Bogdan Bogdanović - Onaj kojeg svi vole

Rivalstvo između je jednaka kontrastu crnog i bijelog, dobrog i zlog, sunca i kiše. Ta netrpeljivost je toliko izražena, da je prava anomalija onda kada jedan tabor voli igrača ovog drugog (tabora). Ta anomalija je Bogdan Bogdanović – ljubimac svih i svakog.

Činjenica koja je malo manje poznata jeste da je Bogdan porijeklom iz Crne Gore, konkretno Plužina – mjesto koje redovno posjećuje u periodu odmora od NBA aktivnosti. Ali da pređemo na košarku. Mali Bogi svoju karijeru počinje u Žitko basketu, a tu čast da bude prvi trener današnjeg NBA igrača imao je Dragan Jakovljević.

Ubrzo je uslijedio poziv Partizana, nakon kojeg se njegov talenat brzo otisnuo u očekivane visine. Partizan je tada bio personofikacija sprske košarke, a potpunom dominacijom je obilježio kako srpsku, tako regionalnu košarku u tom periodu. Međutim, stihijski moć najvećeg rivala, Crvene zvezde, rasla je iz sezone u sezone. Poznata je bila činjenica da će sezone 2013/14 biti poslednja Bogdanovićeva u Partizanu, a Bogdan je imao jasnu namjeru da se u stilu oprosti od voljenog tima.

Dueli između Zvezde i Partizana te sezone su se odlikovali tučama navijača, ali i igrača, upaljačima i kovanicama na parketu, psovkama, uvredama, žandarmerijom koja obezbjeđuje protivničke igrače cijelu utakmicu – u suštini tipična situacija kao i svake godine. Međutim, iako im je često pravio glavobolje – navijači Zvezdu su u svim tim silnim uvredama, uvijek izbjegavali Bogdana.

U toj finalnoj seriji, Bogdanović je Partizanu donijeo 13. titulu u nizu u domaćem prvenstvu, odnijeo nagradu za MVP turnira, a njegove brojke nisu bile sa ove planete: 30.8 poena, 4.8 skokova i 4.2 asistencije. Pored nestvarnih partija, ludih trojki i pobjeda na Zvezdom, njegov mandat u Partizanu ostaje upamćen po trenutku kada ga je najtrofejniji “crno-beli” trener u istoriji, Duško Vujošević uhvatio za vrat.

Kao što je bilo dogovoreno, Bogdan iz Partizana prelazi u Fenerbahce, kod još jedne trenerske legende “crno-belih” Željka Obradovića.

Za tri sezone provedenih u Turskoj, dobija status apsolutne legende kluba, a o ljubavi navijača prema njemu je izlišno trošiti riječi. Najbolji dokaz toga je da je Srbija na Eurobasketu u Turskoj 2017. godine na skoro svakoj utakmici igrala kao domaćin, koliko je domaćih navijača dolazilo samo da gleda svog ljubimca Bogija.Da voli da se oprašta u stilu, Bogdan je potvrdio tu svoju tradiciju napuštanjem Fenera, nakon osvojene Evrolige 2017. godine.

I kada pogledamo za sada sve Bogdanove klupske rezultate, pomislimo da od ovoga ne može bolje – ali Bogdanovićeve reprezentativne partije su tu to opovrgnemo. Bogdan kada obuče reprezentativni dres postaje još bolji, ako je to uopšte bilo moguće. Od momenta kada je Saša Đorđević preuzeo kormilo srpske reprezentacije 2013. godine, automatski je dodijelio Bogdanu ulogu lider tima i pored iskusnijih igrača koji su i dalje bili tu. A Bogdan mu je odgovorio na pravi način: Reprezentaciju je u rasponu od samo 4 godine, čak 3 puta vodio do postolja – nažalost svaki put “samo” do srebrne medalje.

Kada je Bogdanova reprezentativna karijera u pitanju mnogima je prva asocijacija upravo taj Eurobasket u Turskoj 2017. godine. Na njemu je Srbija izašla u izuzetno kombinovanom sastavu, bez nekolicine standardnih šrafova koji su zbog povreda izostali. Tada Srbija praktično na krilima sâmog Bogdana stigla u finale, gdje ju je zaustavila Slovenija predvođena Dragićem i Dončićem, a takođe ostaju upamćene suze Bogdanovića nakon te utakmice – kada je sebe okrivio za poraz tima, jer ga je izdala snaga.

Upravo nakon Eurobasketa, Bogdan ponovo kod svojih Partizanovaca, Divca i Stojakovića u Sacramentu. Po dolasku u NBA Bogdan je odmah postavio rekord postavši najplaćeniji “novajlija” ikad. Iako smo nakon dugih godina dominacije u Evropi, očekivali da Bogdan u istom ritmu nastavi i “Preko bare”, to nije bio slučaj u toj mjeri. A Sacramento za 3 godine koliko je Bogi bio njih član, nije uspjeo da izbori doigravanje.

Bogdanove partije iz Kingsa jesu bile konstantne i solidne – odakle je nastala čuvena internet šala “Bogdanović solidan“, ali Bogdan u Sarcramentu nikako nije mogao da iskorači sa ubjedljivijom igram. Ipak 2020. godine, pasivni Sacramento zamjenjuje potentnom i ambicioznom Atlantom, potpisavši ugovor na 4 godina vrijedan čak 72 miliona dolara. U već drugoj sezoni, Bogdan i Hawksi su napravili istorijski uspjeh – finale Istočne konferencije u kojoj ih je izbacio Milwaukee koji će kasnije osvojiti prsten.

Tokom 2021. godine pojavljuju se prvi korjeni Bogdanovih problema sa desnim koljenom – koji će kasnije dovesti do velikih posljedica. Nakon utakmice protiv Horentsa te godine, Bogdan je zadobio prelom koljena nakon kojeg je bio van terena čak 2 mjeseca. Međutim, tu se ta stvar nije završila. U aprilu ove godine u poslednjoj utakmici Playoff serije sa Miamijem, Bogdanović obnavlja povredu tog desnog koljena koja će ovaj put biti fatalna, kako fizički tako i psihički.

Kako sam priznaje, noćima nakon te teške povrede nije mogao da spava od bolova. A činjenica da će sedam mjeseci biti van terena mu je neminovno teško pala.Na sve to, proces oporavka je tekao izuzetno sporo i sa malo napretka kako se očekivalo.

Prošle nedelje, nakon tih sedam dugih mjeseci Bogdan se konačno vratio – a sa njim one partije koje je ostavio u Evropi. Bogdanović sada na terenh izgleda drugačije, zrelije i konstantnije – izgleda onako kako smo svi mi očekivali nakon što je otišao u NBA. A 20 poena u prosjeku na ovih za sada 7 ogranih utakmica ove sezone najbolje svjedoče o tome.

Kao što vidite, put Bogdana Bogdanovića je bio dug, trnovit, ali sa pregršt upsjeha, trofeja i noći za pamćenje. Čovjek koji kada obuče nacionalni dres ujedini podjeljenu Srbiju što izgleda nezamislivo, a svaki njegov momenat na terenu je užitak za navijače.