Filip Filipović jedan je od najvećih, najboljih, vaterpolista u istoriji ovog sporta koji je reprezentativnu karijeru završio prije dvije godine.
Filipović je stasavao uz legendarnu generaciju SCG vaterpolista. Postao je najmlađi igrač u istoriji Srbije (SCG), a na svom debiju umalo je “izgubio” glavu.
Najtrofejniji je vaterpolista u istoriji Srbije/Jugoslavije sa 35 medalja od čega je njih 26 najsjajnijeg sjaja.
Tri puta je proglašavan za najboljeg vaterpolistu svijeta, a takođe je i apsolutni rekorder po broju titula prvaka Evrope u vaterpolu.
SVAĐA SA MAJKOM GA JE UČINILA VATERPOLISTOM
Porodica Filipović živjela je na Banjici, nedaleko od čuvenog plivališta. Filipov otac je želio da njegov sin trenira fudbal, ali kada su pošli na prijavu, na prvi trening tamo nikoga nije bilo. Za razliku od oca, njegova majka je “navijala” da se okrene vaterpolu.
Već poslije prvih par treninga vidjelo se da Filip ima više od 5 posto talenta, posebno kao ljevoruki igrač, ali dječije bubice su ga na kratko odvojile od bazena.
Naime, Filip se, kao i skoro svaki klinac rođen 1987. godine brzo zaljubio u košarku. Ostavio je vaterpolo da bi trenirao ovaj najpopularniji sport u Srbiji/Jugoslaviji. Zbog te odluke njegova majka, Gospava Filipović, nije željela da progovori sa njime dok se ne vrati u bazen.
“Imao je on čistu odjeću, svaki obrok, ali jednu jedinu riječ nisam progovorila sa njime dok jednog dana nije došao i rekao da se vratio vaterpolu”, ispričala je svojevremeno Gospava Filipović kako je izgledao njihov “sukob”.
KRANJ, 2003. DEBI 16.GODIŠNJAKA
Povreda Aleksandra Ćirića, standardnog reprezentativca, napravila je prostor na “nezgodnoj strani”, gdje je u tim godinama neprikosnoven bio Danilo Ikodinović. Međutim, sa tek navršenih 16 godina, poziv da se nađe u reprezentaciji od strane selektora Nenada Manojlovića dobija i supertalentovani Filip Filipović.
Iako nije odigrao niti jednu sekundu u ovom finalu, ipak je Filip osvojio svoju prvu zlatnu medalju u seniorskoj konkurenciji, ali ga je ista zamalo koštala glave.
Prvenstvo se održavalo u gradiću Kranju u Sloveniji (20km udaljen od Ljubljane). U samom finalu SCG je igrala protiv Hrvatske, a na tribinama atmosfera je bila jedva podnošljiva. Hrvatski “navijači” konstantno su vrijeđali, gađali, provocirali SCG tim, da bi po okončanju meča i trijumfa od 9:8, pravi stampedo krenuo ka bazenu da se obračuna sa Delfinima.
Filipoviću je par teškim predmeta proletjelo iznad glave u tim momentima, ali na sreću ga nijedan nije pogodio.
PRVI VELIKI KIKS – PROMAŠENI PETERAC
Već sa 22. godine Filipović je bio jedan od bekovskih lidera Srbije, posebno jer je Srbija/Jugoslavija uvijek imala problem sa ljevorukim igračima. Na svjetskom prvenstvu 2007. godine u Melburnu Srbija je bila aktuelni šampion i Evrope i svijeta i glavni pretendent na novi, četvrti naslov prvaka. Međutim, polufinalni meč pripao je Hrvatskoj, pa je Srbija za bronzanu medalju igrala protiv Španije.
Nakon četiri četvrtine i produžetaka nije bilo pobjednika, pa se prestupilo izvođenju peteraca. Presudni penal Filipović nije iskoristio, pa je Španija osvojila bronzanu medalju. Neutješni Filipović sjedio je na ivicu bazena jako dugo poslije završetka meča, uplakan, gledajući ka golu koji u toj seriji nije uspio da pogodi.
PONOVO HRVATI I OKRŠAJ SA NIKŠOM DOBUDOM
Novi okršaj sa Hrvatskom Filipu se, doslovce, obio o glavu. Na Evropskom prvenstvu 2012. godine ponovo su se susrele Srbija i Hrvatska. Fantastična, napadačka, predstava sa obje strane donijela nam je atomski vaterpolo do same završnice.
Na manje od minut do kraja Nikša Dobud iznad vode, bez skrivanja namjera, udara Filipa i pravi mu posjekotinu ispod lijevog oka. Najstrožu kaznu Filipović pretvara u gol za, nedostižnih, 15:12 i odmah podiže tri prsta i pokazuje prema Dobudu da je to “za njega”.
Ovakav gest oduševio je navijače Srbije širom planete. Dobud, sa druge strane, par godina kasnije ponovio je sličan incident na meču Jug : Partizan, zbog kojeg je bio odstranjen iz tima, dok je 2019. i sama FINA ga kaznila jer nije želio da odradi doping kontrolu.
REKORDI NA DOHVAT RUKE, ALI IPAK NEUHVATLJIVI ZA NJEGA
Za punih 18 godina reprezentativne karijere Filip Filipović je 381 puta nosio kapicu sa nacionalnim simbolima, postigavši 677 golova! Malo je nedostajalo da Filip obori dva velika rekorda. Prvi: broj utakmica za reprezentaciju čiji je rekorder Dejan Savić sa 444 nastupa, kao i broj golova koji je u vlasništvu bivše desetke, Aleksandra Šapića. Šapa se zaustavio na broju od 981. datog gola.
REGISTRUJTE SE i pratite svoju omiljenu ponudu na jednom mjestu.
Ipak, Filipović je rekorder po broju zlatnih medalja na Evropskim prvenstvima. On ima čak šest zlatnih medalja te je na ovoj listi usamljen na prvom mjestu.
Od naredne sezone nastupaće za super-jaki Novi Beograd, pa će pomoći ovom novoformiranom klubu iz prestonice da konačno osvoji Ligu šampiona koja mu već dvije sezone izmiče.
