Alexandre Pato #7 – Vunderkid koji nikada nije odrastao

Istorija će zabilježiti momenat kada je čuveni italijanski komentator Ticijalno Crudeli ustao i zaplakao od sreće u 20. sekundi derbija Lige Šampiona, kada su se na Kamp Nou sastali Barselona i AC Milan. Studiom se prolamao krik ”Il mio Papero, il mio Papero”, nakon što je pretrčao, preskočio, fudbalski ponizio odbranu najboljeg tima na svijetu i zavukao gol kroz noge Vikotoru Valdesu, za najranije moguće vođstvo 0:1. Fudbalsko nebo se poklonilo dječaku koji je prijetio da će pokoriti planetu, dječaku koji je uporno odbijao da odraste. Vunderkidu koji nikada i nije odrastao.

Tih desetak sekundi magije u njegovim nogama gdje na Kamp Nou, prima loptu na centru igrališta, gura je između svih odbambenih igrača Barselone, pretrčava ih u par koraka i postiže pogodak su možda i najveći sublimat tjelesne dominacije koju je moderni fudbal ikada vidio. Sve se dogodilo tako brzo, sve je izgledalo toliko moćno, a veliki Serhio Buskets koji ga je pratio je izledao kao dječak koji bezuspješno juri za brzim vozom. Taj trenutak jeste najveličanstveniji momenat u karijeri Alexandre Pata, ali i vječni podsjetnik koliko je taj mladić malo ostvario u odnosu na sve ono što je mogao.

Alexandre Rodriges da Silva, poznatiji kao Pato je rođen prije 33 godine u Brazilu. Sa tek navršenih 16 godina je debitovao za Internacional, gdje je u prvoj takmičarskoj sezoni postigao čak 12 golova na 27 odigranih mečeva. U tom momentu, postalo je jasno da u Brazilu odrasta još jedna velika fudbalska zvijezda. Pola Evrope je željelo vidjeti Pata u svojim redovima, ali posao je dogovoren sa tandemom Berluskoni – Galjani, pa je maloljetni Alexandre zadužio crno-crveni dres Milana, za koji je između 2008. i 2013. odigrao 117 utakmica i postigao 57 golova.

Period igranja u Milanu je bio sve ono što je Pato odigrao na najvećem mogućem nivou. U tom periodu je zabilježio i 27 nastupa za Brazil, postigavši 10 golova. To je bio period osvajanja Serie A, ali i njegovog najvrjednijeg individualnog priznanja. Naime, 2009. je dobio prestižnu nagradu Golden boy, koja se dodjeljuje najboljem mladom igraču svijeta. U Milanelu je zadužio Ševčenkovu 7 i vjerovatno je bio jedini nakon Ševe koji je sa velikim uspjehom nosio taj broj.

To su bile još uvijek zlatne godine Milana, gdje su na sredini terena dominirali Kaka, Pirlo, Sedorf, Gatuzo, u odbrani neprelazni Tijago Silva, da bi kasnije oštricu u napadu pojačao Zlatan Ibrahimović. Za Pata kažu da je od svih igrača u Milanelu u tom periodu, bio najveći miljenik Silvija Berluskonija, što i ne čudi obzirom da je u jednom periodu ostvario emotivnu vezu sa njegovom kćerkom Barbarom.

Nakon 5 godina provedenih u Milanu, gdje je uvijek malo nedostajalo da postane sami vrh svjetskog fudbala, neočekivano se vraće u domovinu, gdje nastupa za Korintijans, Sao Paolo iz 2 navrata, ima epizode u Kini, Viljarealu, a čak je zabilježio i 2 nastupa za Čelsi gdje je neuspješno pokušao revitalizovati svoju karijeru. Posjednja takmičarska sezona je bila u Americi, u Orlandu, u sezoni 2021/2022, gdje je postigao svega 3 pogotka u 26 nastupa.

Sa 33 godine, Alexandre Pato nema klub, miljama je daleko od velike scene, a kada se čuje njegovo ime, za njim ostaje samo gomila uzdaha. Mekano tijelo sklono povredama jeste uzelo svoj danak, ali ljudi upućeni u njegov privatni život kažu da je onaj brazilski mentalitet najviše doprinio ograničenom letu ovog čarobnjaka u najavi. Ideja da je život neprekidni karneval, muzika i provod u krvi naprosto ne idu ruku pod ruku sa najvećim sportskim rezultatima. Mimo toga, još jednom se pokazuje činjenica da rani uzlet ima u sebi tendenciju niskog pada, jer preveliki pritisak koji nosi najveća pozornica često nije kompatibilan kapacitetima koje imaju ti mladići u povoju.