Carmelo Anthony - 5 pogrešnih skretanja

Čovjek koji u svom posjedu ima najčisti skok-šut ikad, jedan od najboljih scorera u istoriji igre i jedini igrač koji je ubacio 50+ poena na jednoj utakmici; bez ijednog pogodka iz reketa. Međutim i pored ovako velikih dostignuća, karijera je jedan veliki “what if“.

Već u srednjoj školi se znalo o kakvom se snajperu radi, a njegov talenat se tu nije ograničavao – on je nastavio da buja i raste iz godine u godinu. Da se u njegovoj generacija nije pojavio talenat kakav je Lebron James nema sumnje da bi bio prvi pik i lice te ‘03 klase. Čudna je i priča kako na kraju nije bio ni drugi pik, Detroit je tada pokupio Darka Miličića iz Hemofarma; iako je Melo već sebe vidio kao člana “Bad Boysa”. Kao (tek) trećeg pika ga bira Denver i tu kreće cijela priča.

Košarka je takva igra da talenat nije dovoljan da bi se osvajala prvenstva. Sad vi očekujete da ću reći da je potreban i vrijedan rad, ali ne – rad se nigdje ne pominje, jer nema potrebe jer se on podrazumijeva. Da bi se osvajala prvenstva potrebno je žrtvovati se u timskom smislu, smanjiti svoj ego i sustiti se “među obične ljude“, prilagoditi se saigračima – u svemu tome Melo je krajnje neuspješan.

Ja ću pokušati da se dotaknem 5 odluka koje su donijeli ljudi oko njega zajedno sa njim, koje su dovele do toga da jedan ovakav talenat i igrač iz čisto sebičluka na kraju ne bude, ono što je trebao da bude – šampion.

Greška broj #1

Svi se sjećamo tog ludog Free Agencyja 2010. godine kada je LeBron James napustio svoj Cleveland po prvi put i otišao u zagraljaj svom najboljem prijatelju – Dwayneu Wadeu. Dvojici velikih drugara se pridružio i Chris Bosh, na taj način se formirao jedan od najboljih “Big 3“ u istoriji košarke. Međutim, plan je bio drugačiji.

Wade i James su navodno od ranije imali dogovor da će se udružiti zajedno, ali umjesto Bosha, veliki trio je trebao da čini i Carmelo Anthony. Okosnica zajedničkog tima bi bile zvijezde iz Draft klase 2003. jedne od najboljih ikad. Razlog zašto je Anthony na kraju nije zaigrao sa “Munjom” i “Kraljem” je sledeći: 2006. godine Wade, James i Bosh su produžili svoje ugovore na 4 godine – kako bi se nakon isteka svojih ugovora zajedno udružili kao slobodni agenti. Ali, Melo je odlučio da potpiše ugovor na 5 godina sa Nuggetsima. Anthony je vjerovao da Denver ima realne i legitimne šanse u borbi za prsten, te da nema potrebe da razmišlja o napuštanju Kolorada.

Epilog: Završio je na kraju sa samo jednim nastupom u finalu Zapada za 7 godina u Denveru.

Greška broj #2

Na početku četvrte profesionalne sezone Carmela Anthonyja u karijeri, Denver Nuggetsi su igrali protiv New York Knicksa u Madison Square Gardenu. Nuggetsi su uveliko bili obezbijedili ubjedljivu pobjedu, kada je bek Knicksa Collins namjerno faulirao JR Smitha iz Denvera.

Na terenu je nastao opšti metež, a stvar je eksalirala kada je Nate Robinson gurnuo Smitha u prvi red publike. To je mnogo pogodilo Mela, koji je počeo da se gura sa igračima Knicksa. Iako su njegovi saigrači pokušavali na svaki način da ga zadrže, on je uspjeo da udari Collinsa.

Iako su postupci Robinsona i Smitha bili daleko više nasilni, Carmelo je “popio” najveću kaznu – bio je suspendovan na 15 utakmica. Bez Mela, Denver je bio neprepoznatljiv i očajno počinje sezonu, što je bio razlog zašto se tim kroz cijelu sezonu borio da dođe do Playoffa. Na kraju su uspjeli serijom 9-1 na poslednjih 10 utakmica, da se domognu doigravanja da bi u prvoj rundi 2006. godine ispali od Spursa.

Greška broj #3

Na početku sezone 2010/11, Melo odbija produženje ugovora sa Denverom i zahtjeva trejd isključivo u New York. Tog ljeta franšize ne uspijevaju da pronađu dogovor u vezi razmijene igrača, što je dovelo do velikog nezadovoljstva Anthonyja koji je po svaku cijenu želio da zaigra za Knickse. Situacija je okončana, kada je tokom All-Star pauze, Melo konačno poslat u “Veliku jabuku“.

Da je samo sačekao kraj te sezone, bio bi slobodan agent i imao odrešene ruke da bira u kojem timu želi da nastavi karijeru. Naravno da bi došao u situaciju da se pridruži timovima koji su imali daleko veće šanse za tron od New Yorka, međutim on se pridružio Knicksima koji su tih godina bili očajno vođeni od strane uprave i praktično protraćio svoj “prime” bez ikakvog rezultata.

Greška broj #4

Pošto prethodne sezone nije uspijeo ni da osigura doigravanja sa svojim Knicksima, Carmelo Anthony se našao na raskrsnici svoje karijere 2014. godine. Iako je došao u namjeri da donese prsten New Yorku, nakon tri sezone u timu bilo je očigledno da će to biti “Sizifov posao“.

Tog ljeta, Melo je imao mogućnost da se pridruži Houston Rocketsima predvođenim Dwightom Howardom i Jamesom Hardenom, ali i da ode u Bullse gdje su ga čekali Derrick Rose i Jimmy Butler.

Na kraju je Anthony potpisao ugovor sa Knicksima na 5 godina, od čega u timu provodi samo 3 – od kojih nijednom nije uspjeo da se plasira ni u Playoff Istočne konferencije.

Greška broj #5

Anthony je vjerovao da u njemu ima još goriva za velika djela, ali i konačni napad na taj prokleti prsten koji juri cijeli život. Na početku sezone 2017/18 odlazi u Oklahomu koju je tada predvodio Russell Westbrook, ali ne samo on – u franšizu je svježe došao Paul George nakon fenomenalne sezone u Indiani.

Međutim, Melo je izgledao zbunjeno u OKC-ju. Po prvi put u karijeri nije bio prva vedeta tima, lopta nije bila u njegovim rukama tokom cijelog napada kao nekada, a više se nije gotovo svake akcija završavala njegovim pokušajima. Igra Oklahome se zasnivala na izolaciji, pa je Melo prvo trebao da pretrpi milion sitnih udaraca koji nisu faul da bi došao do situacije da se izbori za šut – što mu nije odgovaralo.

Na kraju se desila propast tima u Playoffu i na iznenađenje svih ispadanje od Utah Jazz.

Karijera Carmela Anthonyja se tu nije formalno završila, ali faktički kao da jeste – tu počinje njegov meteorski pad koji više niko nije mogao da zaustavi. Trejdovan je u Hawkse gdje momentalno dobija otkaz, zatim skandali u Rocketsima gdje ni za živu glavu nije želio da ulazi sa klupe. Godinu dana ga niko nije želio, zbog njegovog ega koji mu nije dozvoljavao da više ne počinje utakmice i nije glavna zvijezda tima.

Melo je čovjek koji je cijele karijere bezuslovno i uporno jurio za postoljem šampiona, koje mu se samo uvijek prvo nudilo – a on ga odbijao smatrajući da postoji bolji i lakši način.