavisnosti, koji je igrao Evropu.

Dvije godine u Intertoto kupu..,

„Uz pomoć ljudi koji su me zvali da dođem u Grbalj, samostalno smo finansirali klub uz vrlo malu pomoć Opštine. U takvim uslovima uspjeli smo dvije godine uzastopno da izađemo u Evropu i mislim da i pored toga nismo obrukali Crnu Goru na inostranoj sceni“.

Prve godine Grbalj je eliminisan od rumunske Glorije iz Bistrice, a ovaj dvomeč dobro je upamtio Nenad Maslovar.

„Eliminacija od Glorije iz Bistrice i dalje je u ružnom sjećanju. Prvi meč i poraz 2:1, poslije kontroverznog gola domaćina u posljednjem minutu i drugi meč koji je završen neriješenim rezultatom pod Goricom (1:1)“.

Uspio je da ubijedi nekoliko inostranih igrača da dođu u Grbalj, pa su za klub iz Radanovića nastupali i Nigerijac Viktro Agbo, bio je tu i Velšanin Mark Bredli, a u napadu je igrao Dragan Bošković.

Grbalj je i u drugoj sezoni izborio Evropu, gdje je uspio da eliminiše Čelik iz Zenice, u prvom kolu Intertoto kupa, a zatim pruži jak otpor turskom Sivasporu.

Veliko pojačanje za tim iz Radanovića u tom periodu bio je Ivica Francišković je nastupao za AEK iz Larnake.

„Druge godine sam uspio da ubijedim Franciškovića da dođe u Grbalj, koji je bio stub ekipe. Predvođeni trenerom Nebojšom Vignjevićem borili smo se za sam vrh. Prošli smo prvo kolo Intertoto kupa, a u drugom igrali sa Sivasom u Nikšiću (2:2) i tamo izgubili 0:1“, dobro pamti evropske utakmice Nenad Maslovar.

Vrijeme je i da Maslovar vrati „dug“ Budućnosti iz sezone 2006/07…

„Sa Grofom se znam od 85’, pa su nam se putevi ukrstili u Zvezdi 92'… To poznanstvo traje već toliko godina. Igrom slučaja desila se i ta 2006. godina kada je on bio trener Budućnost, nakon čega su na polusezoni i pored prvog mjesta na tabeli i dobrih rezultata, pojedinci bili nezadovoljni što je Grofa “izbacilo iz takta”. Napustio je Budućnost tada, a kao sportski direktor Grblja odmah sam mu ponudio mjesto trenera. Može se reći da sada na neki način vraćam „dug“ klubu – uzeo sam ga tada, a sada smo tu zajedno“.

Dobar skauting pokazao je Maslovar i 2015. godine, kada su Grof i Zvezda tražili lijevog beka.

„U razgovoru sa Grofom preporučio sam Luisa Ibanjeza koji je tada bio slobodan igrač poslije epizode u Đeru. Procijenio sam da je idealan igrač u tom trenutku za njegov tim. Nisam imao direktan kontakt sa igračem ali sam poslije pregledanog snimka vidio o kakvom profilu je riječ i upoznao Grofa i klub da bi mogli da ga dovedu kao veliko pojačanje. Napravili su dogovor sa igračem koji se odlično pokazao“.

Kada je riječ o planovima sa aktuelnim šampionom Meridianbet 1. CFL ne želi previše da obećava…

„Svi obećavaju po dolasku. Nisam pobornik velike priče, želim da radom dođemo do rezultata. Moramo svi predano da radimo timski, od svih članova Uprave, preko stručnog štaba do igrača na terenu. To je osnov kako bi imali dobru situaciju u klubu“, zaključio je Nenad Maslovar razgovor za Meridian sport.

REGISTRUJTE SE i pratite svoju omiljenu ponudu na jednom mjestu.

Pročitajte i ovo: Grof Božović: Osjetio sam da je Budućnost u teškoj situaciji; Maslovar: Cilj je iskorak u Evropi