PETAR KAPISODA ZA MERIDIAN SPORT: Cilj nam je da obezbijedimo kontinuitet učešća na velikim takmičenjima

Nakon odlaska Zorana Roganovića sa klupe muške rukometne reprezentacije, “lavovi” su sa novim selektorom nastavili put ka plasmanu na Evropsko prvenstvo koje se narednog januara održava u Njemačkoj.

Vlado Šola preuzeo je naš nacionalni tim a debitovao je “duplim” porazom od Slovenije. Ipak, mnogo toga pozitvnog viđeno je u dvomeču protiv izuzetno kvalitetne reprezentacije, a dobra vijest je ni da ti porazi nijesu smanjili šanse da se Crna Gora plasira na završni turnir najboljih selekcija Starog kontinenta.

O trenutnoj situaciji u crnogorskoj rukometnoj reprezentaciji, za Meridian Sport, govorio je prvi čovjek Saveza, Petar Kapisoda.

Koliko se sistem rada novog selektora (Šole) razlikuje od njegovih predhodnika?

Šola u startu nije želio da nešto drastično mijenja, jer izuzetno cijeni rad prethodnog selektora Zorana Roganovića. Naravno došao je sa novim ideja što se dalo primijetiti u dvomeču protiv Slovenije, a jedna od novina je igra sa dva ljevaka u napadu. Bio je malo dana sa ekipom, ali nakon EHF sedmice, mogu da prenesem njegove imresije da je vrlo zadovoljan kako momci prihvataju ono što selektor traži od njih.

Tu mislim i na njega i na pomoćnika Nikolu Foretića koji je vrhunski stručnjak iz oblasti fizičke pripreme sportista, naročito rukometaša, a predaje i na univerzitetu. Vrlo pažljivo smo se ponijeli prilikom izbora selektora, imali smo vrlo malo vremena, nadamo se da će ovo biti uspješna priča, a smatramo da imamo ekipu koja ima potencijala, koja može da bude nagazna mina za svakoga i ima puno prostora za napredak.

Nacija se “razmazila” kada je reprezentacija u pitanju. Sada se očekuje iskorak. Da li je došlo vrijeme da se “napadne” nokaut faza EURA?

Naš osnovni cilj je da obezbijedimo kontinuitet učešća na najvećim takmičenjima, uključujući i Euro za koji se sad borimo. Taj cilj gotovo svake godine ispunimo, naš sport je živa stvar, okolnosti se mijenjaju od takmičenja do takmičenja, a to se prvenstveno odnosi na broj igrača koji su u formi, protivnike itd.

U zavisnosti od tih faktora, postavljamo ciljeve na realnim osnovama, od takmičenja do takmičenja. Do prvenstva Evrope u Njemačkoj je dosta vremena, mislim da prije svega treba da se fokusiramo na preostala dva meča u kvalifikacijama koja nas očekuju krajem aprila, a nakon toga ćemo razmišljati što bi to bili realni ciljevi vezano za to prvenstvo.

Kakav je Vaš stav kada su u pitanju igrači koji žele da igraju za drugu reprezentaciju, a ne za Crnu Goru?

Ako me pitate kao nekoga ko je 60 puta stajao ispod crnogorskog barjaka predstavljajući Crnu Goru, to je za mene nezamislivo. S obzirom na to da reprezentacija nije obaveza, iako smatram da jeste sa ljudske, moralne i patriotske strane, radi se o momcima koji su punoljetni i imaju pravo da biraju, imaju svoje razloge i ambicije, u koje ne bih ulazio.

Igranje pred domaćom publikom je neopisiv osjećaj za svakog rukometaša. Da li se Crna Gora u bližoj budućnosti može kandidovati da bude jedan od organizatora i za muško prvenstvo (seniori) kao što je to bio slučaj sa damama?

To nije moguće, jer su naše želje jedno, a mogućnosti nešto sasvim drugo. Kao domaćini EHF Euro za žene dokazali smo da smo u stanju da odgovorimo svim standardima koje zahtjeva organizacija prvenstva najvećeg formata kao što su prvenstva Evrope ili svijera. Realnost je drugačija jer bez arene, nemoguća je misija da organizujemo Evropsko prvenstvo za muškarce. Svjedoci smo koliko smo napora, energije i resursa morali da uložimo da neuslovnu „Moraču“ dovedemo u stanje koje će zadovoljiti potrebne standarde, a na koje smo se ugovorom obavezali.

Vidjeli smo da je u rukometnoj Ligi šampiona “Morača” bila dobrano prazna. Iz Vašeg ugla da li znate zbog čega se publika “povukla” kada je Budućnost u pitanju?

Bez nastupa Budućnosti u Ligi šampiona, nema ni naše reprezentacije. Liga šampiona je poligon gdje stasavaju sve naše mlade rukometašice. Dakle, ne mogu da prihvatim da na tribinama u meču protiv Đera, najbolje evropske ekipe, nije bilo ni 100 gledalaca. Volio bih da navijači u velikom broju podrže Budućnost i vide kako Bojana Popović i Maja Savić, prave igračice kroz Ligu šampiona, a koje u narednih 10 godina, treba da budu nosioci igre nacionalnog tima.