LIČNA KARTA: Ivano Balić

Rukometni Mocart, odnosno Ivano Balić, nije imao predugačku karijeru, iako su mnogi to priželjkivali, ali je za malo više od deset godina na rukometnoj sceni uspio da zadivi cijelu planetu.

Pored toga što su ga prozvali rukometnim Mocartom, Ivano je imao još jedan epitet vrijedan divljenja: rukometni Majkl Džordan!

Srpska javnost je 2012. godine, tokom Evropskog prvenstva, a prije polufinalnog meča između Srbije i Hrvatske mahom govorila da je Ivano “jedini Hrvat kojeg skoro niko u Srbiji ne mrzi”.

SA KOŠARKE NA RUKOMET U POZNIM GODINAMA

Kao rođeni Splićanin Ivano je prvo u ruke uzeo košarkašku loptu. Sa desetak godina počeo je da trenira u klubu POP 84 (ex Jugoplastici) do svoje 15. godine života. Kako su ocjenjivali mnogi da nije talentovan za košarku odlučio je da prestane sa treninzima.

Tih prvi srednjoškolskih dana rukomet je postajao sve aktivniji u nezavnisnoj Hrvatskoj koja se pripremala za učešće na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti. Ivano se preorjentisao i počeo igrati za RK Split koji nije bio velikog kvaliteta, snage. Balić se zahvaljujući svojim kretnjama sa košarke, visinom od 189 cm, te odličnom improvizacijom istakao i brzo iz Splita prešao u Metković.

Nakon što je debitovao za Hrvatsku na Mediteranskim sportskim igrama 2001. godine (marginalno takmičenje) dobija poziv da zaigra za najjaču Hrvatsku selekciju sa kojom već 2003. postaje šampion svijeta, a 2004. osvaja i zlato na Olimpijskim igrama u Atini.

To su ujedno i jedine zlatne medalje koje je osvajao u karijeri, jer su sve ostale bile srebrno i bronzanog sjaja. Ipak, Baliću je ostala žal za zlatnom medaljom sa Evropskog prvenstva koje Hrvatska nikada osvojila nije.

SRBIN KOJI JE “RAZBIO” IVANOV SAN

Mimo toga što nije osvojio zlatnu medalju sa Evropskog rukometnog prvenstva, Ivano fali još jedan veliki trofej – Liga šampiona! Iako je bio član sjajne ekipe Portland San Antonio iz Pamplone, zbog jednog Srbina (možda bolje rečeno i Mađara) ostao je bez najvećeg klupskog trofeja.

“Portland San Antonio dao mi je četiri prekrasne godine igranja vrhunskih utakmica u Španiji i Ligi šampiona. Nažalost, nikad nisam osvojio evropski trofej. Najbliže tome sam bio s Portlandom. U sezoni 2004/2005. stigli smo do finala nakon što smo završili prvi u grupi i usput eliminisali Ademar Leon, Barselonu i Vesprem. U finalu? Sijudad Real s vrhunskim sastavom, među kojima su Hrvati Petar Metličić i Mirza Džomba, moji reprezentativni saigrači, te jedan momak koji je odlučio utakmicu – Arpad Šterbik”, navodi Balić, pa se priseća tog dvomeča u kome je Sijudad Real razbio rivala 62:47.

“Jedino čega se sjećam iz te utakmice je zid na golu Sijudad Reala. Šterbik je bio nevjerovatan i, ako mene pitate, on je jedan od najboljih, ako ne i najbolji golman svih vremena. U svakoj ključnoj utakmici za Sijudad Real bio je igrač utakmice. I to je ponovio toliko puta u karijeri. Obje ekipe imale su sjajne igrače, ali on je bio taj koji je pravio razliku. Mislim, dali smo samo 19 golova kod kuće protiv njih”, napisao je Balić.

KRIJE PRIVATAN ŽIVOT, UPRKOS VELIKOJ “BURI” U ISTOM

Ivano se jako mlad oženio prvi put i to sa svojom srednjoškolskom simpatijom Ivanom iz rodnog Splita. Upoznali su se kada je njemu bilo 19 godina, a njoj 17. Ubrzo su dobili sina Dina koji danas ima 22 godine. Nakon razvoda Ivana su spajali s brojnim poznatim damama, poput pjevačice Natali Dizdar i bivše Miss Hrvatske Ivane Ergić.

Iako je sve te “optužbe” rukometni Mocart odbacio, ipak je priznao jednu itekako veliku aferu – potvrdio je vezu sa Zagrepčankom Mašom Pavleković, bivšom prodavačicom koja je zbog rukometaša napustila supruga, trgovca automobila Hrvoja Pavlekovića. Njihova romansa potrajala je nešto više od godinu dana, a prekid su potvrdili njihovi zajednički prijatelji.

Ipak, nije mnogo prošlo kada se oženio sa Mirelom Delić, bivšom odbojkaškom reprezentativkom koja je Hrvatsku “zapalila” slikanjem u bikiniju za jedan od muških časopisa. Iz ovog braka Ivano ima još dvoje djece, a Mirela je, skoro, postala pomoćnik u ženskoj Hrvatskoj odbojkaškoj reprezentaciji.

ZVANIČNO, NAJBOLJI RUKOMETAŠ SVIH VREMENA

Svjetska rukometna organizacija (IHF) krajem prve decenije 21. vijeka organizovala je glasanje za najboljeg rukometaša i rukometašicu svih vremena. Dok je kod dama glatko pobjedila Svetlana Ceca Kitić, kod muškaraca je bilo napeto, a laskavo priznanje odnio je upravo Balić.

U tim trenucima najbolji srednji bek na planeti iza sebe je ostavio Talanta Dušebajeva, ali i velikog rivala Nikolu Karabatića, od koje je pretrpio vrlo bolne poraze na reprezentativnom planu.

Upravo je sukob njih dvojice u finalu Svjetskog prvenstva 2009. godine u prepunoj Areni (Zagreb) potpirilo vatru za to rivalstvo koje nikada nije imalo zamah kao u nekim drugim sportovima. Što se sukoba tiče, prošao je bez većih problema jer je Karabatić uspio u svojoj namjeri da isprovocira Balića koji je zbog neprimjerenog starta, planuo. Ostaće i upamćeno da je majka Nikole Karabatića umalo uletjela na teren da se obračuna sa Balićem, iako je njen sin dobrano bio kriv.

Za sam kraj ostavili smo zanimljivu priču povodom imidža Ivana Balića. Iako je tek poslije 26. godine krenuo sa puštanjem kose i brade, svima je prva asocijacija baš ta duga, ravna, kosa, puštena, nikada vezana u rep. Mnogi su ga kritikovali da to nije imidž dostojan najboljeg rukometaša svijeta, te da mu ne stoji na šta je Balić rekao: “Čim osvojim Ligu šampiona, ošišaću se!”

Ligu šampiona nikada nije osvojio, ali se odmah po završetku karijere ošišao uz obrazloženje da mu je duga kosa dosadila.