Mesi otkrio detalje iz života

Lionel Mesi svjedočio je o detaljima iz života. Plakao je kad je napuštao Rosarija, žali što nema dresove Ronalda i Roberta Karlosa.

Mesi se prisjetio bukvalno svih značajnih detalja iz života, sa četiri godine je sa loptom izašao na ulicu.

Dok razmišlja koliko mu je ostalo do kraja bogate karijere, prisjetio se detalja iz djetinjstva. Njegova baka je zaslužna za njegove fudbalske početke na ulicama Rosarija.

“Jednom starijem timu je nedostajao igrač, a moja baka je počela da viče treneru: Ubaci ga! Uslijedio je odgovor: Neću, gledaj kolicki je, ti si luda, povrijediće ga! Ali ona je bila odlučna, ušao sam i uradio par dobrih stvari, a kada se vratila kući poručila je: Kupite mu kopačke, vodim ga na trening sledeće nedelje. Kada sam imao četiri ili pet godina, već sam svuda išao sa loptom, praktično od trenutka kada sam prohodao. Sjećam se svojih prvih mečeva u Grandoliju. Od četvrte godine sam počeo da igram za klub”.

Mesi je 2000. godine sa 13 godina zaigrao za .

“Istina je da je donošenje te odluke bilo teško, ali u isto vrijeme i brzo. Bilo je teško jer nisam mogao da igram, a onda sam počeo i povrijedio se. Gotovo godinu dana nisam mogao da se takmičim. Trenirao sam, ali to nije bilo isto. Ipak, imao sam sreću da sve to prođe. Uvijek sam se plačući vraćao iz Rosarija. Želio sam da dođem ovdje u Barselonu, ali istovremeno mi je bilo teško da napustim sve. Izgubio sam mnogo prijatelja, komunikacija je tada bila veoma teška, danas bilo koje dijete od 13 ili 14 godina nosi telefon, a to tada nije bilo moguće”.

Kao kadet Barselone povrijedio je jagodičnu kost, to je vjerovatno bio najstresniji period za Mesija.

“Mislim da sam imao 14 ili 15 godina, igrali smo protiv Espanjola, dobio sam udarac laktom i slomio jagodičnu kost. Već slećeg vikenda smo igrali finale Kopa Katalunja, što je u tom igračkom dobu veoma važan turnir. Ista stvar se dogodila i Pujolu, koji je dugo igrao sa maskom.

Mene su pustili da igram sa njom. Trenirao sam nekoliko puta sa njom, ušao da igram pet minuta i bilo je nemoguće. Pomjerala se, bila je prevelika i onda sam je skinuo. Igrao sam neko vrijeme, mislim da sam postigao dva gola, a u 30. minutu su me izveli. Moj otac nije dozvolio da igram bez maske, vikao je na trenera i na kraju su me izveli sa terena. U tom trenutku nisam shvatio opasnost i šta se može dogoditi. Želio sam da igram po svaku cijenu, smetala mi je, kada bih sagnuo glavu ne bih vidjeo loptu, skinuo sam je i nastavio da igram”.

Mesi je ispričao koliko je teško biti “Mesi”.

“Otići u šoping ili neki tržni centar je jako teško. Nekada postoje trenuci kada želite da budete bez tog pritiska. Ne zbog toga što vas svi prepoznaju i žele da se fotografišu, već što postoje dani kada baš niste u pravom elementu. Samo želite da budete smireni i da ne sretnete nikoga. Jasno mi je da ljudi žele autogram i fotografiju, ali nekada jednostavno nisam raspoložen i to mi se često događa.”

Mesi žali što kao mladi prvotimac nije razmijenio dresove sa tadašnjim velikanima Real Madrida.

“Krivo mi je što kao mlad igrač nisam tražio dresove od igrača protiv kojih sam igrao, kao što su Brazilac Ronaldo i Roberto Karlos. To su igrači sa kojima sam se susretao, a danas kažem da bih volio da imam njihov dres”.