Svijet motociklizma zauvijek će pamtiti 20. januar, dan kada je rođen jedan od najtalentovanijih MotoGP trkača – Marko Simonćeli.
Čupavi Italijan danas bi napunio 37. godina, i vrlo vjerovatno bio veteran u padoku, višestruki šampion, ali nikako trkač u penziji.
Motor do motora, “Super Sić” i Valentino Rosi bili su akteri zlatnog doba motociklizma, nezamjenjivi tandem koji su svi voljeli.
Iako je bio svjetski šampion u kategoriji do 250 kubika,”Super Sić” nikada nije napravio rezultate slične onima koje je pravio njegov najbolji prijatelj Vale, ali su ga ljubitelji trka širom svijeta obožavali.
Da li je to bio njegov šarm, karakteristična čupava kosa kakvu danas po uzoru na njega nosi Rosijev učenik Marko Beceki, osmjeh koji je bio “zarazan” ili ogroman talenat i “bezobrazna” vožnja kojom je zaobilazio svoje rivale? Pa, vjerovatno sve od navedenog…
Često ćete čuti i drugu stranu priče. Onu u kojoj je “Super Sić” agresivni, “prljavi”, bezobrazni i opasni vozač koji dovodi u opasnost ostale vozače. No, sve to pada u vodu kada vidite kako je savršeno kruzirao motociklističkim stazama širom svijeta.
No, sva priča postala je suvišna kada je 21. oktobra na Sepang stazi u Maleziji tragično izgubio život.
Simonćeli je u jedanaestoj krivini skrenuo udesno i završio ispod točka Valentina Rosija, a nakon sudara kaciga je pala sa glave, a Italijan je ostao da leži na stazi. Medicinska pomoć mu je odmah ukazana, ali je Simonćeli nakon 45 minuta preminuo od povreda zadobijenih tokom nesreće.
Da “Super Sić” nikada neće biti zaboravljen govori i činjenica da je Valentino Rosi čuvenu akademiju VR46, iz koje su ponikli gotovo svi italijanski trkači u MotoGP klasi među kojima i dvostruki svjetski šampion Franćesko Banjaja, djelimično stvorio i njemu u čast.
Njegov otac Paolo stvorio je “SIC58 Squadra Corse” tim 2013. godine kako bi u početku pomogao mladim talijanskim talentima u CIV seriji u Italiji, prije nego što se proširio na CEV juniorsko Svjetsko prvenstvo 2015., i konačno u trke za Grand Pri u Moto3 klasi 2017. godine.
